Kolumne Kolumne

Pitanje sluha

Što je sad nastalo, jel sjedimo svi mirno kao ptice na grani? Tko nam ufurava razne ideje? Kažem prijatelju, pisat ću o MMF-u i o ljudima bez kalibra, a meni prijatelj kaže, zezajući me, sve koristeći stih iz jedne Džonijeve pjesme: »Ako ne slušaš, kurvin sine, nećeš ni jesti«. Manimo se sada one glupe izreke – bolja je sigurnost u siromaštvu nego briga oko bogatstva. Nisam na toj liniji, jer dobro to kaže i Ivo Vojnović: »Rađati samo siromaha, duše mi, i vragu bi dodijalo«. No, ako je netko dobro pisao o gladi onda je to Ernest Hemingway u svojim djelima Starac i more ili Imati i nemati, dobitnik Nobelove nagrade, a oko dodjele te nagrade i ove se godine digla medijska halabuka.

Tako je na vijest o dodjeli Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu za 2019.godinu Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Hrvatske izrazilo »začuđenost i nezadovoljstvo izborom ovogodišnjeg laureata ove ugledne nagrade«, a, primjerice, američki PEN izrazio je žaljenje zbog dodjele Nobelove nagrade za književnost austrijskom piscu Handkeu i ocijenio da književna zajednica zaslužuje bolje od tog izbora. »U trenutku porasta nacionalizma, autokratskog vodstva i raširene dezinformacije širom svijeta, književna zajednica zaslužuje bolje od ovoga. Duboko žalimo zbog izbora Nobelove komisije za književnost«, navedeno je u priopćenju američkog PEN-a.

Zbog čega su takve reakcije? Kratko i jasno navela je Jennifer Egan, predsjednica PEN-a Amerike:

»Iznenađeni smo izborom pisca koji je svojim javnim glasom potkopavao historijsku istinu i ponudio javno suknjištvo počiniocima genocida, poput bivšeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića i lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića«.

Vrijeme siledžija naravno da nije iza nas, ali razmislimo i o tome kako dodjela Nobelove nagrade za ekonomiju nije izazvala medijsku graju i urnebes. A tko je dobio tu nagradu?

Ekonomisti Abhijit Banerjee, Esther Duflo i Michael Kremer dobitnici su Nobelove nagrade za ekonomske znanosti za ovu godinu za kreiranje eksperimentalnog pristupa problemu ublažavanja globalnog siromaštva. Istraživanje koje su proveli ovogodišnji laureati značajno je poboljšalo kapacitete za borbu protiv globalnog siromaštva. Odlično, sve da mediji vrište o tome, ali mediji to ne čine. A što uključuje njihov pristup? Uključuje podjelu problema siromaštva na niz manjih, lakše rješivih pitanja, poput intervencije za poboljšanje obrazovnih ishoda i zdravlja djece. I sad slijede užasni podaci: »Više od 700 milijuna ljudi u svijetu prima izuzetno niske dohotke. Svake godine oko pet milijuna djece mlađe od pet godina i dalje umire od bolesti koje su se često mogle spriječiti ili izliječiti jeftinim lijekovima. Polovina djece u svijetu još uvijek napušta školu bez temeljnih vještina po pitanju pismenosti i računanja«, upozoravaju iz švedske akademije. I je li nakon ovih podataka cinično ustvrditi prema onoj staroj izreci – kad radiš ono što voliš, zapravo nikad ne radiš. Ta tvrdnja jest točna, ali kako stvari stoje, to je za milijune ljudi na ovome svijetu nedostižan ideal. Dakle, za milijune!

A di je u toj priči dobri stari MMF? Pa bio je nedavno i u Srbiji; premijerka Brnabić sastala se s delegacijom Međunarodnog monetarnog fonda, koju predvodi Jan Kees Martejn. S jedne strane Martejn je pohvalio reforme koje provodi Vlada Srbije i istaknuo da se aktivnosti iz aktualnog programa provode u skladu s predviđenim rokovima, što nije loše kad imaš veliki kredit kod MMF-a, pa imaš kasicu odakle vraćati kamatu, dok je, pazite sad, premijerka istaknula kako je važno da domaća ekonomija postane što otpornija na vanjske faktore, jer je zabrinuta zbog globalnog usporavanja rasta ekonomije.

Zabrinuo sam se i ja nakon te izjave, ali me je oraspoložila najava premijerke da se sljedeće godine očekuje otvaranje novih tvornica i jačanje proizvodnje, što će sve utjecati na dodatno jačanje industrije. Udri brigu na veselje, bit će bolje, kaže se na ovim prostorima. E pa sad, kako objasniti uspješnost ekononomske politike srbijanske Vlade koja je ostvarila najmanji privredni rast u regiji, a mnogi građani i nisu baš bogati pa furaju preko grane. A u svezi industrije, možda je na mjestu pitanje – radi li momentalno u kladionicama i kafićima, trgovačkim lancima i raznoraznim bitucima više radnika nego u cakum-pakum postojećem ovdašnjem industrijskom kapacitetu? Toliko o oporavku industrijske proizvodnje, ali zato nam ne manjka onoga što Kekin kaže u pjesmi Na ovim prostorima: »Imamo beskrajna žitna polja, imamo gladnih koliko te volja, gluposti dokle pogled seže i pjesama od kojih se srce steže«.

I Srbija je dovedena u takvo stanje da pred MMF-om ne može zatvoriti vrata, dovedena je u dužničku zavisnost, što jasno govori da smo mi građani te države visoko zaduženi. Dužnička omča visi, a u starateljstvo bogatih sumnjam. I kažem onom prijatelju s početka teksta: »Ostaju nam pjesme, a naštimat gitaru i nije tako teško«. Pitanje sluha.

Z. S.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika