Udruga učeničkih zadruga iz Hrvatske ima višegodišnju praksu da obilazi škole u susjednim zemljama, pa su tako prije nekoliko godina posjetili i Osnovnu školu Matija Gubec u Tavankutu. Na preporuku ove škole ove godine njihov izbor bila je Osnovna škola 22. oktobar u Monoštoru. A domaćini su se za goste pripremili, pa su odabrali pokazati ono što je začetak buduće učeničke zadruga, a to je pčelarska sekcija. Svoje goste uz to počastili su i medenim doručkom.

Iskustva iz Hrvatske

Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva pobrinula se da u Monoštor stignu predstavnici učeničkih zadruga iz većina hrvatskih županija, što je pokazalo koliko je različitih ideja i mogućnosti za razvoj učeničkog zadrugarstva. Koliko je Hrvatska u tome ispred Srbije govori i podatak da su neki od proizvoda učeničkih zadruga i proizvodi koji su osvajali priznanja za kvalitetu.

»Važni su nam ovakvi susreti, jer mi možemo naučiti nešto od domaćina, a s druge strane i domaćini od nas. U Hrvatskoj imamo više od 600 učeničkih zadruga, ali moram reći da se pčelarstvom bavi tek desetak njih, tako da će za nas ovaj posjet biti jedno zanimljivo iskustvo«, kaže glavna tajnica Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva Blanka Horvat.

»Učeničke zadruge krenule su iz školskih vrtova i bavile su se uglavnom poljoprivredom. Dosta škola ima voćnjake pa se bave proizvodnjom jabuka, jabučnog octa, sušenih jabuka, čipsa od jabuka. Međutim, većina gradskih škola nema takvih mogućnosti pa se mi bavimo njegovanjem kulturne baštine. Mogu reći da učeničke zadruge u Hrvatskoj svoj program rada baziraju na tradiciji svog kraja. U Mariji Bistrici ljudi se bave obrtima, pa je i rad naše zadruge baziran na tome. Tako mi radimo domaće sapune, ali nije to sve, jer je proizvod naše zadruge i rječnik bistričkog kraja«, kaže voditeljica zadruge u Oš Marija Bistrica iz istoimenog mjesta Brankica Zbanatski.

Zanimljiv je i primjer učeničke zadruge u Osnovnoj školi Mejaši iz Splita u kojoj su akcent stavili na proizvodnju lavade i masline, ali i na zanimljivu splitsku povijest.

»Najveći dio onog što je potrebno za zadrugu dobivamo iz našeg vrta. To je prije svega maslina. U posljednje vrijeme bavimo se i kulturnom baštinom i predmet rada naše zadruge jest glagoljica i Dioklecijanova palača. U Splitsko-dalmatinskoj županiji aktivno je 66 učeničkih zadruga. Cilj učeničkih zadruga jest očuvanje tradicije, kulturne baštine i razvoj komunikacijskih i poduzetničkih vještina. Cilj je da zadruga sama sebe izdržava, odnosno da prodajom naših proizvoda osiguramo sredstva koja ulažemo u rad zadruge, a višak sredstava u humanitarne akcije«, kaže voditeljica učeničke zadruge u splitskoj školi Josipa Banić.

Vina, eterična ulja, maslinovo ulje, čajevi, suveniri, kuharice tradicijskih jela proizvodi su učeničkih zadruga iz Hrvatske, ili što bi rekli u Hrvatskoj udruzi učeničkog zadrugarstva – čuda stvara mašta mladih zadrugara.

Bodroške pčelice

U monoštorskoj školi još nemaju učeničku zadrugu, ali se pred gostima nisu obrukali, jer su išli na »sigurno« i pokazali ono po čemu su jedinstveni, a to je pčelarska sekcija. Mali pčelari, ili kako se službeno zovu, Bodroške pčelice imaju privilegij da o pčelama, pčelarstvu i medu ne uče iz knjiga već u pravom pčelinjaku.

»Idemo na izlete i brinemo o pčelinjacima, učimo o pčelama. Na kraju se zasladimo medom i medenjacima«, učenik četvrtog razreda Luka Marijanović.

Polako stasava u pravog pčelara iako se time u njegovoj obitelji nitko ne bavi.

»Kada idemo u pčelinjak, obavezno stavimo šešir za zaštitu i rukavice. A med? Pa obožavam ga«, kaže Boris Plavšić.

»U rad s mališanima uključili su se mnogi članovi pčelarskog društva, a našu inicijativu prepoznala je i škola koja nam je dala potporu. Cilj nam je djecu odvesti u prirodu, zainteresirati ih za to što se u prirodi dešava. Naravno, tu su i pčelinjaci, košnice. Najbolje tu skladnost u prirodi osjete kroz rad u pčelinjacima«, kaže monoštorski pčelar Ivica Periškić.

I inicijator suradnje sa školom.

»Pčelarsku sekciju pokrenuli smo u suradnji s udruženjem pčelara. Oni imaju problem osigurati pomladak, pa im je zato rad s našom djecom značajan. Mi smo s druge strane našoj djeci približili prirodu i okoliš u kojem žive. Želja mi je da se ovakav rad razvije i u ostalim sredinama u Srbiji. Hrvatska i Mađarska već odavno rade na takav način, pa je krajnje vrijeme da se i mi uključimo«, kaže profesor biologije i kemije Igor Repar.

Z. V.