Intervju Intervju

Izvršavanje međudržavnih sporazuma je ključna stvar

Veleposlanik Republike Hrvatske u Srbiji Gordan Bakota nesumnjivo je jedan od najaktivnijih i najprisutnijih u aktivnostima hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. U vrijeme kada se Hrvatska priprema za predsjedanje Vijećem Europske unije i u tom kontekstu priprema i veliki samit EU – zapadni Balkan razgovarali smo s veleposlanikom Bakotom o tome što sve očekuje Hrvatsku u tom razdoblju i o tome kako vidi položaj i perspektive hrvatske manjine u Srbiji.

Od 1. siječnja do lipnja 2020. godine Hrvatska prvi put predsjeda Vijećem Europske unije. Što to znači za Hrvatsku i njenu državnu upravu?

Prvo, to je jedna velika čast jer ćemo prvi put predsjedati Vijećem EU. Nova članica EU dobila je tu mogućnost samo nakon nekoliko godina članstva. Prije svega, to je velika odgovornost za državnu upravu Hrvatske. Mi ćemo imati preko 800 stručnjaka i dužnosnika angažiranih u pripremi Predsjedanja. Osim toga, i izvan državne uprave će sudjelovati brojni eksperti koji će raditi na koordiniranju i izradi europskog zakonodavstva u okolnostima novih europskih institucija, jer imamo novi Europski parlament i novu Europsku komisiju i to je sigurno za Hrvatsku jedan veliki izazov. U svemu tome, uz one planove koje smo sami sebi postavili, Hrvatska će se baviti i temama kao što su Brexit koji će se prenijeti u razdoblje Predsjedanja, ali ono što je bitno za sve građane EU je Višegodišnji financijski okvir, proračun EU za naredno razdoblje. Prilika je da se Hrvatska profilira kao jedna od važnih članica EU i to će zaista imati velikog odjeka i značaja za budućnost naše zemlje. To je i velika promocija naše zemlje po pitanju kulture, znanosti, prirodnih bogatstava, jer će Hrvatska biti u punom fokusu kompletne Europske unije a i šire u šest mjeseci predsjedanja.

Hoće li se i kako predsjedanje odraziti na Hrvatsku u europskom i u regionalnom kontekstu?

Mi smo postavili sebi četiri cilja u ovom razdoblju. Prvo, cilj je da imamo Europu koja se razvija, Europu koja povezuje, Europu koja štiti svoje građane i Europu koja je utjecajna. Bitno je napomenuti, oko cilja Europa koja je utjecajna, nešto što će biti jedan od hrvatskih prioriteta a to je organiziranje samita EU zapadni Balkan u svibnju iduće godine kada će Hrvatska kao zemlja s posebnim iskustvom u proširenju nastojati promovirati europske vrijednosti i europsku perspektivu za zemlje Jugoistoka Europe. Na samitu će sudjelovati premijeri i/ili predsjednici dvadeset godina nakon Zagrebačkog samita i dvije godine nakon sličnog samita kojeg je organizirala Bugarska.

Očekuje se vjerojatno i dolazak predsjednika Srbije i Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića, a nedavno je u Hrvatskoj bilo prijepora oko njegovog dolaska na kongres Europskih pučkih stranaka.

Samo mogu spomenuti ono što je rekao premijer Andrej Plenković, to je odluka samog predsjednika Vučića hoće li on doći na EPP ili ne; to su suverene odluke njegove stranke SNS-a koja ima promatračku poziciju unutar EPP. Hoće li doći u Zagreb to je dakle na njemu, a ukupno mi želimo sa Srbijom, usprkos vrlo složenih odnosa koje imamo, imati dijalog i sastanke na više razina upravo vezano uz Predsjedanje i samit koji ćemo organizirati.

Što su sve zadaci predsjedatelja, to jest Hrvatske, u ovom razdoblju?

Vi imate tih šest mjeseci čitav niz sastanaka koji se održavaju o svim europskim politikama. Država koja predsjeda Vijećem EU predstavlja Vijeće u odnosu s drugim institucijama Europske unije. To je vrlo bitna činjenica koja će postaviti Hrvatsku pred nove izazove. Uloga Hrvatske tijekom predsjedanja je da bude nepristrani posrednik. To znači da mi zapravo trebamo pomoći u svim ovim procesima o kojima sam govorio svim državama članicama, još uvijek je to 28 članica, dokle god je Velika Britanija dio europske priče. Dakle, poticati kompromise među državama što je naravno jedan vrlo složeni proces, i sudjelovati i imati vrlo bitnu ulogu u tom jednom trijalogu, trokutu odnosa između Vijeća EU, Europske komisije i Europskog parlamenta. To je zaista jedan vrlo kompleksan odnos u kojem će, uvjeren sam, hrvatski stručnjaci biti spremni udovoljiti zahtjevima i da će to zaista biti vrlo bitno za ukupno promoviranje Hrvatske.

Od kakvog značaja ovo predsjedanje Hrvatske može biti za Hrvate izvan Hrvatske, osobito za Hrvate koji žive u Srbiji?

Mislim da će imati veliko značenje. Hrvatska tijekom Predsjedanja, kao što sam rekao, ima poziciju jednog nepristranog posrednika, no Hrvatska u svakom slučaju pokušava stavljati određene teme na dnevni red, tako smo stavili na dnevni red i organiziranje samita EU zapadni Balkan. U tom kontekstu sigurno će nam iznimno bitno biti ispunjavanje svih onih temeljnih mjerila i parametara koji su bitni za pregovarački proces. To se posebice odnosi na poglavlje 23 i 24 kao dva temeljna poglavlja za sve države koje pregovaraju s EU. Mi držimo da su unutar tih pitanja manjinska pitanja, a u tom pogledu i pitanja prava hrvatske zajednice iznimno bitna. Ako organiziramo samit kojim promoviramo upravo takve europske vrijednosti to će sigurno imati itekako pozitivnog utjecaja na snaženje hrvatske zajednice u Srbiji, prvenstveno kada je riječ o ostvarivanju onih prava koja su zajamčena i državnim sporazumom ali i nečim što proizlazi iz jednog spleta konvencija i europskih vrijednosti. Mislim da će to imati vrlo pozitivne efekte, kako na Hrvate kao konstitutivni ravnopravni narod u Bosni i Hercegovini tako i na hrvatsku manjinsku zajednicu u Srbiji.

Kao veleposlanik ste prisutni na skoro svim događanjima među Hrvatima u Srbiji, kulturnim, političkim, društvenim. Kako vidite aktualno stanje i procese koji se odvijaju na ovim poljima?

Vidim zaista jedan samoprijegoran rad ljudi u mnogobrojnim udrugama, zatim u krovnim organizacijama: Hrvatskom nacionalnom vijeću, u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, u Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini... Vi gotovo da imate na tjednoj razini priredbe, događaje, dakle veliki trud se ulaže u zaštitu tradicijske kulture, promoviranje manjinskih prava. Ja tu zaista vidim jedan dodatni intenzitet i veliki entuzijazam. U ove nešto više od dvije godine koliko sam ovdje vidio sam da su ojačale spone i veze između nadležnih tijela Hrvata u Srbiji i pojedinih organizacija, gradova i županija te posebice Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH. Čelnici hrvatske zajednice redovno se susreću s najvišim hrvatskim dužnosnicima, kao što su predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Andrej Plenković. To se zaista intenziviralo i mi smo tu tjedno, gotovo dnevno u kontaktu i mislimo da je to jako dobro. Zaista se vidi jedna velika dinamika i želja hrvatske zajednice prema inkluzivnosti koja međutim nije još uvijek ostvarena u smislu participiranja u Srbiji, što je posebna tema vezana uz pitanje ispunjavanja državnih sporazuma između Hrvatske i Srbije po pitanju manjinskih prava. U tom pogledu siguran sam da postoje mogućnosti da hrvatska zajednica i njeni predstavnici budu prisutniji u radu lokalnih, pokrajinskih i državnih tijela. Drugi veliki problem je naravno demografsko pitanje i pitanje participacije mladih. Vidim ovdje želju, posebice u HNV-u, za pomlađivanjem. Vidim želju za uključivanjem novih ljudi u rad. I to nije jednostavno i nije lako. To je nešto što se prepoznaje i to je sada pred čelnicima hrvatske zajednice u Srbiji. I posebice bih naglasio nešto što je također započelo, a što će se, siguran sam, dodatno jačati a to je jedna nova programska orijentacija okrenuta prema budućnosti, prema programima i projektima financiranim iz europskih fondova, uključivanja u prekograničnu suradnju. To je ono što je započeto što slijedi i na kraju želim reći da vidim kada je riječ o čelnicima hrvatske zajednice jedan novi entuzijazam, novu živost i želju za prevladavanjem otvorenih pitanja, jer hrvatska zajednica u Srbiji zaista ima puno otvorenih pitanja na koje Hrvatska i Srbija trebaju poraditi kako bi se ona rješavala.

Kako, prema Vašem viđenju, Srbija odgovara na ovu pojačanu aktivnost čelnika hrvatske zajednice i njihove zahtjeve? Kako vidite na primjer zahtjev za sudjelovanjem u odlučivanju, političkoj participaciji; hoće li se i kada provesti ovaj zahtjev koji je Srbija preuzela na sebe potpisivanjem međudržavnog Sporazuma? Konačno, postoji li obveza da se provede ovaj Sporazum?

Obveza apsolutno postoji. Mislim da je, pogotovo za jednu državu koja pretendira članstvu u EU, izvršavanje međudržavnih sporazuma ključna stvar. Međunarodni bilateralni Sporazumi u svim zakonodavstvima imaju veću pravnu snagu od unutarnjeg zakonodavstva i nešto je što treba biti integrirano i u lokalno zakonodavstvo. Vrlo je jasno da članak 9 Sporazuma o zaštiti manjina nije zaživio. Mi činimo sve da on zaživi. Ne postoji niti jedan sastanak na kojem to nije glavna tema. Sa zadovoljstvom mogu reći da smo u protekle dvije godine intenzivirali ono što je bitno, a to je da imamo godišnje sastanke međudržavne komisije za manjine, što nije bio slučaj u prethodnom razdoblju. Imali smo u dvije godine zaredom sastanke na kojima želimo skrenuti pozornost da postoji jedna vrlo velika diskrepanca između onoga što je zajamčeno srpskoj manjini u Hrvatskoj i onoga što ima hrvatska manjina u Srbiji. Srbi u Hrvatskoj imaju uz tri garantirana mandata u Hrvatskom saboru, te na lokalnim razinama, županijama i mjesta u ministarstvima, državne tajnike.., vi imate punu integraciju srpske zajednice u politički život u Hrvatskoj i ja to pozdravljam, ali mi to ne vidimo ovdje u Srbiji. Bitno je da vidimo inkluzivnost na djelu, dakle sudjelovanje autentičnih predstavnika hrvatske zajednice u Srbiji od Narodne skupštine pa do pokrajinskih vlasti i lokalnih tijela. To se za sada ne vidi. Hrvatska će zaista inzistirati na svim sastancima da do takve implementacije dođe i mislimo da je iznimno bitno da zemlja koja se trudi da napravi iskorake oko manjinskih prava, ta prava i zakonska rješenja pretoči u konkretan život. To je ono na čemu će Hrvatska inzistirati. Mi mislimo i uvjereni smo da je to dio AKIA (pravne stečevine) Europske unije i da Srbija treba ispuniti svoje obveze. Šaljemo pozitivan i nedvosmislen signal na svim sastancima oko toga kako je to ključno pitanje za emancipaciju hrvatske zajednice i uvjeren sam da će Srbija implementirati ono što je njena obveza, a to su zagarantirani politički mandati na svim razinama.

Za to je potrebno i mijenjati zakone...

Kao što sam rekao, državni sporazum uvijek automatski postaje dio unutarnjeg zakonodavstva. Na koji način će to Srbija napraviti to ona sama treba riješiti. Hoće li to biti ustavne promjene ili promjene izbornog zakona, to je na Srbiji da riješi. Ali ovo pitanje ostat će top prioritet i u budućem razdoblju i Hrvatska će na tome inzistirati.

Hrvati u Beogradu i njihove udruge još uvijek nemaju svoj prostor. Također niti mnoge druge udruge u drugim mjestima u Srbiji. Kakva je trenutno situacija i ima li izgleda da dobiju svoj prostor u skoroj budućnosti?

Teško mi je pomiriti se s činjenicom da jedna tako brojna hrvatska zajednica s tako eminentnim ljudima koji su i profesori, književnici slikari, umjetnici... nemaju, u jednom dvomilijunskom gradu koji je glavni grad susjedne zemlje, svoj prostor. Teško se s time pomiriti, moram priznati da je to teško i shvatiti, jer takav prostor ne bi bio isključivo vezan za primjerice rad Hrvatskog kulturnog centra, HNV-a... On bi bio most suradnje, siguran sam, između dvije zemlje na području kulture. Uz višestruke napore hrvatske diplomacije, HNV-a, samog grada Zagreba gdje je svaki puta to jedna od glavnih tema, mi do sada nismo realizirali da pripadnici hrvatske zajednice i oni koji rade na promoviranju hrvatske kulture, a za što postoji veliki interes u gradu kao što je Beograd, imaju svoj prostor. Želim izraziti nadu da će gradonačelnik i čelnici Grada Beograda prepoznati koliko je bitno da se ovo pitanje riješi i uvjeren sam da će se ono riješiti, a mi ćemo nastaviti skretati pozornost na nešto što nam se čini potpuno neprihvatljivo da u gradu kao što je Beograd ne postoji prostor okupljanja pripadnika hrvatske zajednice i promoviranja kulture i povezivanja.

Kako je to riješeno u Zagrebu za srpsku zajednicu?

U samom centru Zagreba postoji od same Prosvjete do Srpskog nacionalnog vijeća čitav niz kvalitetnih prostora u kojima se mogu ostvarivati kvalitetni projekti i mi to pozdravljamo. To želimo vidjeti u određenom kvalitetnom obliku i u Beogradu.

Aktualna Vlada Hrvatske je značajno unaprijedila svoj odnos prema Hrvatima izvan Hrvatske, kako u pogledu uvećavanja financijskih sredstava tako i u pogledu drugih vidova potpore. S druge strane, vidljivost hrvatske manjine u medijima u Srbiji te financijska potpora njihovim kulturnim udrugama još uvijek je tek simbolična. S obzirom na to da Hrvatska osigurava značajna sredstva za rad manjinskih udruga, institucija i medija u Hrvatskoj kao i za zaštitu njihove kulturne baštine može li se očekivati, na temelju reciprociteta, da se financijska sredstva za rad kulturnih udruga povećaju iz proračuna Srbije?

To je uvijek tema našeg međuvladinog odbora. U tom pogledu želim reći da je zaista došlo do velikog iskoraka kada je riječ o sredstvima koje Hrvatska stavlja na raspolaganje hrvatskoj zajednici. Ovdje bih spomenuo nekoliko brojki koje su znakovite. Za Hrvate u Srbiji je u 2019. osiguran iznos od 1.250.000 kuna, to je povećanje od 14 posto u odnosu na 2018. uz napomenu kako je to praktički udvostručenje potpore u odnosu na 2016. godinu. Osim toga, putem programa financiranja posebnih potreba i projekata od interes za Hrvate izvan Hrvatske dodijeljeno je od 2014. do 2019. godine još dodatno 1.594.000 kuna za realizaciju 56 projekata i za pomoć ugroženim pojedincima. Nadalje, Vlada je dodijelila 640.000 kuna za kupnju zemljišta u Subotici za Novinsko-izdavačku ustanovu Hrvatska riječ. Siguran sam da će sredstva ići dalje i da će i Srbija isto to prepoznati. Ona je to prepoznala u nekim segmentima kao što je pitanje kupnje dijela rodne kuće bana Jelačića, što je od kapitalne vrijednosti ne samo za hrvatsku zajednicu već općenito za grad Petrovaradin. Nadamo se da će prepoznati u kakvim okolnostima rade hrvatska društva koja često nemaju sredstva niti za tzv. hladni pogon. O crkvama, koje mi obilazimo i vidimo stanje, da i ne govorimo. I sama zgrada biskupijskog ordinarijata u Petrovaradinu prokišnjava i nalazi se u vrlo kompleksnoj situaciji. Mi se nadamo i radimo sa srpskom stranom na tome da se unaprijedi položaj hrvatske zajednice i mislimo da će Srbija početi pratiti, barem u jednoj mjeri, ono što Hrvatska radi kako za srpsku manjinu u Hrvatskoj tako i za hrvatsku manjinu u Srbiji. Moje je duboko uvjerenje da su obje manjine pravi most između jedne i druge zemlje i da ćemo svi profitirati, i Zagreb i Beograd i Hrvatska i Srbija kada se naše obje manjine počnu dobro i kvalitetno osjećati.

Kako komentirate izostanak jasnih osuda od predstavnika vlasti kada su u pitanju verbalni napadi i prijetnje te govor mržnje u medijiima usmjeren prema hrvatskoj manjini i općenito prema hrvatskom narodu i državi u Srbiji?

Na žalost, ne vidimo da postoji osuda sve većeg broja incidentnih situacija kada je riječ o pripadnicima hrvatske zajednice na što već sada i mediji skreću pozornost. Također i na činjenicu da pravomoćno osuđeni ratni zločinac kao što je Vojislav Šešelj sjedi u Narodnoj skupštini, da se na sajmovima promoviraju djela osoba koje su također presuđeni ratni zločinci i na sve to skupa ne vidimo odgovarajuću osudu srpskih vlasti. Mogu zamisliti koliko je teško stanovnicima Hrtkovaca u Srijemu kada netko tko je presuđeni ratni zločinac i dalje sjedi u Narodnoj skupštini i čini svoje političke aktivnosti. Posljednji događaj, a koji je vezan uz obilježavanje nečega što mislimo da je posve neprihvatljivo, je da se komemorira i na neki način daje poseban omaž osobi koja je sudjelovala u agresiji na Hrvatsku, u agresiji na Vukovar. Za nas je posebno neprihvatljivo i to oštro osuđujemo da osoba koja je vodila Novosadski korpus u napadu na Vukovar Mladen Bratić, koji je komandirao sjevernim dijelom operacije zajedno s drugima na južnom dijelu vukovarskog bojišta, s 211 tenkova, dobije u Novome Sadu posebnu zahvalu i prigodnu ploču. Mislimo da je to apsolutno neprihvatljivo ponašanje za državu koja se sprema i želi ući u EU i koja želi dijeliti europske vrijednosti. Za sve građane Hrvatske kojima je Vukovar jedno mjesto posebnoga pijeteta i osjećaja slaviti nešto što je međunarodni sud presudio kao ratni zločin zaista je neprihvatljivo. Takvi događaji ne hrabre, takvi događaji zabrinjavaju. Hrvatska očekuje od susjedne zemlje koja se nalazi u europskom pristupnom procesu da jasno osudi takve događaje i da ne organizira proslave, obilježavanja ili riječi zahvale zločincima koji su rušili hrvatske gradove kao što je Vukovar. Vlada Hrvatske oštro je osudila ovakve oblike povijesnog revizionizma.

U prvom intervjuu za Hrvatsku riječ rekli ste kada je riječ o pregovaračkim stajalištima, posebno o poglavljima 23 i 24, da Hrvatska ne očekuje ništa više od Srbije nego što je ona napravila u svome pregovaračkom procesu pa i prije kada je donijela Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Kako ocjenjujete, ima li napretka u ispunjavanju preuzetih obveza u pogledu ostvarivanja prava hrvatske nacionalne manjine u Srbiji u kontekstu pregovaračkog procesa?

Hrvatska prati sve ono što se tiče poglavlja 23 i 24, a posebice sve ono što se tiče provedbe akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Sudjelujemo na sastancima i sličnu pozornost pridajemo i implementaciji zakonskih rješenja usklađivanja s europskom pravnom stečevinom i kao što ste rekli Hrvatska ne traži na tom planu ništa više od onoga što je sama činila u pregovaračkom procesu. Mislimo da je to dobro i za samu Srbiju da provede ona zakonska rješenja koja su pravni okvir za zaštitu prava manjina. Jako je bitno da reformski proces ide dalje i mi ćemo u tom pogledu pružati pomoć Srbiji kroz različite twining projekte, kroz projekte prekogranične suradnje. To smo činili i to još uvijek činimo da nudimo svoja iskustva u pregovaračkom procesu Srbiji. Od velikog značenja je Hrvatskoj da Srbija kao i druge zemlje Jugoistoka Europe idu prema europskom putu i vrlo je bitno da dođe do jasne implementacije nečega što je već sama Srbija prihvatila da mora reformirati. Vrlo je bitno da dođe do jednog zajedničkog kvalitetnog spajanja dva elementa: s jedne strane tehnički pristup, ispunjavanje pregovaračkog procesa, komunikacija s Europskom Delegacijom, s državama članicama, s koordinacijom u Bruxellesu, a s druge strane je vrijednosni aspekt da se implementiraju propisi radi samih građana Srbije. Hrvatska ima pristup srpskom pregovaračkom procesu i mi ga pratimo polazeći od »strict and fair« principa – da budemo fer, ali da tražimo puno ispunjavanje svega onoga što su obveze Srbije. Spremni smo pomoći, ali i ukazivati na nešto što se ne čini u dovoljnoj mjeri. Nadamo se da će Srbija nastaviti ići tim putem i mi zaista ne vidimo alternativu europskom putu zemalja Jugoistoka Europe. To je naša vrlo jasna politika i mi im želimo pomoći.

Kako se odvija međudržavna suradnja između Hrvatske i Srbije. Na kojim područjima ima napretka?

Ono što je dobro i što je prepoznato i u Srbiji i Hrvatskoj je da dijalog mora ići. Nastavili smo rad na gotovo svim radnim skupinama za otvorena pitanja gdje postoje i zajednički koordinatori koji se sastaju kao i stručnjaci na području sukcesije, utvrđivanja pitanja granica, pravosudne suradnje, manjinskih pitanja i pitanja nestalih kao vjerojatno najbolnije i najvažnije teme u hrvatsko-srpskim odnosima. Sastanci se redovito održavaju što dugo nije bio slučaj. Postoji radni dijalog i imamo redovne periodične sastanke; državna tijela surađuju i mogu istaknuti međuvladinu komisiju za manjine kao uspješan iskorak, zatim vrlo dobre rezultate kad je riječ o povratu kulturnih dobara... Ali ono što je velika prepreka je nedostatak pravih iskoraka kada je riječ o najbolnijim pitanjima hrvatsko-srpskih odnosa, a to su pitanja nestalih koje će biti lakmus papir odnosa koji se na nekim drugim područjima, kao što su gospodarska i kulturna suradnja, razvijaju jako dobro. Jako je bitno vidjeti da je hrvatska manjina uključena u takvu suradnju i od toga će koristi imati i hrvatska zajednica i hrvatsko-srpski odnosi.

Očekuje li se i kada službeni posjet premijera Hrvatske Andreja Plenkovića Srbiji?

U ovome trenutku smo u pripremama za Predsjedanje. Najavljeni su susreti na određenim razinama prije i tijekom Predsjedanja. Postavili smo sebi plan da napravimo jedan uspješan samit, a postoji ideja i da intenziviramo suradnju na više razina bilateralnih odnosa u kontekstu predsjedanja. U ovom trenutku priprema se i radi se na pojedinim susretima na više razina, a o konkretnim datumima još uvijek ne možemo govoriti. To je stvar razgovora i promišljanja na razinama hrvatske diplomacije i državnog vrha kao i srpske diplomacije i državnog vrha.

Intervju vodila: Jasminka Dulić

 

  • Kaleidoskop
  • Kaleidoskop
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay