Intervju Intervju

Višestruko uvećana potpora hrvatskoj zajednici

U Gradu u kome je hrvatska nacionalna zajednica druga po brojnosti, izdvajanja iz gradskog proračuna za tu zajednicu su od 2010. godine višestruko uvećana. Grad daje i potporu inicijativi Hrvatskog nacionalnog vijeća da se u Monoštoru otvori vrtićka grupa na hrvatskom jeziku. Međutim, u istom tom gradu još uvijek nije u potpunosti ispoštovana obveza postavljanja višejezičnih tabli, a pokušaj uvođenja nastave na hrvatskom u Beregu pretvorio se u aferu. To su teme o kojima smo razgovarali s gradonačelnicom Dušankom Golubović.

Na teritoriju Grada Sombora Hrvati čine oko devet posto od ukupnog broja stanovnika. Po brojnosti druga su nacionalna manjina, poslije Mađara, ali u Somboru žive i pripadnici drugih nacionalnih manjina. To je nešto što se često ističe. Koliko su nacionalne manjine u fokusu lokalne vlasti i kako se pomaže rad njihovih udruga i drugi projekti?

Kao što koristimo svaku priliku da istaknemo da su nacionalne manjine bogatstvo Grada Sombora, s obzirom na to da je nacionalnih zajednica na teritiriju Sombora više od 20, svakako da nam je značajno da one sačuvaju svoju tradiciju, kulturu, običaje nastale na ovim prostorima. Kroz različite natječaje potiče se očuvanje njihove kulture i tradicije, ali isto tako pomažemo i njihovu afirmaciju u budućnosti. U tom smislu, ukoliko govorimo o prethodnom, trogodišnjem, razdoblju možemo kazati da smo određene stvari, zahvaljujući i sugestijama udruga nacionalnih manjina, unaprijedili. Svakako da se na natječajima najviše vrednuje kvaliteta projekata, ali i ono što smatramo da će biti prinos projekta ciljnoj grupi na koju se odnosi, umjesto dosadašnjeg načina vrednovanja, koji je prednost davao rezultatima postignutim na natjecanjima. Ti rezultati natječaja svakako se trebaju uzeti u obzir, ali ne u smislu da budu ispred ciljeva koji se postižu realizacijom nekog projekta. Kada su u pitanju nacionalne manjine, u prethodne tri godine izmijenili smo i kriterije i proširili natječaje na koje mogu aplicirati nacionalne manjine, pa sada udruge nacionalnih manjina mogu sudjelovati na natječajima za kulturne programe, dok očuvanje tradicije, kulture, jezika, običaja, kulturnog naslijeđa afirmiramo putem natječaja za nacionalne manjine. U tom smislu više sredstava je dostupno za realizaciju projekata. I naravno da sve udruge na teritoriju Grada Sombora imaju mogućnost sudjelovati i na drugim natječajima, kao što su natječaji za realizaciju programa za djecu ili mladež, različite humanitarne aktivnosti. I, s obzirom na to da imamo i više sredstava i više natječaja smatram da imamo mogućnosti da za određene ciljne grupe uraditi i bolje i više.

Koliki je značaj nacionalnih manjina za povezivanje Sombora s njihovim matičnim državama. Primjerice, Mađarskom ili Hrvatskom, državama s kojima se teritorij Grada Sombora i graniči?

Takav način povezivanja prepoznaje i afirmira i Europska unije, prije svega kroz projekte prekogranične suradnje. Dobru praksu imamo prije svega u programima prekogranične suradnje s Mađarskom, a sve bolja iskustva imamo i u projektima s Hrvatskom. Zahvaljujući dobroj suradnji s gradovima u Mađarskoj u prethodnom pozivu odobreno je šest projekata u koje smo uključeni. U pripremi projekata imali smo dobru suradnju i s gradovima u Hrvatskoj. Nažalost, prošao je samo jedan projekt, ali je priprema projekata bila dobra prilika sagledati što su potencijali naše međusobne suradnje i vidjeti kako to neki, mogu reći, bolje od nas rade kada je u pitanju povezivanje nacionalnih zajednica s njihovom matičnim državama.

Kažete prošao je samo jedan projekt prekogranične suradnje s Hrvatskom. Je li to projekt koji se pripremao s gradom Đakovom?

Nažalost, nije. Prošao je projekt s gradom Belišćem. Riječ je o inovativnom centru, koji je vezan za inovativne tehnologije, prije svega u poljoprivredi. Žao mi je što to nije slučaj i s projektom koji smo radili s Đakovom, jer je taj projekt predviđao izradu somborske ili bačke korpice i isto tako planirano je da Đakovo ima svoju korpicu, a sve je bilo zamišljeno kao jedna turistička i gastronomska ponuda ove dvije naše regije.

Redovite manifestacije, izdavački pothvati, gostovanja, pa i ono redovito funkcioniranje nije moguće bez financijske potpore, a takva potpora može se ostvariti kroz natječaje ministarstava, pokrajinskih tajništava, Grada Sombora. Koliko je to novca za hrvatsku zajednicu i, s obzirom na to da je prethodnih godina bilo primjedbi na kriterije, jesu li oni promijenjeni, u smislu aktivnosti i rezultata koji se vrednuju?

Pripremajući se za ovaj naš razgovor poredila sam podatke o sredstvima koje su na natječajima dobivale hrvatske udruge od 2010.godine pa do 2019. godine. Od nekih 200.000, koliko je bilo 2010. godine, mi sada govorimo o dva milijuna dinara za hvatska kulturno-umjetnička društva i druge udruge. Vidite, izdvajanja su višestruko uvećana i nadam se da je to pomoglo drugačijem i kvalitetnijem radu ovih udruga i da je pomoglo ostvarivanju njihovih ciljeva. U 2019. godini, poredeći s ostalim nacionalnim zajednicama, hrvatske udruge dobile su na natječajima Grada najviše sredstava. Udruge mađarske nacionalne manjine dobile su oko 1,5 milijuna dinara, bunjevačke zajednice oko milijun, a udruge ostalih, manje brojnih, nacionalnih zajednica i manje od toga.

Bili ste nedavno u Zagrebu s HKUD-om Vladimir Nazor, kako na predstavljanju zavičajne monografije Moj Nenadić tako i prilikom razgovora s gradonačelnikom Zagreba, prisustvovali ste razgovoru u Hrvatskoj matici iseljenika i Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH. Je li to također bio jedan vid Vaše potpore onome što radi hrvatska zajednica u Somboru?

Za mene kao predstavnika Grada Sombora bilo je zadovoljstvo biti dio delegacije Nazora i Sombora u Zagrebu. Mi smo se odazvali, prije svega zbog promocije knjige Moj Nenadić čije je tiskanje djelimice financirano i sredstvima Grada Sombora, kroz natječaje koje sam već spominjala. U tom smislu, smatrali smo kako trebamo pokazati da lokalna samouprava podupire hrvatske udruge, kao što je HKUD Vladimir Nazor, da podupire dobre i kvalitetne projekte. Smatram da je ovo bila dobra prilika da u ime Grada Sombora i lokalne samouprave ukažemo na značaj ovoga i drugih kulturno-umjetničkih društava u gradu. Ne samo da opstanu već i da se razvijaju i da tako zajedno očuvamo kulturnu raznolikost ovog kraja. U tom smislu, podržala sam i osobno nazočila i obilježavanju Dana hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji u Monoštoru.

Prilikom razgovora u Središnjem državnom uredu, kada je bilo riječi o rekonstrukciji Hrvatskog doma, obećali ste potporu Grada Sombora ukoliko sredstva osigura i država Hrvatska. Je li to što je Hrvatski dom u zaštićenoj jezgri grada razlog što se želi pomoći obnova?

Obnavljanje infrastrukture koju koriste udruge građana za nas je u fokusu od početka našeg mandata. Najviše pozornosti do sada smo dali domovima kulture u selima za koje smo, tako da kažem, izmijenili režim uprave i oni više nisu izravno pod kontrolom JKP-a Prostor već mjesnih zajednica, jer smo svjesni činjenice da je to prostor koji KUD-ovi trebaju koristiti za svoje aktivnosti. Nazor je jedna od rijetkih udruga, kako u Somboru tako i na teritoriju cijele Vojvodine, koja ima svoj dom kulture na jednom reprezentativnom mjestu. Smatramo da lokalna samouprava ima interes dati potporu da taj objekt bude u funkciji, jer ga osim Nazora koriste i druge udruge koje priređuju programe od općeg interesa. Spomenut ću ovdje primjer Mađarske građanske kasine koja je odbnovljena uz potporu države Mađarske, ali i posredovanjem tadašnjeg gradonačelnika i na neki način zahvaljujući njegovim pregovorima to zdanje je danas nešto čime se možemo pohvaliti. Naša želja je da to bude slučaj i s Hrvatskim domom.

Prije dvije godine u Monoštoru je krenula nastava na hrvatskom jeziku, a sada je HNV pokrenuo inicijativu i za otvaranje vrtića na hrvatskom u Monoštoru. Kako gledate na tu inicijativu i što će biti sljedeći koraci nakon prvih razgovora?

Ideja o formiranju vrtićke grupe i na hrvatskom jeziku za nas jest prihvatljiva i smatramo da bi u cilju održanja kontinuiteta osnovnoškolskog obrazovanja na hrvatskom jeziku bilo dobro da ono započne još u predškolskom uzrastu. Takvo iskustvo već imamo kada je riječ o mađarskom i njemačkom jeziku i ne vidim ni jedan jedini razlog da to ne bude slučaj i kada je u pitanju hrvatski jezik. U tom smislu mi smo održali jedan, da tako kažem, načelni sastanak. Sada nas čeka sastanak na kome će se utvrditi konkretne mjere, mogućnosti i rokovi i naravno provođenje ankete među roditeljima da vidimo jesu li roditelji zaniteresirani za takvu mogućnost. Sve ide u dobrom pravcu i nadam se da će biti mogućnosti za formiranje vrtićke grupe prije svega u Monoštoru, jer se nastava tamo već odvija na hrvatskom jeziku. Prvo, dakle, u Monoštoru, a onda ukoliko bude mogućnosti i u drugim mjestima.

Znači li to da bi ova ideja mogla biti realizirana već ove jeseni, dakle na početku nove školske godine?

Moglo bi. Ukoliko roditelji budu zainteresirani i ukoliko kadrovski kapaciteti Preškolske ustanove Vera Gucunja budu mogli odgovoriti zahtjevu po pitanju standarda. Sustav predškolskog obrazovanja jest na nivou lokalne samouprave, ali odgovarajuće programe možemo uvesti ukoliko kadrovski kapaciteti zadovoljavaju određene standarde i licence. U tom smislu nemam osobnih saznanja imaju li odgojitelji ili relativno brzo mogu osigurati licence koje bi omogućile i otvaranje jednog ovakvog odjela.

Prošle godine desio se »slučaj« Bereg. Većina budućih prvašića izjasnila se za nastavu na hrvatskom, a prije početka školske godine roditelji su, kako se moglo neslužbeno čuti, pod pritiskom tražili novu mogućnost za izjašnjavanje i praktički promijenili svoj stav u odnosu na prvu anketu. Bio je to razlog da školu posjete i veleposlanik i konzul Hrvatske, čelnici hrvatske zajednice u Srbiji, ali iako se pominjao politički pritisak, ni Vi osobno niti bilo tko iz lokalne samouprave nije se oglasio niti tog dana posjetio Bereg, već je poslije nekoliko dana to učinio Ivan Bošnjak, državni tajnik u Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave. S distance od godinu dana kako gledate na taj »slučaj«, s obzirom na to da je ostao dojam kako je cilj bio da nastave na hrvatskom nema, jer bi tada jedino dijete koje je ostalo za nastavu na srpskom moralo putovati u drugu školu?

Cijeli slučaj možda je proizvod nedovoljne komunikacije. Ali kao što Vam je poznato lokalna samouprava nije ta koja može odobriti formiranje nekog odjela. To je u ingerenciji Školske uprave. Mi niti smo nadležni, niti smo bili informirani da se na teritoriju Berega želi organizirati nastava na hrvatskom jeziku i u tom smislu nismo smo se izjašnjavali, niti prije niti poslije ovog slučaja. Ukoliko je volja djece da se obrazuju na hrvatskom jeziku, naravno da će im to biti omogućeno i s aspekta nadležnosti lokalne samouprave. To smo dokazali na primjeru Monoštora i smatram kako nema razloga da se to ne desi i u Beregu. U tom smislu svaka prethodna komunikacija s lokalnom samupravom i potpora treba biti rezultat jednog dogovora, kao što sada radimo za predškolsko obrazovanje.

U Lemešu je uveden hrvatski jezik u službenu uporabu. Međutim, to je još uvijek samo na papiru. Kada će biti postavljene ploče i na hrvatskom jeziku?

Kao lokalna samouprava svjesni smo koliko još nedostaje infrastrukture za poštovanje prava nacionalnih zajednica, pa i kada je riječ o službenoj uporabi jezika. Ove infrastrukture nedostaje i u Beregu i Monoštoru i mi smo to naglašavali prilikom prethodnog posjeta delegacije Vijeća Europe. Tada smo rekli da financije u cijelom tom procesu nisu zanemarive i u tom smislu stigla je i njihova potpora. Svakako da na tome treba raditi i dalje i u tom smislu mi svake godine sudjelujemo na natječaju pokrajinskog tajništva, izdvajamo i sredstva iz našeg proračuna i svake godine povećavamo broj višejezičnih ploča i na druge načine afirmiramo službenu uporabu jezika i pisma.

I kada već govorimo o službenoj upotrebi jezika i Vijeću Europe, ni poslije 10 godina u Monoštoru nisu postavljeni svi nazivi na hrvatskom jeziku. A usprkos projektu Vijeća Europe koji je financirao postavljanje višejezičnih ploča na teritoriju Grada Sombora na ulasku u Bereg još uvijek nema naziva ispisanog i na hrvatskom.

Na tom projektu radila je radna grupa. Ne mogu Vam reći kako su oni odlučili da urade jedno, a ne nešto drugo. U svakom slučaju za nas je bitno da na koncu sva prava budu ispoštovana i sigurna sam da ćemo u kratkom roku to uraditi u Beregu, pogotovo što je tamo ove godine jedna velika manifestacija kojom će biti obilježana višestoljetna povijest jednog malog mjesta. Među ostalim, u suradnji s Katoličkom crkvom u Somboru započeli smo prošle godine obnovu tamošnje crkve. Osigurat ćemo sredstva i ove godine, a sve u želji da se ta crkva završi kako bismo i na takav način dali prinos obilježavanju jedne tako značajne obljetnice.

I na koncu razgovora da se vratimo na natječaje. U tijeku je natječaj za financiranje medijskih sadržaja. Primjedba hrvatske zajednice godinama jest iznos sredstava koji je nekoliko puta manji od iznosa koji dobiva bunjevačka zajednica, iako je Bunjevaca po popisu znatno manje nego Hrvata. To je bilo i jedno od pitanja prilikom razgovora s predstavnicima HNV-a u Somboru. Može li se očekivati da će na ovom natječaju te primjedbe biti prihvaćene?

Natječaj je raspisan i kriteriji su samim tim već utvrđeni. Svakako da kvaliteta projekata ima prioritet pri rangiranju i opredjeljivanju sredstava. I kada smo razgovarali s predstavnicima hrvatske nacionalne zajednice, istaknuli smo da i oni kao institucije mogu dati potporu kroz rad na jačanju kapaciteta udruga koje se bave informiranjem kako bi njihovi projekti bili kvalitetniji. Ne znam s kakvim su se idejama ove godine pojavili na natječaju, ali svakako uvažavajući kriterij treba biti brojnost nacionalne zajednice. Uz ostale utvrđene kriterije.

Kada smo govorili o neuspjelom uvođenju nastave na hrvatskom jeziku u Beregu, istaknuli ste odsustvo međusobne komunikacije. Vidite li posjet Somboru novih dužnosnika HNV-a kao neki novi način suradnje?

Na proslavi Dana zajednice, 19. ožujka, u Monoštoru već smo o tome razgovarali. Kvalitetna komunikacije uvijek jest dobra, bilo da zajednički realiziramo neke konstruktivne ideje ili rješavamo probleme. Vratit ću se na Bereg. Mi prosto nismo bili ni obaviješteni da netko ima želju da se uvede nastava na hrvatskom u školu. Možda je to sve u Beregu bio proizvod nečije zabinutosti da će škola biti zatvorena. To je briga koju su dijelile sve škole u Somboru. Mi smo novu odluku o mreži škola donijeli i zadržali smo sve škole. I da zaključim: jednom dobrom komunikacijom možemo ostvariti naše zajedničke ciljeve.

Intervju vodila: Zlata Vasiljević

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay