Priskakanje vatre uoči svetog Ivana Cvitnjaka održano je u Đurđinu 23. lipnja, u organizaciji Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca. Ovaj stari običaj uvršten je prvi puta u program 100. Dužijace i od tada se redovito održava. U svome obraćanju direktor UBH Dužijanca Marinko Piuković kazao je kako se ovaj stari običaj u današnje vrijeme upriličuje prema sjećanju Alojzija Stantića, koji ga je zapisao i tako oživio za ponovno održavanje. On je naglasio kako je cilj UBH Dužijanca »kroz manifestacije objediniti bogatstvo naše tradicije, duhovnosti i stvaralaštva i tako očuvati nacionalni identitet bunjevačkih Hrvata u Subotici i drugim mjestima Bačke«. On je ujedno izrazio zahvalnost đurđinskom župniku vlč. Draženu Duliću koji je ustupio prostor za priskakanje vatre u dvorištu župne crkve. Ovom prigodom Marinko Piuković osobito je istaknuo pokroviteljstvo visokog dužnosnika Europske unije Tibora Navračića, člana Europske komisije, povjerenika za kulturu, obrazovanje, sport i omladinu.
Uslijedio je živi prikaz ovoga staroga običaja. U priskakanju vatre sudjelovala su djeca HKPD-a Đurđin i djeca, članovi folklornog odjela HKC-a Bunjevačko kolo, kao i mnogi drugi okupljeni Đurđinčani i gosti iz Subotice i okolnih mjesta.
Prema zapisu Alojzija Stantića »Bunjevci su ovaj običaj donijeli iz prapostojbine, sa šireg prostora Dalmacije, Hercegovine i jugozapadne Bosne. Do pred Drugi svjetski rat ovaj običaj bio je osobito raširen među Bunjevcima, kako među salašima, tako i u varoši. Vatra se preskakala tri večeri uzastopce. Uz ovaj običaj vezuju se razna vjerovanja. Vjerovalo se da ivanjska vatra štiti od groma, leda i vatre«.
Članovi HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta su 22. lipnja, uoči svetog Ivana Krstitelja, organizirali večer Priskakanje vatre ispred Etno salaša Balažević u Tavankutu.
Ovaj stari običaj bunjevačkih Hrvata u Tavankutu se organizira godinama unazad kako bi se mladim članovima prenijela tradicija. Pored dosta simbolike, ovaj običaj poznat je i po tome što je to bio povod susreta momaka i djevojaka. Nakon preskakanja vatre obično se zaigralo kolo, a najčešće su se igrale igre u dvoje (tandrčak, mazurka, rićići, keleruj i dr.). Djevojke su napravile vjenčić od ivanjskoga cvijeća koji su držale u ruci. Kada bi joj momak prišao i stavio joj vijenac na glavu, a ona ga nije skinula, značilo je da je voljna s njim zaplesati, no ako ga je skinula, to je značilo da očekuje drugoga za igru.
Prema ovakvome modelu održano je i ovogodišnje preskakanje vatre u Tavankutu. Glavni sudionici su bili članovi HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta te gosti iz KUD-a Ogranka seljačke sloge iz Buševca (Hrvatska).
K. D. / I. D.
