Sport i zabava

Značajna uloga sporta u normalizaciji odnosa

Nogometna utakmica između reprezentacija hrvatske manjine u Srbiji i srpske manjine u Hrvatskoj bit će odigrana 15. lipnja u Tavankutu. U pitanju je drugi susret ove dvije momčadi (prvi je bio prije tri godine u Vukovaru), koji će podržati Fudbalski savez Srbije (FSS) i Hrvatski nogometni savez (HNS), a organizirat će ga Udruga nogometne reprezentacije hrvatske manjine u Srbiji i Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj, uz potporu Hrvatskog nacionalnog vijeća, Zajedničkog vijeća općina i Srpskog narodnog vijeća. To je dogovoreno 25. travnja u Beogradu u prostorijama FSS-a na sastanku koji su inicirali politički predstavnici Hrvata u Srbiji.

Uz stručnu i političku potporu

Nogometna reprezentacija hrvatske manjine u Srbiji postoji više od 15 godina, a predstojeća će utakmica prvi puta biti održana uz potporu Fudbalskog saveza Srbije, ističe koordinator i predsjednik Udruge ove reprezentacije Petar Kuntić, na čiju su se inicijativu u organizaciju uključili i politički predstavnici.

»Za pomoć oko uspostavljanja dijaloga s Fudbalskim savezom Srbije zamolio sam predstavnike Hrvatskog nacionalnog vijeća i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, čiji je predsjednik Tomislav Žigmanov, putem državnog tajnika u Ministarstvu za upravu i lokalnu samoupravu i kopredsjedavajućeg Međuvladinog mješovitog odbora za pitanja hrvatske manjine u Srbiji i srpske manjine u Hrvatskoj Ivana Bošnjaka nedugo potom uspostavio taj kontakt. Zahvaljujući tome organizacija susreta bit će lakša i kvalitetnija, a potpora FSS-a nam puno znači. Naime, otkako postoji naša reprezentacija, tu potporu nismo imali, a svi naši nogometaši igraju u ligama ovog saveza i registrirani su u Srbiji. Prema nama je postojao jedan indiferentan odnos, iako smo u ovih desetljeće i pol, zahvaljujući uspjesima koje smo postizali, osim našu zajednicu, u Europi promovirali i Srbiju jer je na svakom natjecanju na našoj ploči pisalo Hrvati iz Srbije«, kaže Kuntić.

Do sada je, kako ističe, bilo nekoliko dobrih nogometaša iz naše zajednice koji su se ustručavali igrati za reprezentaciju hrvatske manjine, jer se nikada nije znalo kako će ih u povratku dočekati matični klub, a ovaj posjet FSS-u veoma mnogo znači kao ohrabrenje našim mladim nogometašima da mogu slobodno nastupati za reperezentaciju i da zbog toga neće snositi nikakve posljedice.

S druge strane, reprezentacija potporu od samog početka ima od Hrvatskog nogometnog saveza i Hrvatskog nacionalnog vijeća.

»Prije 15 godina tadašnji je savjetnik predsjednika HNS-a Ante Pavlović ondašnjem rukovodstvu Hrvatskog nacionalnog vijeća poslao dopis s inicijativom da formiramo nogometnu reprezentaciju hrvatske manjine u Srbiji, nakon čega sam u HNV-u izabran za njenog koordinatora. Moram istaknuti da je to za mene bilo veliko zadovoljstvo budući da sam ljubitelj nogometa, da sam i sam bio nogometaš, da sam 12 godina aktivno radio u nogometnoj školi Bačke s mlađim kategorijama, da sam proputovao dio srednje Europe s nogometašima i smatrao sam da u tom smislu mogu pomoći zajednici«, prisjeća se Kuntić.

 

Četvrti postav izbornika Marinka Poljakovića

 

U ovih deseljeće i pol ovo je četvrti postav izbornika Marinka Poljakovića, a od samog starta ostalo je samo nekoliko igrača. Prema riječima Petra Kuntića, radi se o ekipi koja se tek treba dokazati.

»Nemamo šampionski postav iako smo bili prvaci Europe nacionalnih manjina. Ovo je mlada i neiskusna momčad, koja kada zaigra onako kako se od nje očekuje, može pobijediti svakoga, ali zbog neiskustva i mladosti može pokleknuti kada se najmanje nadaš. Od ove utakmice u Tavankutu po meni ne bi trebalo imati rezultatska očekivanja. Ona treba nositi poruku da se suradnja između Hrvata i Srba može odvijati i na drukčiji način u odnosu na sadašnji. Sport je zaisugurno najjače oružje u relaksaciji napregnutih odnosa na relaciji Beograd – Zagreb, a posebno sport u manjinskim zajednicama. Budući da iste ili slične probleme imamo u domicilnim državama, kroz sportska najtecanja, putem druženja, stvaraju se nova prijateljstva, otvaraju se vidici da zapravo može biti i drukčije a ne onako kako je sada.«

Kuntić podsjeća da je do sada kroz reprezentaciju prošlo oko 120 nogometaša, a da su u Srbiji najviše igrali u Subotici i Tavankutu, ali i u Bačkoj Topoli, Novom Sadu, Staroj Pazovi.

Izbor za igranje predstojeće utkamice 15. lipnja pao je na Tavankut u kojem živi značajan broj Hrvata.

»Također, i u samom Nogometnom klubu Tavankut koji se nalazi u Vojvođanskoj ligi, od 11 prvotimaca, osam su Hrvati. Prema tome, to je dobro ozračje i dobar teren gdje bi ovakva akcija mogla uspjeti. S obzirom na podršku Fudbalskog saveza Srbije, nadam se da na ovu utakmicu neće doći samo predstavnici hrvatske zajednice, već i ostali ljubitelji nogometa.«

Petar Kuntić ujedno ističe kako je nogometna reprezentacija hrvatske manjine u Srbiji, od samog osnutka do danas, dostojno predstavljala svoju zajednicu.

»Osim u jednom slučaju, nismo bili ispod treće-četvrte pozicije, uglavnom smo u svim natjecanjima, bilo u Srbiji, Hrvatskoj ili u Europi, bili prvi ili drugi. Kruna uspjeha bila je kada smo 2011. godine u Beču postali prvaci Europe i kada smo u Švicarskoj, u organizaciji FUEMA bili drugi u Europi među svim manjinama. Ti svi uspjesi su svih ovih 15 godina dio kvarteta kojeg čini najveća karika u svemu – izbornik Marinko Poljaković, potom tehniko ekipe Ivan Budinčević, liječnik dr. Zdravko Doko i moja malenkost. Istaknuo bih da je Poljaković za svoj besprijekoran trud i rad i zbog postignutih rezultata zasigurno zaslužio dobiti neko od priznanja naše zajednice. Inače, predstojeće četvrto Svjetsko nogometno natjecanje, koje će biti održano u lipnju u Zagrebu, vjerojatno će mu biti posljednje na kojem će sudjelovati kao naš izbornik.«

Pripreme za Svjetsko prvenstvo

Ivan Budinčević, tehniko ekipe (zadužen za administraciju i organizaciju putovanja) i predsjednik Odbora za sport pri HNV-u od samog je starta dio reprezentacije i s oduševljenjem je svojedobno prihvatio ideju da se ona formira.

»To je jedan način za afirmaciju i popularizaciju naše manjinske zajednice, ali i države Srbije koju također predstavljamo. To je glavni motiv zbog kojeg sam do danas posvećen ovom poslu i osjećam da i ja dajem svoj doprinos našim rezultatima. A te rezultate postižemo zahvaljujući disciplini i zato što svatko u reprezentaciji zna što mu je zadatak.«

Kako najavljuje, utakmica u Tavankutu će ujedno biti i pripremna za odlazak na četvrto Svjetsko nogometno natjecanje klubova što su ih utemeljili Hrvati izvan domovine i nacionalnih manjina, koja će biti održana od 24. do 28. lipnja u Zagrebu, pod pokroviteljstvom Hrvatskog nogometnog saveza. Na natjecanju će sudjelovati šest momčadi podijeljenih u dvije skupine. U skupini A su: Canberra FC, SC Croat San Pedro i NK Pajde Mohlin (nositelj), a u skupini B: Croatia Toronto, SV Slavonija Bert i Reprezentacija vojvođanskih Hrvata (nositelj).

Budinčević sa žaljenjem konstatira kako reprezentacija nema uvjeta za posebne pripreme za ovo svjetsko natjecanje i u tom smislu izražava nadu da će im Udruga nogometnih reprezentacija hrvatske manjine u Srbiji, koju su osnovali prije oko deset mjeseci olakšati funkcioniranje. Ona je, kako dodaje, prije svega formirana kako bi mogli aplicirati na razne natječaje i osigurati sebi sredstva za kvalitetniji rad, jer se do sada sve svodilo na sponzorstva i dobru volju pojedinaca.

Prilika i za političke razgovore

Nogometna utakmica u Tavankutu bit će prilika i za razgovore političkih predstavnika Hrvata iz Srbije i Srba iz Hrvatske, a predsjednik DSHV-a i narodni zastupnik u Skupštini Srbije Tomislav Žigmanov potvrđuje kako ovakvi sportski susreti zasigurno mogu pridonijeti zdravijoj klimi između dvije države, odnosno kvalitetnijim odnosima između predstavnika dviju manjina.

»S jedne strane, predstavnici nacionalnih manjina očituju odgovornost glede potrebe o važnosti suradnje, što činimo kontinuirano gotovo 20 godina, a s druge strane šalju jasnu poruku da bez suradnje, bez zajedničkih aktivnosti nema napretka u normalizaciji odnosa između dva naroda. Sport u tom smislu može imati značajnu ulogu, što ovim susretom kanimo i iskoristiti. Svjesni smo dakako da prinosi na tome planu predstavnika dviju nacionalnih manjina imaju i određenih ograničenja, u smislu da mi ne raspolažemo ključnim polugama moći, no to nas ne obeshrabruje da, unatoč napetostima koje postoje u hrvatsko-srpskim odnosima, činimo korake koji vode relaksiranju istih.«

Žigmanov dodaje kako i s političkim predstavnicima Srba u Hrvatskoj postoji komunikacija i neki oblici suradnje, koja se zacijelo može unaprijediti, pa će se tijekom susreta vidjeti ima li prostora za njezin razvitak, u kojim područjima i s kakvom dinamikom. Također podsjeća da postoji i suradnja sa srpskom zajednicom iz Hrvatske i u kulturi te informiranju.

I. Petrekanić Sič