Kultura Kultura

Jeftino, dobro i korisno

»Svi ga vole i svi kažu da će ić, al kad triba potvrdit odlazak, onda mi je autobus polak prazan tako da na kraju jedva pokrijem troškove«, rekla nam je ravnateljica Osnovne škole Matija Gubec iz Tavankuta Stanisalava Stantić-Prćić nakon što smo se prvi puta u posljednjih nekoliko godina, odvojeno i u privatnoj režiji, sreli na 42. Međunarodnom sajmu knjiga Interliber, koji je od 12. do 17. studenoga održan u Zagrebu.

Nema, naravno, razloga da joj ne vjerujemo kako često zna biti veliki jaz između obećanja i njegova ispunjenja, kao što nema ni razloga ne spomenuti žal što je ove godine – uz posjet najvećem sajmu knjiga u Hrvatskoj – izostalo i studijsko putovanje u Međimurje, Zagorje, Podravinu, Gorski kotar ili neku drugu destinaciju u okolici Zagreba, koje je snalažljiva tavankutska ravnateljica po popularnim cijenama znala upriličiti svojim putnicima. Ali, istinski (subotički) knjigoljupci (ovo »ali« je, na žalost, iznuđena posljedica objektivno opisanog uzroka iz početne rečenice) znaju jednu prostu stvar: beogradski Sajam knjiga i zagrebački Interliber su praznici za sve one koji svoju biblioteku žele obogatiti, a ne ratosiljati se naslova s polica.

Vođeni, dakle, tom mišlju zaputili smo se proteklog vikenda (i) u Zagreb kako bismo se upoznali s novinama u svijetu knjige, nakladništva, prevoditeljstva i antikvarijata. Bar kada je riječ o ovim prostorima.

Privlačno i odbojno

Prvo što čovjek koji se tih dana nađe u Novom Zagrebu uoči je ogromna gužva na kapijama Zagrebačkog velesajma, što, iskreno govoreći, i raduje, ali pomalo i plaši ili pak odbija. Raduje, jer je lijepa spoznaja da (inter)nacionalni »duh knjižarstva jošte živi« – makar i skoncentriran na nekoliko pokrivenih hektara – a plaši ili pak odbija iz više razloga: neizbježne gužve, mogućeg nestanka traženih naslova (ako ciljano tražite neku knjigu, plus činjenica da ste sitgli dva dana pred zatvaranje Sajma) ili pak svakodnevnog pomodarstva (naravno, ima i toga), koje ne propušta niti jednu priliku »da se vidi ili bude viđen«. U taj kontekst (»viđenosti«) zacijelo idu događaji poput onih da je hrvatski premijer Andrej Plenković otvorio Interliber, da su na njemu (s manje ili više publike) govorili Ivo Goldstein, Ivan Aralica, pa čak i predsjednički kandidat Miroslav Škoro, primjerice, pa do toga da je aktualni najbolji nogometaš svijeta Luka Modrić pred oko tisuću gledatelja (i slušatelja) na štandu 24 sata predstavio i potpisivao svoju uknjiženu autobiografiju pod nazivom Moja igra, koju je napisao zajedno s novinarom Robertom Matteonijem.

Iako ne uz skandiranja (poput onih Modriću zbog odlaska vatrenih na Euro 2020.), niti uz toliki broj prisutnih u jednom trenutku, ipak jedna od najkupovanijih djela bila su ona Mani Gotovac. Sudeći po cijenama (o kojima ćemo kasnije), ali zacijelo još više zbog činjenice da je u 80. godini umrla upravo na dan otvorenja Interlibera (12. studenoga) njezini zapisi, eseji ili romani prodavali su se kao da je svatko došao s 50 do 80 kuna viška u džepu. Iskreno, 80 kuna izgleda da nije bilo puno odvojiti ni za »triler desetljeća«, kako je vbz na velika propagandna vrata predstavio roman Alexa Northa Šaptač. Na temelju viđenoga, subjektivan sud svakako je i onaj da ni Drago Hedl nije loše prošao: njegovu Kijevsku piletinu, kao završni čin trilogije, jedva su dočekali brojni čitatelji koji su prije toga uživali u Izbornoj šutnji i Ispovjednoj tajni, a oni upućeniji već su na beogradskom Sajmu knjiga po nešto jeftinijoj cijeni u odnosu na Zagreb mogli kupiti i njegov roman Vrijeme seksa u doba nevinosti. Poprilično zanimanje, a to su rekli sami prodavači, izazvale su i knjige još dvojice, na žalost pokojnih, hrvatskih autora: Predraga Lucića i Đermana Ćiće Senjanovića. Dok se jedino (obnovljeni) Cervantesov trg prvoga mogao naći u rasponu od 80 do 180 (!) kuna na štandovima Adamića i Jesenskog i Turka, dotle su se knjige drugoga (Vidi, vidi ili US&A, recimo) na štandu Durieuxa mogle nabaviti od 30 do 50 kuna.

Uzorci i usporedbe

Navedene cijene nisu skupe čak niti za naše (a kamoli hrvatske) prilike, a i one su (pre)visoke za izdanja koja su specijalno za Interliber spuštena s 80 ili 100 na 10 ili 20 kuna. Po tim cijenama posvuda su se mogli naći zaista dobri naslovi, poput Filoloških dvoumica Inoslava Beškera, Magnetizma gluposti Aleša Bunta, Logičkih pogrešaka Predraga Stojadinovića, Mesa (kao prirodnog simbola) Nicka Fiddesa, Muškarca i dječaka (savjetnika oženjenim muškarcima koji se približavaju tridesetoj o tome koje greške ne smiju napraviti) Tonyja Parsonsa, pa do knjiga Gordana Nuhanovića Vjerojatno zauvijek, Bohumila Hrabala (Gradić gdje je vrijeme stalo i Prebučna samoća), odnosno »dvije u jednoj« knjizi koje se čitaju i »sprijeda i otpozadi« Igora Mandića Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat. Niz po ovim cijenama (podsjetimo za ubuduće: po 10 i 20 kuna) mogli bismo nastaviti naslovima bar do srednjih stranica ovoga broja i opet bi se našlo podosta ispuštenih, a u moru knjiga koje slave Boga (na specijaliziranim ili »običnim« štandovima) svakako možemo izdvojiti onu provokativnog naslova i još provokativnijeg sadržaja Bog nije velik Christophera Hitchensa u kojoj autor, nešto poput Kołakowskoga, u 19 poglavlja razlaže tezu da Bog nije stvorio čovjeka nego obratno: da je čovjek stvorio Boga.

Svoju publiku, i to brojnu, imali su zapravo svi izlagači, bilo da je riječ o onima koji su u najvećoj mjeri nudili rječnike, stručnu ili dječju literaturu, beletristiku, antikvarna izdanja ili pak oni na kojima su glavna ponuda bili stripovi, poglavito Alan Ford za kojim je najveća potražnja i u Beogradu i u Zagrebu. Naravno, nije sve na Interliberu (bilo) tako jeftino: enciklopedije, luksuzno opremljene povijesti »ovih ili onih« ili pak rijetka izdanja kod antikvara stajala su znatno više (od, recimo, 250, pa i do 800 kuna). Ali, čak i takva izdanja imala su popust(e), a najčešće su se mogla nabaviti (i) na otplatu.

Ako izuzmemo broj izlagača i država iz kojih dolaze (500 njih iz 60 zemalja u Beogradu i 350 njih iz 13 zemalja u Zagrebu), kao i posjetitelja (blizu 200.000 u Beogradu i oko 130.000 u Zagrebu), ipak ostaju bar dvije stvari koje idu u prilog Interliberu. Prva se tiče činjenice da je ulaz na zagrebački sajam knjiga i ove, kao i svih ranijih godina, besplatan što je ne samo popularan nego i inteligentan potez organizatora da knjigu bar na pet dana, i to po popularnim cijenama, približi što većem broju ljudi. Druga se, pak – a koje se sa sjetom sjeća dobar dio posjetitelja Sajma knjiga u Beogradu – odnosi na to da se na Interliberu nesmetano odvija prodaja »pratećih sadržaja« kao što su čevapi, pljeskavice, kobasice raznih vrsta u lepinji i kifli, kao i bezalkoholnih i alkoholnih pića, i to također po (za hrvatske prilike) poprilično popularnim cijenama. Takav pristup ne samo da Interliberu daje opušteniji šmek nego i pruža realnu mogućnost da se na njemu ostane od jutra do večeri, a da se pri tomu ne bude ni gladan ni žedan.

Ipak, ono što najviše raduje i na jednom i na drugom sajmu svakako je činjenica da se iz godine u godinu može vidjeti veliki broj mladih koji ne dolaze samo razgledati nego i kupovati knjige. To u vrijeme kada se čak i dobar dio obrazovanja sveo na »net čitanje« ne samo da daje lijepu sliku nego i održava nadu i uvjerenje da ne ide baš čitav svijet u krivom smjeru. Nekima je, na sreću, knjiga i dalje putokaz.

Z. R. / Foto: Branko Ištvančić

ANTRFILE

I srednjoškolci na Interliberu

Hrvatsko nacionalno vijeće organiziralo je i ove godine jednodnevnu ekskurziju na sajam Interliber u Zagrebu. Na ekskurziju su u subotu, 16. studenoga, išli srednjoškolci koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, profesori koji rade u hrvatskim odjelima kao i suradnici HNV-a. Prije Sajma, po dolasku u Zagreb učenici su s profesorom geografije Stipanom Stantićem obišli kulturno-povijesne znamenitosti toga grada. Zahvaljujući potpori Grada Zagreba imali su i organiziran ručak na Bundeku.

  • Kaleidoskop
  • Kaleidoskop
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay