Tema
Mjesto koje čuva sjećanje
Simboličnom predajom ključeva pateru Franjevačkog samostana u Baču fra. Josipu Špeharu službeno su okončani radovi na obnovi samostana u Baču. Ključeve je pateru uručio Sem Fabrizi, šef delagacije Europske unije u Srbiji. Europska unija bila je i najveći financijer tih radova i u obnovu samostana uložila je više od milijun eura.
Dvogodišnji rad
Majstori, konzervatori, arheolozi, etnolozi u Franjevačkom samostanu u Baču radili su dvije godine, a radilo se na instalacijama u cijelom kompleksu, restauraciji i sanaciji fasade i krovišta, stolariji, adaptaciji prostorija za obrazovno-muzejske sadržaje, pripremi muzejskih postavki.
»Mi smo sada na kraju jednog puta kojim smo krenuli s idejom da obnovimo samostan koji je bio u zaista lošem stanju. Franjevački samostan u Baču je kulturno dobro što znači da se prilikom njegove obnove morala očuvati autentičnost. Osim toga, ovdje je problem bila činjenica da su sve instalacije bile loše, jer ni kanalizacija ni voda nisu bile priključene na gradsku mrežu. Sve to jest bila opasnost, rizik od požara ili poplave koji su se mogli dogoditi zbog dotrajalih instalacija. To je bio razlog što smo krenuli u potragu za sredstvima koja bi omogućila temeljitu obnovu ovog samostana i njegovu adaptaciju. Na samim fasadama izvršena je interpretacija arhitekture, dakle prikazali smo dosljedno ono što je naknadno otvarano ili zatvarano na fasadama, tako da se sada može čitati život ovog kulturnog dobra. Pri obnovi stolarije koristili smo dostupne podatke o tome kako je nekada izgledala stolarija u samostanu i drvena vrata i prozori. Onu staru stolariju smo konzervirali, a po uzoru na nju napravili smo novu, tako da je sada sve ujednačeno. Biser u cijeloj toj priči jest obnova zidnog sata koji ponovno, poslije pol stoljeća, radi. A stariji je od onog na Petrovaradinskoj tvrđavi. Također tijekom arheoloških radova otkrili smo jednu ckrvu iz XIII. stoljeća. Rekla bih zato da su sami radovi doveli do novih saznanja o ovom samostanu i njegovoj povijesti«, kazala je arhitekt-konzervator iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture dr. sc. Slavica Vujović, koja je i vodila projekt obnove Franjevačkog samostana u Baču.
Obnova samostana u Baču dio je projekta Vekovi Bača koji također vodi Slavica Vujović, a koji je nagrađen Grand prixom Europske unije.
»Samostan u Baču mjesto je koje čuva dugo sjećanje na prošlost koja se proteže do kraja XII. stoljeća. Sve faze gradnje, rušenja, izgradnje novih dijelova su potpuno vidljive i mi smo ih tijekom ove obnove potpuno prikazali. Dakle, prikazali smo tijek života samostana, tako da će posjetitelji koji budu došli u samostan u potpunosti moći razumjeti njegovu povijest. Moguće je vidjeti romaniku, utjecaj renesanse, bizanta, zatim imamo razdoblje kada je tu bila džamija, barokni period u kome su i nastala samostanska krila. Zapravo, tu je nevjerojatan broj sačuvanih elemenata i enterijera i eksterijera koji nam govore o životu tog samostana«, kazala je Vujović.
Muzejske postavke
Izložbeni dio obnovljenog samostana čine arheološka, sakralna, te postavka tekstila. Autorice sakralne postavke su Lukrecija Pavičić Domijan i Ranka Saračević Wurht. Izloženi predmeti pripadaju razdoblju kraja XVIII., te s kraja XIX. i početka XX. stoljeća. Etnološki dio postavke priredila je Marina Cvetković. U prvoj izložbenoj cjelini pokazane su faze izrade tekstila, a taj lokalni enterijerski tekstil davao je kućanstvima osoben vizualni izgled. U drugoj izložbenoj cjelini prikazana je uporaba predmeta tekstilnog pokućstva u običajima. Predmeti su se koristili u vjerskom životu, za crkvene praznike, a bili su vezani i za običaje iz života pojedinaca, kao što su rađanje, krštenje, krizma, svadba, ukop…
»Muzejska postavka je arhitektonski i likovno koncipirana tako da ni u globalu ni u detaljima ne konkurira vrijednostima zatečene arhitekture. Formiranje izlagačkog prostora u povijesnom kompleksu Franjevačkog samostana u kome više stoljeća, ili plamti ili tinja, život redovničke zajednice rezultat je holističkog pristupa i primjene koncepta multidisciplinarne konzervacije u cilju očuvanja i prezentiranja enterijera same građevine i, u okviru njega, najvrjednijih artefakata koji tumače povijest, tradiciju i kulturu franjevaca, ali i svjedoče o kulturnom i prirodnom naslijeđu i povijesnom razvoju naselja Bač«, napisala je arhitekt-konzervator prof. dr sc. Dubravka Đukanović.
U prizemlju samostana, osim muzejskih postavki, su i radionica za izradu crijepova, arheološki park, suvenirnica, glazbena soba.
Ukrštanja kultura i naroda
Svečanosti koja je upriličena u povodu završetka radova na obnovi Franjevačkog samostana u Baču nazočili su fra. Ilija Vrdoljak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda, Sem Fabrizi, Ministar kulture i informiranja RS Vladan Vukosavljević i predsjednik Pokrajinske vlade Igor Mirović.
»Ovaj izuzetni događaj nosi u sebi duboku i široku poruku i značenje koje prepoznalo i Ministarstvo kulture Srbije i posebno Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture, koji su izradili i pripremili zahtjevne projekte. I zajedno uz sredstva iz fondova EU, uz iskrenu suradnju s Hrvatskom franjevačkom provincijom Svetog Ćirila i Metoda, sa sjedištem u Zagrebu, ovaj veliki projekt doveli do kraja. Jedno malo mjesto kao što je Bač postalo je danas dio Europe i u sebi je sačuvalo sve svoje vrenodnote«, kazao je fra Ilija Vrdoljak.
»Otvoronje Franjevačkog samostana u Baču je jedan korak na dugom putu koji zajednički stvaraju Europska unija i Srbija. Ako je itko imao sumnju, ona je sada razvijana jer je samostan star oko osam stoljeća s različitim utjecajima romanike, gotike, baroka, renesanse, klasicizma i islamske umjetnosti dokaz da je Srbija dio europskog društva i kulture. Zajedničko naslijeđe i prošlost je ključ za zajedničku budućnost, a budućnost Srbije je u Europi«, istaknuo je Fabrizi.
»Na prostorima na kojima označavamo završetak obnove Franjevačkog samostana u Baču stoljećima su se ukrštale kulture i civilizacije. I nisu ta ukrštanja uvijek bila beznolna. Što je od tih ukrštanja ostalo vremenom i kakvo naslijeđe predajemo onima koji dolaze poslije nas? Ostalo je samo ono što je kroz stoljeća proizašlo naljepše i najbolje u čovjeku, iz potrebe za stvaranjem, težnje za duhovnom ljepotom. I evo pred nama te ljepote, ali oplemenjene zajedničkim pregnućem i nas i Europske unije. Uspješna zajednička obnova ovog samostana jedan je poseban primjer koji će motivirati i druge koji njeguju duh zajedništva. Ovakvi primjeri mogu biti znak šireg povezivanja, znak zajedničkog duha, koji bez obzira na razne prepreke pred kojima smo se nalazili mogu biti siguran znak opredljeljnja za zajednički život«, kazao je predsjednik Pokrajinske Vlade Mirović.
»Ponosni smo na činjenicu da je Ministarstvo kulture i informiranja bilo u prilici sudjelovati u rekostrukciji ovog objekta gdje se sureću stoljeća, religije i kulture. Također, ponosan sam što je uz našu pomoć obnovljena knjižnica koja čuva pisano blago. Čuvajući kulturne spomenike čija se različitost miri u bogatstvu različitih zajednica čuvamo našu prošlost i bogatstvo naših korijena. Naša autentičnost građena je kao i ovaj smaostan na temeljima rimske, bizantske, islamske religije i kulture«, kazao je Ministar kulture Vukosavljević.
Inače, svečanosti nisu nazočili predstavnici hrvatske zajednice u Srbiji, jer, kako doznajemo, nisu bili ni pozvani.
Z. Vasiljević / Foto: EU info centar
ANTRFILE
Povijest
Cjelina samostana u današnjem izgledu formirana je tijekom osam stoljeća. Izgradnja je započela krajem XII. stoljeća kada su pripadnici Viteškog reda Kanonici Sv. Groba Jeruzalemskog izgradili jednobrodnu crkvu. Kasnije su je srušili Mongoli, pa je obnovljena, pa je u vrijeme vladavine Turaka na ovim prostorima bila džamija, da bi 1688. godine franjevačka provincija iz Bosne preuzela samostan. Posljednja temeljita obnova bila je u prvoj polovici XIX. stoljeća.
