Sport i zabava Sport i zabava

»Gusari« pokorili Neretvu

To se riječima ne može opisati. To treba vidjeti i doživjeti. Vjerujte mi na riječ. Jer Maraton lađa na Neretvi odavno nije obična veslačka utrka već spektakl za koji živi, ne samo dolina Neretve, već i dobar dio Hrvatske. Ove godine, kako izvještavaju hrvatski mediji, maraton je pratilo čak sedam ministara Plenkovićeve vlade, dva predsjednička kandidata i gradonačelnik Grada Zagreba. A dio te priče, koja traje 22 godine, su i Salašari somborski, veslačka ekipa HKUD–a Vladimir Nazor. Doduše ne od prvog natjecanja, već od 2011. godine kada su veslali svoj prvi maraton. Avantura, izazov ili tko zna što odvelo je somborske salašare među neretvanske veslače. Ali bit će da ima u toj Neretvi nešto što je ove bačke momke uzelo »pod svoje« kada se iz godine u godinu vraćaju Neretvi. S promjenljivim veslačkim učinkom, ali vraćaju se, pa i ne čudi što su ih prozvali dobrim duhom Neretve.

Dobri neretvanski duh

Velikog iznenađenja među pobjednicima nije bilo. Maratonsku utrku od 22,5 kilometara, od Metkovića do Ploča, najbrže su veslali Gusari iz Komina, ako me sjećanje ne vara, ekipa s najviše pobjeda na neretvanskom maratonu. Za petama, ili bolje reći veslima, bili su im momci iz Stabline i Crni put iz Metkovića. I to bukvalno rečeno, jer je prva trojka u cilj uveslala u razmaku od 13 sekundi. Kominskim Gusarima trebalo je 2 sata 11 minuta i 16 sekundi, Stablini četiri sekunde više, a maratonsku dužinu Crni put savladao je za 2 sata 11 minuta i 29 sekundi. Desetak minuta poslije prolaska prvoplasirane trojke kroz cilj u Pločama prošli su i Salašari somborski, kojima je trebalo 2 sata 22 minute i 50 sekundi. Dovoljno za 19 poziciju. No, toliko su u dolini Neretve dobili medijske pozornosti, da bi im mogli pozavidjeti i ovogodišnji osvajači štita kneza Domagoja. Prvo je kao uvertira u 22. Maraton lađa na Naretvi, dan prije samog maratona objavljena u dnevnom listu 24 sata na cijeloj stranici najava o predstojećem maratonu, a Salašari su dobili jednu cijelu stranicu. A kako se danas vijesti šire nevjerojatnom brzinom, ta stranica je, čim je prva novina došla u ruku Nazorovih veslača, već stigla i do Sombora. Čisto da se zna tko je tko na Neretvi. Onda su nakon maratona mediji opet opširno izvještavali o plasmanu, događanjima na i oko marataona, pa su svoj prostor opet dobili Salašari somborski. A o njima se pisalo kao o momčadi koja se pripremala na Velikom bačkom kanalu kojega je izgradila Marija Terezija. Jeste da nije Neretva, ali je dobro mjesto za pripreme. I još je o njima napisano da je na maraton došlo njih tridesetak, da kampiraju na Ušću Neretve, te da imaju dvije lađarske ekipe, mušku i žensku, kao i djecu koja će biti budući lađari.

I točno je sve rečeno. Počevši od priprema na kanalu koji datira iz doba čuvene austrijske carice, pa do pomlatka koji je od malih nogu zaražen tom magijom neretvanskog maratona. »Slabija smo ekipa bili ove godine, neki stari iskusni veslači nisu veslali, nova pojačanja još nisu u potpunosti savladala tehniku veslanja na Neretvi i u neretvanskoj lađi. I sami uvjeti veslanja su bili teški, sparina, velika vlaga«, kaže veslač Ivica Pekanović, koji je do sada propustio samo jedan maraton. Nije somborskim veslačima na ruku išlo ni to što su startali iz drugog reda, kaže također dugogodišnji veslač Tomislav Vuković. »Nisam zadovoljan rezultatom, ali to je pokazatelj da se za ovogodišnji maraton nismo dovoljno pripremali. Uz to, ocjena je svih sudionika, da je zbog uvjeta ovo bio najteži maraton«, kaže Vuković, uz napomenu da ih sljedeće godine čeka deseti po redu odlazak na Neretvu, pa bi vrijeme do narednog maratona valjalo iskoristiti za dobre pripreme.

Lađarice, naše uzdanice

Drugu godinu zaredom dio neretvanskog spektakla bile su i somborske lađarice. U odnosu na svoje prvo pojavljivanje učinak su drastično popravile, jer su u konkurenciji osam ekipa ove godije uspjele izboriti solidno peto mjesto. Plasman im jeste bolji, ali ono što je nepromijenjeno je njihov prepoznatljiv izgled sa suncokretom u kosi, po čemu su prošle godine bile zapažene u dolini Neretve, toliko da su čak i zavrijedile nadimak »cure s cvijetom u kosi«. A da su osvijetlile obraz Salašarima somborskim, jesu. Dva, tri kilometara do cilja čak su se borile za treću poziciju. Kapetanku ove ženske veslačke posade Mariju Mandić nismo uspjeli kontaktirati po povratku s maratona, pa pojedinosti doznajemo iz druge ruke i tako saznajemo za malu zabunu koja je nastala nakon prve objave njihova plasmana. Prva vijest koja je stigla do Sombora, odmah poslije maratona bila je da su somborske veslačice izborile poziciju na četvrto mjesto. I doista je i bilo tako sve do navečer dok i one same nisu saznale da im je sudačkom odlukom oduzeta jedna minuta te da su umjesto četvrtog izborile plasman na peto mjesto. A to oduzeto vrijeme bila je sudačka procjena zbog jednog dijela utrke gdje su somborske veslačice obilazile jednu od domaćih ekipa. Trebale su se tada pomaknuti kako, po ocjeni sudaca, ne bi zatvorile put ekipi koju su preticale. Razočarane i ljute jesu bile, ali i peto mjesto nije razočaranje. Poticaj za muški dio ekipe svakako jeste.

I jedno pojašnjenje na kraju. Za razliku od muškog maratona koji je dug 20, ženski je 10 kilometara.

Z. V.

  • Kaleidoskop
  • Kaleidoskop
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay