Kolumne
Pisat ću i dalje...
Nakon puna tri mandata (to jest dvanaest godina, plus još devet mjeseci kao vršiteljica dužnosti urednika) došlo je vrijeme da netko drugi preuzme tu odgovornu ali i prilično nezahvalnu poziciju –glavne i odgovorne urednice. Za ovih skoro trinaest godina, koliko sam bila urednica i šesnaest godina koliko sam uposlena u NIU Hrvatska riječ, puno se toga dogodilo, puno je tekstova napisano, pregledano, redigirano, puno je bilo dogovora, razgovora, prepirki i svakodnevnih odluka, puno zadovoljstva urađenim ali i nezadovoljstva loše urađenim i propuštenim. Nova urednica stupa na dužnost već od sljedećeg broja, o tome odlučuje Upravni odbor ustanove na sjednici koja se održava danas navečer, u danu kada zaključujemo ovaj broj. Na natječaj je pristigla samo jedna prijava, pa je za pretpostaviti da velike rasprave ni iznenađenja neće biti. No, kako nije uputno izvještavati o događajima koji se nisu dogodili (makar je i toga bilo u našem tjedniku, jednom ili dva puta) sačekat ćemo sljedeći broj da izvjestimo što je Upravni odbor odlučio na sjednici.
O tome što je bilo teško i ružno za sve ove godine pisala sam više puta. Mnogi govore kako je novinarstvo u Srbiji u teškoj, skoro bezizlaznoj situaciji, izloženo pritiscima i cenzuri, kao i sami novinari čija je profesija postala slabo plaćena i potcijenjena. Pri tome je ostala, kao i prije, profesija puna stresova, neugodnosti i nerazumijevanja. Što je najgore, kada isključimo neosnovane pritiske pa i nasilje spram novinara, čini se da je i sama profesija ostala bez kriterija o tome što je a što nije novinarstvo i da se ni dva novinara u istoj redakciji ponekada ne mogu oko toga složiti. A napose ne novinari iz tzv. manjinskih redakcija, gdje se uz standardna zanatska i profesionalna pitanja nužno postavljaju i pitanja kakav to treba biti manjinski tjednik.
A što je bilo lijepo? Lijepo je bilo puno toga, a najljepše je bilo kada tvoj rad cijene i uvažavaju, osobito kada pohvale dolaze od čitatelja ili pak kolega i stručnjaka poput onih iz Novosadske novinarske škole.
U svakom slučaju, utipkajte na internetu bilo koju temu koja se tiče Hrvata u Srbiji, najvjerojatnije je da će vam se otvoriti stranice Hrvatske riječi. Jer, ne samo da smo ispratili skoro svaki događaj koji se tiče Hrvata u Srbiji nego smo nastojali i sami inicirati i pisati o temama o kojima ne piše nitko drugi, a od značaja su za Hrvate u Srbiji. Pisat ću i dalje, sada oslobođena uredničkih odgovornosti i poslova, a okvir za sliku će ubuduće davati nova urednica.
J. D.
