Ovo zaista već postaje komično: kamo god se čovjek uputi, nepoznati investitori s nepoznatim papirima sade buduće betonsko raslinje, a građevinska i sve ostale inspekcije i službe prave se mutave. Nije, naravno, riječ o rušenju kuća u Ulici braće Radića (sada ih ima već nešto više od početne tri), o čemu smo pisali u prošlom broju Hrvatske riječi, i čiji je epilog već s najrelevantnijeg mjesta (Republički zavod za zaštitu spomenika) od početka prepušten dobroj volji i mašti investitora u vidu vučurovićevske originalne naredbe da se, poput izgradnje »još ljepšeg i starijeg Dubrovnika«, »prostor vrati u prijašnje stanje«.
Ovoga puta riječ je o placu na mjestu nekadašnje Tvornice sapuna i kozmetike Slavica na uglu Ulice Branka Radičevića i Somborskog puta. Na tom mjestu, uvjerio se u to svatko tko je u posljednjih mjesec-dva tuda prošao, Nepoznati investitor gradi nepoznati objekt u nepoznatom roku. Drugim riječima, Nepoznati investitor – po ugledu na onoga od pretprošle i prošle godine na uglu ulica Subote Vrlića i Dimitrija Tucovića – opet nije istaknuo građevinsku ploču što je, reći će to upućeniji od doljepotpisanoga, po Zakonu o gradnji obavezan. Trećim riječima, Nepoznati investitor na mjestu nekadašnje Slavice gradi objekt bez istaknutih obaveznih podataka, pa šira javnost nije upućena ne samo u njegove osnovne generalije nego ju ovakav način rada može dovesti u sumnju od koga je, kada i pod kojim uvjetima dobio dozvolu za to, odnosno: nije li (baš kao u Ulici braće Radića) sve krenulo protuzakonito kako bi na kraju sve prekrio zaborav?
Koliko god to – zbog bahatosti prije svega – bilo teško priznati činjenica je ipak jednostavna: nije ovdje riječ o radu Nepoznatog investitora nego o neradu građevinske i svih ostalih inspekcija i službi koje su zadužene za zaštitu zakona kada je riječ o gradnji. Primjera radi, dok se običan građanin mora dobrano potruditi (i naplaćati se za to, naravno) za nabavu hrpe papira kako bi dobio dozvolu za gradnju na placu ili pak nelegalno izgrađeni objekt legalizirati, dotle je dovoljno biti Nepoznati investitor i imati ludu sreću da te za sve vrijeme gradnje i uzurpacije javnog prostora (uključujući ponekad i obustavu naplate parkinga na bar godinu dana, plus uništavanje dijela prirodnog okoliša) građevinska i sve ostale inspekcije i službe zaobilaze u širokom luku, ne pitajući te ni »oće l poso, gazda?«.
Nastavi li se razmišljati u tom smjeru, lako se može doći do zanimljivog zaključka, koji je, naravno, hipotetički: recimo, dok građani legalnim novcem financiraju rad građevinske i svih ostalih inspekcija i službi, dotle ih Nepoznati investitor ilegalno plaća upravo za to da ne rade. Obrni-okreni, nije loše: radio, pa ne radio, svakako si plaćen. I to dvostruko. Jedino trebaš paziti da ne pobrkaš redoslijed i ne pojaviš se u krivo vrijeme na krivom mjestu.
Ali... koliko god lupao glavu, odlazio na mjesto gradnje, raspitivao se kod upućenijih... doljepotpisani nikako ne može doći do odgovora na jedno naivno pitanje, pa ga stoga postavlja javno u nadi da će ga netko od čitatelja znati: tko li bi mogao biti Nepoznati investitor? Mada… po načinu rada djeluje poznato.
Z. R.
