Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Pod zemljom 11,5 milijuna eura

Prije 13 godina firma Telefonija započela je investicijski projekt plinifikacije 12 prigradskih mjesnih zajednica Grada Subotice, koji do danas nije stavljen u funkciju. Projekt je koštao oko 11,5 milijuna eura, a prije njegovog završetka beogradska firma koja je izvodila radove otišla je u stečaj, te su naselja Žednik, Novi Žednik, Đurđin, Čantavir, Bačko Dušanovo, Bajmak, Tavankut, Višnjevac, Mirgeš, Mala Bosna, Bikovo i Verušić ostali bez mogućnosti grijanja na plin. Ovaj ekonomičan i ekološki način grijanja, prema informacijama koje smo dobili, neće ni u skorije vrijeme biti dostupan stanovnicima navedenih naselja, koji ima oko 40.000!

Nedovršena priča

U vrijeme kada je Telefonija dobila posao, direktor Javnog komunalnog poduzeća Suboticaplin bio je Grgo Horvacki. On priča da je tada i Suboticaplin imala u planu dovesti plin do svakog kućanstva Grada te usprkos stručnosti, pripremljenoj projektnoj i tehničkoj dokumentaciji posao nisu dobili.

»Početkom 2000-tih plan Suboticaplina bio je zatvoriti priču oko energetske opskrbe cijelog grada i njegovih prigradskih naselja plinom. Izrađen je investicijski elaborat za plinifikaciju svih prigradskih naselja, urađeno je tehničko rješenje, analiza troškova i sagledane su mogućnosti realiziranja. Ono što smo mi ponudili Gradu i građanima je da uz tehnička rješenja koja imamo možemo svake godine jedno naselje priključiti na plin. Redoslijed je trebao biti takav da koje naselje prikupi najveći broj potrošača priključuje se prvo itd. Međutim, 2006. godine se pojavljuje beogradska privatna firma Telefonija koja je rekla kako imaju mogućnosti sve to realizirati za samo dvije godine i predstavnici mjesnih zajednica na odlučujućem sastanku u Novom Žedniku su se opredijelili za njih«, priča Horvacki.

Telefonija je na teritoriju od 12 mjesnih zajednica razvukla 350 kilometara plinske mreže te su izgrađene i dvije mjernoregulacijske stanice – u Novom Žedniku i Mišićevu (nedovršena).

Horvacki kaže kako je cijeli projekt nestručno rađen, čemu svjedoči činjenica da još uvijek nije u funkciji:

»Ovo je priča od 12 milijuna eura, čiji rezultat je nula. Od izgradnje i postavljanja mreže je prošlo već puno godina, firma je u stečaju, instalacija nije aktivirana, potrošača nema... Jedna nedovršena priča.«

Vrijednost jedan euro

Nakon odlaska u stečaj Telefonije, svi radovi na plinifikaciji prigradskih naselja su stali. Horvacki navodi da je interes za rješavanje ovoga problema iskazala lokalna samouprava na čelu s ondašnjim gradonačelnikom Jeneom Maglaiem 2014. godine te mještani Novog Žednika 2017. godine. No, ni jedni ni drugi nisu uspjeli postići ništa, a naš sugovornik objašnjava zašto:

»Potencijalni investitori čim naprave analizu stanja infrastrukture, troškova i moguće dobiti odmah odustanu. Tražili su podatke i od banaka koje su tamo uložile ogromna sredstva, ali i od mene. Moje mišljenje je da to sve vrijedi jedan euro! Loše je urađeno, nije funkcionalno. Cijevi koje su pod zemljom treba sanirati i tehnički dotjerati na nivo upotrebljivosti. Ako nešto želimo staviti u funkciju, najprije moramo staviti pod pritisak i ispitati, dionicu po dionicu, ulicu po ulicu... Onaj koji ulazi u to mora imati viziju, sagledati tehnički, ekonomski i pravno cijelu problematiku i pronaći mogućnost zarade na cijeloj priči.«

Na pitanje je li uopće moguće pronaći investitora koji će postavljenu mrežu dovesti do nivoa upotrebljivosti i vidjeti ekonomski interes, Horvacki kaže: »Teško.« No, dalje predviđa:

»Problem će čekati rješenje Grada. Jednom će lokalna samouprava, kada joj za to dođe svijest, pokušati u nekoj fazi završi priču o energetskoj opskrbi Grada. Za koliko godina će to biti, vidjet ćemo... I obilaznicu smo čekali 20 godina, pa smo ju dočekali. Jednom će i plinifikacija prigradskih naselja doći na red.«

Nije prioritet

Da ne bismo nagađali kada, upit smo uputili Tajništvu za komunalne poslove, energetiku i promet Grada. Naveli su kako mreža plina u prigradskim naseljima sada nije prioritet te da se uskoro neće ništa raditi po tom pitanju. Odgovor prenosimo u cijelosti:

»Grad Subotica je Odlukom o osnivanju JKP Suboticaplin povjerio obavljanje djelatnosti od općeg interesa – komunalne djelatnosti distribucije prirodnog plina i opskrbe prirodnim plinom potrošača na teritoriju Grada Subotice. Prema srednjoročnom planu razvoja JKP Suboticaplin u tom razdoblju se ne planira plinifikacija prigradskih naselja. Razlog su s jedne strane velika ulaganja, a s druge, prema procjenama poduzeća, smanjen broj zainteresiranih korisnika usluge. Prioritet poduzeća u ovom razdoblju je osigurati veći broj potrošača na već postojećoj plinskoj distributivnoj mreži.

JKP Suboticaplin će u narednom planskom razdoblju naručiti nov studij o plinifikaciji predmetnih naselja.«

Naš sugovornik na ovaj odgovor kaže kako mještani navedenih mjesnih zajednica moraju sami inzistirati na izgradnji plinske mreže i vršiti pritisak ne bi li problem osvijestili kod političara i doveli ga do Skupštine grada. Kao investitora jedino vidi Grad, a problem financija kaže kako se može riješiti jer poduzeće Suboticaplin svake godine posluje s dobiti, koja se prelijeva u gradsku blagajnu. Horvacki kaže i da se treba raditi postupno, naselje po naselje, a mjesta koja imaju najbolju infrastrukturnu mrežu za plin su Žednik, Novi Žednik, Čantavir i Đurđin.

Škole veliki potrošači

S obzirom na to da se u skorije vrijeme ne planira riješiti problem plinifikacija prigradskih naselja, oko 40.000 stanovnika navedenih mjesta prinuđeni su i dalje grijati se drugim, skupljim energentima.

Za objekte koji nemaju mogućnost grijati se na plin, Horvacki kaže da je najisplativija toplotna pumpa, odnosno klima uređaj.

»Grijanje pomoću klima uređaja je tri puta jeftinije od plina, ali je problem što je dobivena toplota ograničena na određeno razdoblje, tj. dok uređaj radi i to što teže zagrije prostoriju kad je jako hladno. Za kuću od 120 kvadrata potrebna su dva klima uređaja, a za veće objekte preporučuju se toplotne pumpe koje rade na principu bušenih bunara«, kaže Horvacki i dodaje da u financijski pogodna rješenja za grijanje spadaju i termoakumulacijske peći, ali i da se kod njih mora voditi računa da se ne prijeđe iz tzv. zelene zone potrošnje električne energije.

Osim kućanstava, veliki problem skupog grijanja imaju i seoske škole. Horvacki kaže kako je među gorivima koje se danas koriste za grijanje objekata najskuplje plinsko ulje, u narodu poznatije kao lož ulje. Ono se na teritoriju Grada Subotice u pojedinim osnovnim i srednjim školama još uvijek koristi, a na temelju analize provedene 2015. godine najveći potrošači su osnovne škole u Čantaviru, Bajmaku, Tavankutu i Novom Žedniku.

Peta škola po potrošnji lož ulja sve do ove godine bila je u Đurđinu, no oni su zahvaljujući sredstvima Pokrajine i Grada predstojeću sezonu grijanja dočekali s novom peći na agro pelet. Prema riječima ravnateljice škole Ljiljane Dulić do sada su godišnje izdvajali dva milijuna dinara na grijanje, a sada je predviđeno da će se troškovi smanjiti, vidjet će se koliko.

Kada su u pitanju veliki prostori u selima kao što su škole, ili pak sušare u poljoprivrednim gospodarstvima, Horvacki kaže kako je PB plin najekonomičnije rješenje – za njega nije potrebna cijela plinska mreža, nego spremnik koji se smjesti pored objekta, a u odnosu na lož ulje smanjuje troškove za 36 posto.

Osim obavezne zamjene ovog skupog energenta lož ulja nekim jeftinijim, Horvacki ističe da je za unapređenje energetske efikasnosti važna i izolacija objekta i da prije svega tako treba početi štednja na grijanju.

J. D. B.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika