Iako kišan, prvi dan proljeća u Novom Sadu započeo je poezijom. Ovogodišnji Svjetski dan poezije u tom gradu, u organizaciji Društva književnika Vojvodine, obilježen je čitanjem poezije članova društva u Pozorištu mladih.
»Nekada je poeziji bio posvećen svaki dan, onda kada su ljudi živjeli skupa s bogovima, a oduševljenje je dolazilo od blizine čovjeka i Boga. Danas su se bogovi povukli iz svijeta, postala je noć i pitanje što je s trenutkom u kome se još uvijek piše«, rekao je ovom prigodom predsjednik DKV-a prof. dr. Nikola Strajnić.
Pjesnički susret u kazalištu protekao je u znaku pitanja – zašto pišem pjesme?
Govoreći zašto i kako piše pjesme, čemu poezija danas, te što je estetski predmet pjesništva, Zoran Đerić je naglasio kako je pisanje poezije kap vode u pustinji, zrak svjetla u pomrčini, kao i to da su umjetnici moralna slika društva. Na isto pitanje Pal Bender je odgovorio: »Kod svih pitanja važno je znati zašto smo počeli pisati poeziju, je li to navika ili imamo šta reći? Pjesniku je važno kako je spretno prešao iz jedne strofe u drugu i kako je izbjegao zamku otići u neki kičeraj.« Bender je istaknuo kako je pitanje – zašto sam počeo pisati poeziju, možda važnije od pitanja – zašto je pišem? On je dodao kako ovo vrijeme nije vrijeme za poeziju, ali je naglasio da je možda zato i izazov veći.
U drugom dijelu skupa pjesnici i članovi DKV-a čitali su svoje pjesme i to na srpskom, rumunjskom, mađarskom i hrvatskom jeziku. Nastupili su Branislav Živanović, Jon Baba, Eva Harkai-Vas, Radovan Vlahović, Spasenija Sladojev, Irina Hardi Kovačević, a svojim pjesmama iz zbirke »Neonski zavrtanj« predstavio se i hrvatski književnik iz Subotice Zvonko Sarić.
Prof. dr. Strajnić se osvrnuo i na prisutnost poezije u suvremenom svijetu. »Naša briga o poeziji je u suštini naša briga o nama samima. Mislim kako poezija svakako ima mjesta i u našem svijetu, razumije se – to mjesto nije kao što je nekada bilo, to je jedno drugo mjesto, ali da je prisutna i da nije iščezla - ja u to duboko vjerujem«, kazao je Strajnić.
Svjetski dan poezije UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine s ciljem promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije diljem svijeta i istodobno u svrhu odavanja priznanja i poticaja nacionalnim, regionalnim i internacionalnim poetskim pokretima.
A. Jukić-Mandić
