Intervju Intervju

Ne možemo očekivati da komaraca ne bude

Koliko stotina puta smo se upitali zašto komarci uopće postoje na ovom našom planetu i pomislili kako bi samo život bio lijep da ih nema? Malo je reći da su komarci teško rješiv izazov za čovječanstvo. Mnogi ih biolozi svrstavaju u najopasnije životinje na svijetu, prije svega zbog brojnih žrtava malarije. Jedini naš cilj u odnosu prema njima je – da ih bude što manje. No, da bismo pobijedili ovog našeg sićušnog i vrlo brojnog neprijatelja, moramo ga bolje poznavati.

Na tom upoznavaju radi dr. sc. Željka Jeličić-Marinković, rođena 1981. godine u Kneževu (Baranja). Ona je osnovno i srednje obrazovanje završila u Belom Manastiru. Studirala je na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku na Odjelu za biologiju, kojeg završava 2006. godine, te ostaje na tom fakultetu asistentica. Upisuje Poslijediplomski interdisciplinarni doktorski studij Zaštite prirode i okoliša na kojem doktorira 2014. godine. Tijekom svog profesionalnog usavršavanja proučava komarce i atraktante komaraca sa znanstvenog aspekta. Svoja istraživanja provodi na područja Parka prirode Kopački rit. Pod mentorstvom poznatog komarcologa prof. dr. sc. Enriha Merdića objavljuje znanstvene radove i usavršava se. Od 2018. godine svoj profesionalni put nastavlja na privatnom Sveučilištu Educons u Srijemskoj Kamenici, s kojega 2019. godine prelazi u Pokrajinski zavod za zaštitu prirode na mjesto entomologa. S njom smo razgovarali o ovoj našoj najčešćoj ljetnoj brizi.

Nema ljetne aktivnosti koju ne dijelimo s komarcima. Što je to osnovno što trebamo znati o njihovim životima? Kako bi izgledala osobna iskaznica ove skupine kukaca? Koje vrste naseljavaju Vojvodinu?

Komarci su jedna od najraširenijih skupina kukaca na svijetu, s 3.538 vrsta. Ne žive jedino u stalno zamrznutim područjima. Ličinke komaraca pronađene su u raznim vodenim biotopima, pa i vrlo malim kao što su otvori na stablima, odbačene limenke i vaze za cvijeće. Za razvitak im je potrebna voda. Ometaju normalne životne aktivnosti ljudi, vektori su jer prenose mnoga oboljenja, žive relativno kratko, male su mase, u svom organizmu nemaju krv nego hemolimfu. Zuje jer zamahnu veliki broj puta u jedinici vremena. Na glavi im se nalaze ticala koja služe za orijentaciju u prostoru, te usna organizacija koja je različita kod mužjaka (lizanje) i ženki (sisanje). Samo ženke komaraca piju krv. Pogrješan je narodni termin da komarci »grizu«. Odrasli mužjaci uzimaju energetske obroke šećera biljnog podrijetla, primjerice nektar i gnjilo voće. Samo ženke moraju uzimati dodatne krvne obroke od kopnenih kralježnjaka, uključujući i čovjeka, kako bi se osigurala dovoljna količina bjelančevina potrebana za sazrijevanje jaja. Tijekom života, koji obično traje nekoliko tjedana, ženke mogu uzeti nekoliko obroka krvi. Najaktivnije su za vrijeme svitanja i sumraka, jer tada tragaju za domaćinom od kojega će uzeti krvni obrok. Do sada je u Srbiji zabilježeno 40 vrsta komaraca, a u Vojvodini 32 vrste. Vjeruje se da su vrste roda Culex najbrojnije na svijetu. Oni su prenositelji mnogih patogenih bolesti čovjeka i životinja: filaria, virus Zapadnog Nila…

Jesu li zaista komarci pratitelji močvarnih krajeva? Kako su njihovi životni ciklusi povezani s vodom, kada ih ima praktički svugdje, a posebno na mjestima s gustom vegetacijom?

Komarci ne mogu bez vode. Dva do četiri dana nakon krvnog obroka ženke polažu 50-500 jaja. Parametri kojima ženka odabire mjesta za polaganje jaja na površini vode nisu u potpunosti poznati za mnoge vrste. Pretpostavlja se da su kakvoća vode, količina svjetla, dovoljna količina hrane, vegetacija, prisutnost već položenih jaja komaraca neki od čimbenika za polaganje jaja. Ukoliko jaja ne polažu na vodenu površinu, supstrat na koga ih polažu mora biti dovoljno vlažan, budući da su ona iznimno osjetljiva na gubitke vode prije nego se formira voštani sloj serozne kutikule. Jaja položena na vodenu površinu obično se izlegnu odmah nakon polaganja, a ostala nakon plavljenja. Jaja položena na zemlju ili supstrat mogu mirovati do nekoliko godina čekajući plavljenje. Sposobnost ženki poplavnih vrsta komaraca da pronađu odgovarajuće mjesto za polaganje jaja još uvijek nije u potpunosti poznata. Pretpostavka je da su prilagodili svoje ponašanje kako bi uspjeli prevladati i prepoznati nezadovoljavajuće uvjete mjesta za polaganje jaja. Dakle, močvarna staništa su fantastična za razvoj komaraca zbog količine vode, dovoljno raspadnute organske tvari te mnogih drugih čimbenika koji su tipični za močvarne krajolike. Toplina nadošle vode ima važnu ulogu u razvoju komaraca: pri višoj temepraturi vode komarci se brži razvijaju. Razvoj komaraca može trajati od dva dana do tjedan ili više. Nakon položenih jaja i povoljnih temperaturnih uvjeta u vodi, dolazi do izlijeganja ličinki. Ličinke komaraca nemaju noge. Obično su veličine od jednog do deset milimetara. Ličinka se razvija i raste u fazama, prolazeći kroz četiri stupnja i presvlačenja, tijekom kojih raste od oko 2 mm do duljine oko 10 mm. Tijekom presvalačenja se hrani filtracijom raspadnute organske tvari iz vode. Iz ličinke četvrtog stupnja nastaje kukuljica koja također živi u vodi, ali se ne hrani. Tijekom stadija kukuljice, odvija se proces potpune transformacije. Odrasla jedinka, mužjak ili ženka, izlazi iz kutikule kukuljice koju ostavlja u vodi, a zatim nakratko odmara na površini kako bi polijetanjem započela stadij života na kopnu. Nakon izlijetanja, odrasle jedinke su spremne nastaviti svoje živote i spremne su za parenje, hranjenje i polaganje jaja. Aktivnost odraslih komaraca vezana je isključivo za sumrak i svitanje, te im okolna gusta vegetacija služi kao savršeno mjesto skrovišta od vremenskih uvjeta. Neke vrste su selice, a samim tim i izvrsni letači koji uz pomoć struje vjetra mogu preletjeti i do 45 km tijekom jedne noći, što znači da nas komarci mogu uznemiravati i na onom području na kom nemaju svoja aktivna legla, ali im okolna gusta vegatacija predstavlja mjesta na kojima se mogu odmoriti. I one vrste komaraca koje nisu migratorne tijekom dana koriste vegetaciju na kojoj se odmaraju i štite od dnevnih nepovoljnih uvjeta.

Zbog čega neki ljudi ponosno tvrde da ih komarci »ne vole«, a druge, često u neposrednoj blizini, napadaju u neizmjernom broju?

Kukci žive u svijetu mirisa. Od 963.000 vrsta kukaca koji žive na Zemlji, mirisna osjetila kod većine imaju najvažniju ulogu. Uz mirisna osjetila razvijena su i druga koja pomažu u davanju potvrdne informacije koja je dobivena osjetilom mirisa. Komarci rabe vizualna, termalna i mirisna osjetila pomoću kojih se orijentiraju u staništu u kojem se nalaze. Od nabrojanih osjetila, mirisna osjetila su najvažnija za život komaraca. Miris se može opisati kao detektiranje stranih molekula u zraku. To zašto je nešto ugodnog, a nešto neugodnog mirisa na molekularnoj razini još uvijek nije razjašnjeno, ali je poznato da mirisi imaju vrlo važnu biološku ulogu. Komarcima nisu privlačni svi mirisi. Postoje mirisi koji ih odbijaju – repelenti (citrusi, bosiljak, lavanda, limunska trava, ružmarin, bosiljak...). Oni ih osjećaju ne kao neugodne nego te tvari sprječavaju osjećaj topline, vlažnosti i ugljičnog dioksida pomoću osjetilnih mehanizama. Drugim riječima, ukoliko je repelent u zraku, komarci se ne mogu orijentirati prema izvoru mirisa. Atraktanti su mirisi koji gode osjetilima komaraca i daju im informacije o okolici u kojoj se nalaze. Atraktivne tvari su često one koje su produkti metabolizma, te upravo stoga možemo reći da nas komarci lako pronalaze. Životinje i ljudi emitiraju veliku količinu topline, vlažnosti i ugljičnog dioksida kao značajnih atraktanata, koji daju informaciju komarcima gdje se nalazi njihov obrok. Ukoliko opadne koncentracija atraktanata, komarci će se kretati po prostoru u nadi pronalaska boljeg izvora mirisa. Ulaskom potencijalnog domaćina u okolicu u kojoj se nalaze ženke komarca koje se odmaraju na vegetaciji, dolazi do pobuđivanja ženki koje se aktiviraju i lete prema domaćinu. U periodu od 10 do 20 minuta broj ženki koji slijeću na domaćina opada zbog sve većeg udjela ženki koje se nalaze u okolici i kojima potencijalni domaćin predstavlja izvor krvnog obroka. Broj ženki koje slijeću na domaćina stabilizira se i nove ženke više ne dolaze do njega. Ukoliko dolazi do češćeg kretanja domaćina kroz okolicu, udio privučenih komaraca će rasti i biti isti kao prilikom prvog ulaska domaćina u okolicu komaraca. Udaljenost do koje ženke komaraca, koje se odmaraju, mogu reagirati na miris u zraku, bez turbulencije, različit je za pojedine vrste. Neki ljudi su skloniji boljem privlačenju komaraca od drugih, no pravo znanstveno objašnjenje zbog čega je to tako još uvijek nije jasno definirano. Trudnice su posebna skupina koja komarce vrlo privlače budući da proizvode tijekom disanja veću količinu ugljičnog dioksida od žena koje nisu trudne. Ljudi koji se bave fizičkom aktivnošću nakon koje se u mišićima proizvodi veća količina mliječne kiseline koja se kroz znoj izlučuje kroz kožu, gdje se vježbanjem podiže dodatno temperatura tijela, predstavlju pravi izazov za komarce. Komarcima su mnogo privlačniji ljudi koji piju alkohol (napose pivo) nego oni koji piju vodu (opet iz razlog podizanju temperature tijela, a samim tim i pojačanog znojenja). Privlačenje komaraca se često povezuje i s krvnim grupama, pa je u narodu prihvaćeno da komarci vole osobe s krvnom grupom 0, a ne vole one s krvnom grupom A, dok za ovakave navode ne postoje znanstvena objašnjenja.

Kada se i kako najpravilnije vrše tretiranja komaraca? Tko je u Vojvodini nadležan za ovakve aktivnosti? Svjedoci smo, naime, da tretiranja često izostaju u dugom razdoblju kada komaraca ima u velikim količinama. Jesu li preparati koji se u Vojvodini rabe za ove svrhe zaista sigurni za ljudsko zdravlje?

Metode za kontrolu komaraca trebale bi se zasnivati na vrstama komaraca koji zahtijevaju tretmane. Podjela komaraca na skupine s osnovnim biološkim i ekološkim značajkama za njihovo razlikovanje također ima funkcionalno i praktično značenje, jer definira izbor metoda za tretiranje. Najveći broj produktivnih izvora ličinki nalazi se u zonama rijeka. Komarci koji se razvijaju u tim staništima nisu u pravilu medicinski i veterinarski značajni kao prijenosnici uzročnika bolesti, ali svojom brojnošću remete normalne aktivnosti ljudi. Zaštita životinja, osobito u zaštićenim područjima, nije manje važna jer se prirodna staništa odraslih komaraca nalaze u šumskoj zoni u kojoj su životinje izvor njihovog krvnog obroka. Mjere kontrole komaraca trebale bi se temeljiti na suvremenim metodama koje je usvojila stručna javnost najrazvijenijih zemalja, te na odabiru pripravaka u skladu s definicijom Europske unije, odnosno propisom koji određuje primjenu biocida u programima prevencije komaraca. Preparati koji se koriste u Vojvodini su prije svega sigurni za ljudsko zdravlje i visoko selektivni za veliku grupu vrsta životinja. Prije svake akcije potrebno je definirati ranjivost pojedinih područja na različite vrste komaraca, odrediti veličinu potencijalnih izvora, predložiti organizacijsku shemu kontrole. Najučinkovitija mjera kontrole komaraca je tretiranje ličinki. U stadiju ličinke, komarci su manje pokretni i ograničeni na manje površine, pa je koncentracija jedinki ličinki veća nego u slučaju odraslih jedinki. Osim toga, izbor metoda suzbijanja juvenilnih razvojnih stadija (jaje, ličinka, kukuljica) može biti različit i, u pravilu, nudi veći izbor mjera, ovisno o tipu izvora. Regulacija vodotoka i osiguravanje protoka kanalske vode, iako traže visoka početna ulaganja, daju dugoročne učinke, budući da se izvori ličinki značajno smanjuju. Ukoliko se pravovremeno ne tretiraju, u stadiju ličinke, komarci koji lete tretiraju se adulticidnim preparatima, ali je njihova učinkovitost mnogo manja nego kod larvicidnih. Ovakvi tretmani se događaju za vrijeme najveće aktivnosti komaraca, u rano jutro ili tijekom sumraka, kada komarci izađu iz vegetacije na otvoreno područje. Kontinuirani monitoring u kombinaciji s pravovremenim tretmanima su rješenje problema. Na teritoriju Vojvodine za izvođenje larvicidnih tretmana zaduženo je Pokrajinsko tajništvo za urbanizam i zaštitu okoliša, koje u koordinaciji s lokalnim samoupravama financira tretmane. Ove akcije pripadaju općim mjerama zaštite građanstva od zaraznih bolesti koje su uređene Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Za izvođenje adulticidnih tretmana zadužene su lokalne samouprave koje angažiraju izvođače koji provode tretmane odraslih komaraca. Često nastaje scenarij u kojem lokalna samouprava nema dovoljno sredstava da kontrolira i suzbije komarce u svakom periodu njihovog pojavljivanja, pa se najčešće opredjeljuje da uradi tretiranje u periodu kada ih ima najviše.

U kolikoj smo opasnosti u pogledu širenja virusa Zapadnog Nila putem komaraca?

Komarci su najvažnija skupina hematofagnih kukaca, koji se hrane na čovjeku, drugim sisavcima, pticama i gmazovima. Proučavanje komaraca je važno zbog uobičajenih normalnih životnih aktivnosti čovjeka i zbog njihove medicinske i veterinarske važnosti, kao vektora opasnih bolesti (malarija, filarioza i brojni arbovirusi čovjeka, divljih i domaćih životinja). S gledišta javnog zdravstva, prehrana krvlju ljudi i životinja dio je ponašanja koje čine ženke komaraca toliko važnim, jer uzimanjem prvog krvnog obroka one mogu usisati patogene od inficiranog domaćina. Tijekom hranjenja, ženka injektira slinu koja sprječava zgrušavanje krvi, a veliki broj patogena evoluira u sposobnost akumuliranja u žlijezde slinovnice i koriste ovaj put prijenosa kako bi parazitirali svoje domaćine. Tako ženka može slinom zaraziti novog čovjeka ili životinju tijekom sljedećeg krvnog obroka. Zbog sposobnosti koju posjeduju u širenju virusa, protozoa, filijara ili bakterija, prouzrokovača bolesti ljudi i životinja (mogu ozbiljno utjecati na živote milijuna ljudi), takve vrste komaraca nazivaju se vektori (prenositelji) bolesti. Promjene u klimi i okolišu i različiti hidro-režim mogu doprinijeti da se potencijalni vektori, a time i bolesti koje prenose, neprimjetno javljaju i prošire na područja gdje prije nisu postojali. Takav scenarij ne mora biti samo rezultat aktivnog širenja vektora već može biti posljedica aktivnosti čovjeka koje pridonose njihovom pasivnom transportu (npr. u automobilima, vlakovima i zrakoplovima). Možda je važnija činjenica da eksplozivna globalizacija i povećanje međunarodnih putovanja i trgovine znatno povećavaju rizik od slučajnog unošenja vektora i nositelja spremnika bolesti (onih koji unose patogene). To se, naravno, odnosi i na domaće vrste koje uznemiravanjem i ubodima narušavaju normalnu životnu aktivnost stanovništva, a neke su osnovni vektori opisanih bolesti koje se šire diljem Europe. U posljednjih nekoliko desetljeća kontakti ljudi i komaraca postaju češći i intenzivniji zbog širenja naselja ili migracije nekog dijela stanovništva u prethodno netaknute dijelove prirode, koji pružaju veći broj i više različitih tipova izvora ličinki od visoko urbaniziranih sredina. Osim toga, urbana područja izložena su dodatnim pojavama kontejnerskih komaraca, koji, za razliku od većine domaćih vrsta, napadaju čovjeka i tijekom dana. Prijenos virusa Zapadnog Nila u posljednjih nekoliko godina je pod velikim povećalom javnosti. Do infekcije dolazi ubodom zaraženog komarca, najčešće iz roda Culex, kojem pripada i tzv. kućni komarac koji je u nas najčešći vektor virusa. Virus obično cirkulira između ptica i komaraca, a povremeno inficira druge kralješnjake, uključujući ljude i druge životinje koji su prijelazni, slučajni domaćini. Ljudi i sisavci ne igraju značajnu ulogu u prirodnom ciklusu kruženja virusa, jer je razina viremije u njihovim infekcijama preniska kako bi se virus prenio na komarce tijekom uboda. Prijenos s čovjeka na čovjeka moguć je kroz transfuziju krvi i krvnih proizvoda, transplantacijom, putem posteljice s majke na dijete i dojenjem. U Vojvodini se godinama primjenjuje i provodi monitoring, kontrola i suzbijanje komaraca. Pravovremenim i sustavnim konrolama komaraca direktno dolazi do smanjenja broja potencijalnih prijenosa bolesti i virusa. Prikupljeni komarci s terena analiziraju se na prisustvo virusa, dok se s druge strane vrši kontrola uzetih uzoraka krvi iz ptica. Ukoliko se dokaže u bilo kojem slučaju pisustvo virusa, nadležne institucije u što kraćem periodu suzbijaju komarce odgovarajućim metodama, kako se vius ne bi širio dalje.

Nemamo drugog izbora nego se naučiti živjeti s komarcima. No, kako to postići?

Ljudi koji žive u blizini vode često zaboravljaju da smo mi došli živjeti u staništa komaraca, a ne oni kod nas. S takvom činjenicom moramo živjeti. Zbog potencijalnog širenja virusa komarce moramo držati pod kontrolom, ali ne možemo očekivati da komaraca ne bude. To su životinje koje su značajne za funkciju ekosustava, kako u hranidbenom lancu tako i u mnogim drugim aspektima. Dajemo si preveliko pravo da, kada nam nešto smeta i remeti lagodan život, stalno gledamo negativne osobine toga, a ne pokušavamo sagledati problem iz više aspekata. Potrebno je težiti ka razvijanju ravnoteže između ljudi i komaraca. Tijekom proteklih dvadesetak godina ljudi su prema komarcima razvili veliku netrpeljivost, a to nikome u ovoj ineterakciji nije donijelo pretjeranu dobit. Potrebno je uspostaviti ravnotežu u svakom smislu između ljudi i komaraca kako bismo na obostrano »zadovoljstvo« zadovoljili svoje potrebe.

Razgovor vodio: Marko Tucakov

  • Kaleidoskop
  • Kaleidoskop
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay