Tema

Kronični nedostatak vlage u zemljištu najavljuje smanjene prinose u ratarstvu

Proljetna sjetva jedan je od najopsežnijih poslova u ratarstvu i uvjetovana je dobrim vremenskim prilikama, što se ne bi moglo reći da je slučaj ovoga proljeća. Zbog nedostatka vlage u tlu sjetva jarih kultura u subotičkom ataru trenutačno je prilično otežana. Vremenske prilike posljednjih su dana daleko od idealnih za ove poljoprivredne radove, te stoga pogled na iscrpljena polja nimalo ne ohrabruje ovdašnje ratare.

Uslijed velike suše mijenja se donekle i struktura sjetve, međutim od ukupno 80.000 hektara obradivih površina u subotičkom ataru, najveći dio bit će i ove godine zasijan kukuruzom, a potom slijede suncokret i soja, kaže savjetodavac za ratarstvo iz Poljoprivredne stručne službe Subotica Neven Orčić.

»Kukuruz će kao dominantan zauzeti oko 34.000 hektara, što je za 10 posto više nego lane, a razlog tomu su dobri prošlogodišnji prinosi, ali i presijavanje uljane repice kukuruzom, budući da je sušna jesen uzrokovala njezino slabo nicanje, te će tako od zasijanih 7.000 hektara, uljana repica ostati na svega 4.000. Površine pod suncokretom su također uvećane za 10 posto, te će tako ove godine biti zastupljena na ukupno 8.000 hektara, budući da ova ratarska kultura bolje podnosi nedostatak vlage u tlu i ne traži velika ulaganja, dok će soja biti posijana na oko 800 hektara, što je za desetak posto manje nego protekle godine«, kažeOrčić.

On navodi da trenutačne temperature odgovaraju proljetnoj sjetvi, ali da uslijed nedostatka kiše, kao i pričuva zimske vlage u zemljištu, sjetva predstavlja prilično rizičan pothvat. Bezbrižnije u sjetvu mogu samo ratari čije su oranice pod sustavom za navodnjavanje, što je za sada luksuz prisutan na svega 1.000 hektara obradivih površina u subotičkom ataru.

Zlatno zrno gubi sjaj?

Osvrnemo li se na proizvodnu 2018. godinu i rezultate koje smo ostvarili u proizvodnji kukuruza u istoj, mogli bismo očekivati značajno povećanje površina pod ovom kulturom, no je li isto realno za očekivati i ubuduće?

Među onima čije su oči uprte u nebo, jer nemaju sustav za navodnjavanje je i Šime Stantić iz Tavankuta, koji na svojih 10 hektara zemljišta planira, pored jesenas zasijanog ječma i uljane repice, zasijati soju i kukuruz, iako se, kako kaže, kukuruz pokazao kao sve manje isplativa ratarska kultura:

»Prošle godine smo imali dobar urod kukuruza, ali je stoga otkupna cijena bila svega 10 dinara po kilogramu, što je jako malo. Ne vrijedi ga niti skladištiti, jer se cijena ne povećava tijekom vremena. Iz tog razloga se ratari sve više odlučuju za stočni grašak i soju, koja inače popravlja zemljište i ne zahtijeva velika ulaganja«, navodi Stantić, koji, kao i većina poljoprivrednih proizvođača, sjetvu i ostale radove obavlja u slalomu kroz kredite, budući da su poticaji, kako kaže, nedostatni:

»Nema potpore u smislu regresiranog gnojiva, niti sjemenskog materijala, a ono što dobivam je 60 litara goriva po hektaru i ukupno 20 tisuća dinara poticaja, što je otprilike desetina godišnjeg ulaganja koje imam. Stoga je kredit jedini način za obaviti sjetvu, mada ni do kredita nije uvijek lako doći, osobito manjim proizvođačima poput mene«, navodi Stantić.

On je dodao da su za opstanak neophodni koliko-toliko prosječni prinosi što, kako je kazao, ove godine ne može očekivati od uljane repice, čiji će prinosi uslijed suše biti gotovo prepolovljeni, dok će se, prema procjenama stručnjaka, očekivana cijena kretati oko 42 dinara po kilogramu. Stabilno tržište i relativno dobra cijena, kao i činjenica da je uljana repica ozima poljoprivredna kultura čiji urod dospijeva prije ljeta, pridonijeli su tome da bude sve dominatnija u poljoprivrednoj proizvodnji.

Ozimi usjevi u lošoj kondiciji

Osim proljetnoj sjetvi kukuruza, suncokreta i soje, obilnije oborine u travnju i svibnju pogodovale bi i ozimim usjevima, kako bi se popravila vlaga u dubljim slojevim zemljištima. Među njima je najzastupljenija pšenica, na oko 20.000 ha, kojoj aktualno sušno razdoblje ne ide u prilog imajući u vidu da je sporo nicala uslijed nedostatka vlage, ističe Neven Orčić:

»Ozimi usjevi nisu trenutačno u dobrom stanju zbog nedostatka kiše. Biljke ne rastu, vegetacija stoji, pšenica i ječam su počeli mijenjati boju, odbacivati lišće i jednostavno se počinju sušiti. Za sada se procjenjuje da će prinosi biti umanjeni za 20 do 30 posto, a ukoliko se nastavi razdoblje bez kiše, taj bi postotak mogao biti i znatno veći«, zaključuje Orčić.

Osim oborina, usjevima bi, kaže, pogodovale i umjerene temperature, oko prosječnih vrijednosti za travanj i svibanj, a optimalna temperatura sjetvenog sloja zemljišta je 10 stupnjeva Celzijevih.

U proljetne radove u ratarstvu dakako se ubraja i prihrana strnih žita. Prihrana pšenice obavlja se u dva navrata, odnosno u ožujku i u travnju, a količina gnojiva za prihranu ovisi o predkulturi, stanju usjeva, kvaliteti zemljišta i osnovnom gnojenju.

Osim toga, proizvođači bi trebali obratiti pozornost na pojavu korova, kao i na zaštitu usjeva od štetnika, poput primjerice repičinog sjajnika i pipe, koji se javljaju u proljetnom dijelu vegetacije uljane repice.

Optimalni rok za proljetnu sjetvu traje do konca travnja, dok bi sjetva u svibnju značila dodatno smanjenje prinosa u ionako nepovoljnim vremenskim prilikama. Ratarima preostaje nagađati hoće li pasti kiša i što očekivati od ovogodišnjih usjeva; donosi li dobar urod i dobru cijenu i hoće li se na koncu sav njihov rad, trud i ulog isplatiti.

Marija Matković