Tema

Lista problema

U prostorijama Mađarskog nacionalnog vijeća u Subotici je 12. prosinca održan četvrti kvartalni sastanak nacionalnih manjina s republičkim pučkim pravobraniteljem (ombudsmanom) Zoranom Pašalićem. Na sastanku su bili nazočni predstavnici petnaest vijeća nacionalnih manjina od 23 nacionalne zajednice u Srbiji.

Domaćin sastanka u Subotici je bio predsjednik Mađarskog nacionalnog vijeća Jenő Hajnal, koji je istaknuo kako je značajno što se može zajedno sjesti za isti stol i dogovoriti o rješavanju aktualnih problema.

»Prošle godine su donijete izmjene i dopune Zakona o nacionalnim vijećima, a najznačajnije pitanje ostaje službena uporaba materinskog jezika i pisma, kao i problemi u svezi obrazovanja«, rekao je Hajnal.

Pašalić je rekao kako će rješavanje ključnih problema koje su naveli predstavnici nacionalnih manjina, kao i provođenje Akcijskog plana, biti glavni prioriteti u sljedećoj godini, a najavio je otvorenje Muzeja nacionalnih manjina. Na sastanku je nazočio i državni tajnik u Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave Ivan Bošnjak. U ime Hrvatskog nacionalnog vijeća sastanku je nazočio predsjednik Izvršnog odbora Lazar Cvijin, koji kaže kako je susret s pučkim pravobraniteljem pokušaj te institucije da dio problema u dijelu ostvarivanja svojih zagarantiranih manjinskih prava nacionalne manjine rješavaju upravo preko te institucije.

Funkcionira li sustav kako treba?

»Iz tog razloga se organiziraju kvartalni susreti, koji su do sada su bili u Beogradu, Bosilegradu, Novom Pazaru i sad u Subotici. Budući da su formati tih susreta takvi da su prisutni predstavnici većine od 23 nacionalna vijeća, to nije dobra prilika za direktno iznošenje konkretnih problema, što zbog brojnosti predstavnika vijeća, što zbog činjenice da ombudsman može uzeti u razmatranje probleme samo ako je podnesena dokumentacija za pojedine slučajeve. Zato baš i nije jasno zbog čega se potenciraju ovi kvartalni susreti, osim da poraste svijest kod nacionalnih vijeća da se pojedini konkretni problemi mogu i na taj način riješiti«, kaže Cvijin i navodi koji su najčešći problemi prema stavovima predstavnika nacionalnih manjina iznijeti na sastanku:

»Najčešće spominjani problemi su vezani za službenu uporabu jezika, isticanje ploča naseljenih mjesta i naziva institucija na jezima manjina, upisi u matične knjige i slično, kao i problemi vezani za pasivizacije prebivališta. Albanci, Bošnjaci, gdje su učestali slučajevi zlouporabe službenog položaja policijskih tijela prilikom brisanja građana nacionalnih manjina iz popisa državljana nakon čega oni imaju velike probleme da ga ponovo dobiju.«

Cvijin kaže kako je na sastanku istaknuo istu onu problematiku koju su potencirala i druga nacionalna vijeća, a to je službena uporaba jezika i pisma, kao i probleme u dijelu izdavanja osobnih dokumenata na hrvatskom jeziku.

»Također sam izrazio žaljenje što se tako veliki broj predstavki upućuje i rješava putem institucije pučkog pravobranitelja što jasno upućuje na zaključak da sustav ne funkcionira kako treba. Moramo priznati da mi do sada nismo upućivali predstavke zaštitniku građana i razmišljamo da za neke slučajeve to u narednom razdoblju i uradimo.«

Financijski planovi nacionalnih vijeća

O pripremi za sastanak s ombudsmanom Cvijin navodi kako je sastanak Koordinacije nacionalnih vijeća nacionalnih manjina bio održan neposredno prije sastanka s Pašalićem, ali se na tom sastanku bavila potpuno drugim pitanjima od onih koja su tematizirana s pučkim pravobraniteljem.

»Teme su bile usvajanje prijedloga o prioritetnom području financiranja putem Budžetskog fonda za nacionalne manjine za 2020.godinu, razmatranje problematike u svezi budžetiranja i financiranja nacionalnih vijeća i prijedlozi kandidata za izbor člana Savjeta Regulatornog tijela za elektroničke medije. Koordinacija je odlučila da ove godine prioritetno područje za financiranje iz Budžetskog fonda bude informiranje. Ponovo su gotovo sva nacionalna vijeća iznijela nezadovoljstvo novim načinom sačinjavanja financijskog plana nacionalnih vijeća, jer je po novom zakonu nužno prijeći s linijskog na programski način izrade plana, a mnogo je nedorečenosti i nepoznanica vezanih za određene pozicije. I sama Kancelarija za ljudska i manjinska prava je tu pokazala nesnalaženje, budući da tijekom cijele 2019. godine nije formirala obrazac za kvartalna izvješća, pa iz tog razloga još nijedno kvartalno izvješće nije poslano ove godine! Vezano za prijedlog kandidata za Savjet REM-a izraženo je nezadovoljstvo kratkoćom vremena za dostavljanje prijedloga, jer je trebalo u roku od samo dva dana prikupiti kompletnu dokumentaciju za kandidata koje bi određeno nacionalno vijeće htjelo predložiti. To je uspjelo samo mađarskom i slovenskom nacionalnom vijeću, pa su prijedlog Koordinacije za člana Savjeta REM-a dva kandidata: Aleksandar Vitković iz mađarskog i Dragomir Zupanc iz slovenskog nacionalnog vijeća.

Akcijski plan tapka u mjestu

Jedno od pitanja u razgovoru s Cvijinom, bilo je tapka li u mjestu Akcijski plan ili se provodi u praksi?

»Akcijski plan za nacionalne manjine koji je nastao kao rezultat jedne od aktivnosti Akcijskog plana za Pregovaračko poglavlje 23 već dulje vrijeme, kako ste naveli u pitanju, tapka u mjestu. Zapravo, ovaj srednjoročni dokument je, možemo sa sigurnošću reći, izgubio svaku svoju svrhu. Mi smo još 2016. godine, kada je Akcijski plan za manjine usvajan, ukazivali na sve njegove manjkavosti što je kasnije potvrđeno i kroz izvješća nekoliko ekspertskih misija međunarodnih tijela, pa čak i kroz periodična izvješća Europske komisije o napretku Srbije u pretpristupnim pregovorima s EU. Kada konkretno govorimo o manjkavostima samoga Akcijskog plana za manjine, onda tu zapravo govorimo o čitavoj listi problema, od toga da prilikom usvajanja samoga tog plana nacionalna vijeća nisu bila adekvatno konsultirana i uključena, a predstavnici civilnoga sektora su u potpunosti ostali isključeni iz ovoga procesa. Istovremeno i tijekom realizacije aktivnosti nacionalna vijeća su praktički više bila puki promatrači koji su obavještavali Ured za ljudska i manjinska prava o pojedinim realizacijama bez da su bili uključeni kao ravnopravni partneri. Sama realizacija aktivnosti iz Akcijskog plana uopće nije pridonijela unaprjeđenju manjinske zaštite u institucionalnom i normativnom okviru, jer se nakon izmjene dva krovna zakona koji reguliraju manjinsko područje dodatno smanjila i ograničila uloga nacionalnih vijeća, a bolje integriranje manjina u društveni i politički sustav ostalo je samo deklarativno da krasi periodična izvješća srbijanskih institucija. Na koncu, možemo rezimirati da Akcijski plan apsolutno nije uspio ispuniti zadaće koje su njime bile postavljene i praktički uz probijanje svih rokova, do nejasnih utoršaka financijskih sredstava i nejasne institucionalne koordinacije aktivnosti, došli smo još u poziciju da se koncept manjinske kulturne samouprave dodatno obesmislio. Dakle, Akcijski plan za manjine danas predstavlja samo puko birokratsko izvještavanje i ništa više.«

U svezi aktualnih problema glede obrazovanja, Cvijin kaže kako postoji najviše iz razloga što se odluke potrebne za osnivanje Hrvatskog školskog centra od strane Grada Subotice ne donose ni nakon godinu dana od postignutih dogovora, a pozdravlja inicijativu u svezi osnivanja Muzeja nacionalnih manjina.

»No, važno je podsjetiti da se hrvatska zajednica i dalje suočava s negativnim procesima kada je u pitanju upliv određenih institucija i struktura u njezin etnokulturološki identitet. Istovremeno, nadamo se da se ovakve prakse neće zadržati samo na pukim folklorističkim sadržajima već da će manjinske kulture biti predstavljene kao dio sveukupnih kulturnih procesa na ovim prostorima«, kaže Lazar Cvijin.

Zvonko Sarić