Širom Vojvodine

Stipan Kovač, klompar: Stari zanat, put u svijet

Monoštorske klompe ovog proizvođača već su u velikoj mjeri raširene i izvan granica zemlje: u Europi ima ih u Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, pa i u Rusiji i Ukrajini, ali i u Kanadi i Americi

 

 

U davnim vremenima,  seoske ravničarske putove–blatne i prašnjave, ljudi su gazili u obući koja je bila najpristupačnija i najjeftinija – u drvenim klompama. Bilo za ljetoili zimu, blato ili snijeg,ova obuća je uvijeknalazila svoju primjenu.Zimi je kao izolacija služila slama koja se stavljala u unutrašnjost klompi, a obvezne su bile i pletene vunene čarape, za zaštitu od hladnoće.

Ovakve drvene klompe moguće je uglavnom vidjetisamo još na starim crno-bijelimfotografijama ili ih »iskopati«na nekom starom tavanu. Nosile su se na cijelomnašem ravničarskom području.

Zanat nije zaboravljen

U Bačkom Monoštoru, selu čiji stanovnici oduvek žive u skladu s prirodom koja ih okružuje i danas postoji klompar. Ovim zanatom se ranije, samo u ovom selu, bavilo oko dvijestotine ljudi, a danas su u cijelomregionu ostala samo dvojica, i to oba u Bačkom Monoštoru. Interesantno je to da su u pitanju mladi ljudi koji ne žele da dozvoliti da se ovaj stari zanat zaboravi.

Stipan Kovač klomparstvom počeo se bavitiprijepet godina, iz znatiželje, ponesen nostalgijom. Budući da mu je djedbio poznat po ovom zanatu, naslijedioje njegov alat i uz malu pomoć starih koji su još ponešto mogli pokazati  muoko izrade i puno truda i upornosti, počeo je izrađivati prave čuvene drvene klompe. Prve su bile uglavnom za darovei manjih dimenzija, a kasnije je počeo izrađivatii one velike, koje mogu se mogu nositi kao obuća. Kažu kakoklompar, da bi se izvještiou ovom zanatu, prvo mora napravitiprobnih klompi u količini za čiju izradu je potrebno utrošiti drveta koliko za ogrjevza jednu zimu.

Može li se zaraditi?

Za izradu koristi drvo crvene vrbe, koje je i najbolje za ovu namjenu,a alat je upravo taj – naslijeđenod djeda,koji još uvek funkcionira.U procesu izrade, od neobrađenog  panja crvene vrbe, pa do finalnog proizvoda potrebno je mnogo rada i po tom pitanju ovaj zanat uopćenije lak. Počinje se grubim oblikovanjem klompe sjekirom,pa se finije oblikuje  specijalnim nožem, a unutrašnjost se izdubljuje takozvanim metalnim žlicama, kojih ima nekoliko vrsta, od najmanje, za početnu obradu, pa do najveće.

Postavlja se pitanje može li se od ovoga zanata i nešto zaraditi?Odgovor je – da, Stipan svoje proizvode uglavnom prodajene samo u Vojvodini, nego i u Hrvatskoj, gdjepostoji veliko interesovanje za ovu vrstu obuće ili suvenira. Mnogo je ljudi koji pamte svoje djedovekoji su nosili drvene klompe, kao i onih s etno kolekcijama, čiji su klompe nezaobilazni dio. Neophodno je istaći i eko-ruralni turizam, kao djelatnostkoja je u ekspanziji, pogotovo u Bačkom Monoštoru, koji je vodeći u ovom kraju Vojvodine po posjećenostiod strane turista, kao i po angažiranjulokalnog stanovništva u oblasti obogaćivanja sadržajima za goste. Mnogobrojni turisti, kako iz zemlje, tako i inozemstva,oduševe se parom minijaturnih drvenih klompi kao originalnim suvenirom iz Monoštora.

Kako kaže Stipan, njegove monoštorske klompe su već u velikoj meri raširene po svijetu;u  Europi– ima ih u Austriji, Njemačkoj,Mađarskoj, Rumunjskoj,Bugarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, pa i u Rusiji i Ukrajini, Kanadi iAmerici, a nada se da će ih biti i u ostalim djelovimasvijeta,u zavisnosti od toga koliko gostiju dođe posjetitiBački Monoštor i njegove prirodne i etnološke sadržaje, pa samim tim i zanatlije koji se bave ovakvim starim zanatima. Jedan par klompi je završio i u Nizozemskoj– čisto da im pokažemo kako se to radi!

Zdenka Mitić