Kultura

Dao je sebe za glazbu i djecu

Ožujska okupljanja skladatelju Franji Štefanoviću (13. 3. 1879. – 26. 1. 1924.) u čast, koja svake godine organizira petrovaradinski HKPD Jelačić, odlična su prigoda za prisjetiti se stvaralaštva ovoga znamenitog Petrovaradinca. Oko 160 gledatelja i sudionika imali su to prilike učiniti 16. ožujka u Novom Sadu, u amfiteatru SPENS-a, gdje je upriličeno podsjećanje na njegov rad i život. Ovaj velikan vojvođanskih Hrvata prošao je put od radosnog učitelja, preko upornog glazbenog interpretatora i zborovođe do neotkrivenoga stvaratelja, i to u vrlo kratkom vremenu: živio je samo 45 godina.

Skladateljski opus

Kako je navedeno u video-podsjećanju na Štefanovićev život, koje je za ovu prigodu priredio predsjednik Jelačića Petar Pifat, on, jedanaesto dijete poznate petrovaradinske poljodjeljske obitelji, bio je od sve svoje braće i sestara najdarovitiji. Učiteljsku školu, nakon petrovaradinske pučke škole, završio je u Osijeku 1897. godine. Prve skladbe skladao je već tamo, ali i u mjestima u Srijemu u kojima je potom bio učitelj: Starom Slankamenu, Čereviću i Petrovaradinu. Odlično znanje sviranja na klaviru i harmoniju kvalificiralo ga je za orguljašku službu. Vrativši se 1906. u Petrovaradin, nastavlja tu učiteljski posao i glazbeno djelovanje u ozračju tada bogatoga hrvatskoga društvenoga i crkvenog života. Od 1907. narednih osam godina bio je zborovođa Hrvatskoga pjevačkoga društva Neven. Godine 1909. i 1910. pohađa Glazbenu školu Zemaljskoga zavoda u Zagrebu, nakon toga postavši učiteljem pjevanja, osposobljen za predavača glazbe u učiteljskim i srednjim školama. Napisao je 71 skladbu za muške zborove i 37 skladbi za mješovite. Ima i petnaest samopjeva za glas i klavir te jednu skladbu za solo-pjevače i mješoviti zbor uz pratnju klavira. Sačuvano je i njegovih 22 dječjih skladbi. Napisao je i dvadesetak fuga za klavir i kratki klavirski komad Laku noć. Od crkvenih djela napisao je 17 skladbi, uključujući i pet misa, uz još tri harmonizacije.

Djelo isključivo za djecu

Iako se dvadesetih godina prošlog stoljeća počeo povlačiti iz javnog glazbenog života, nije se prestao baviti glazbom nego se još više posvetio glazbenom odgoju mladeži. Skladao je veliki broj dječjih pjesama, no veliki je broj i uništio. Za djecu je želio mnogo više. Želio im je podariti djelo u kome bi bila dinamičnija i u pjesmi i u pokretu. Želio je pravo djelo za djecu, skladano na način da ga ona mogu razumijeti i izvoditi, bez odraslih, što su bili kriteriji koje tada nije nalazio u postojećim igrokazima i lutkarskim predstavama. Težio je pravoj operi čiji je tekst potpuno uglazbljen. Prvu operu U Vilinoj gori Štefanović je napisao i izveo sa svojim učenicima 1918. godine. Iduće godine, dakle točno prije jednog stoljeća, skladao je operu Šumska kraljica na riječi Mihovila Peitza, što je postalo njegovo najpopularnije i najizvođenije djelo. Dao ju je tiskati 1922. u Novom Sadu i posvetio svojem sinu Dinku. Drugo je izdanje priređeno 1972. u Novom Sadu, a redigirao ga je još jedan glasoviti Petrovaradinac, učitelj, glazbenik i književnik Stanislav Preprek. Nije tu bio kraj Štefanovićeva operskoga stvaralaštva. Svoju najdulju i najtežu za izvedbu operu napisao je 1920. godine. Iduće godine napisao je svoju posljednju operu, Seoba Slavena. Smrt ga je kulturi »ukrala« nekoliko godina kasnije, 1924. godine.

Otkrivanje Šumske kraljice

Da je Šumska kraljica uistinu prva opera za djecu potvrdila je svojim istraživanjima skupina glazbenih stručnjaka na čelu s pozatim muzikologom, Subotičaninom rodom, Albom Vidakovićem 1960-ih godina. Jedini Štefanovićevi biografi i vrednovatelji njegova djela bili su dugo godina Stanislav Preprek i njegov učenik Đuro Rajković. Obojica ovih znamenitih petrovaradinskih hrvatskih glazbenika i pedagoga su se našli i u ulozi čuvara Štefanovićevih zapisa od propasti, budući da njegova udovica Vera Štefanović to nije bila kadra učiniti. Prvo je notne zapise preuzeo, sredio i čuvao u svom stanu Preprek, da bi ih, nakon njegove smrti 1981. godine, preuzeo Rajković, koji je svjetovna djela dvojice glazbenih stvaratelja predao Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a duhovna Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu.

Poslije II. svjetskog rata izvođenje Štefanovićevih djela bilo je zanemareno, sve do 1956., kada je glazbeni odgoj u Petrovaradinu preuzela nastavnica Mihaela Grginčević. Zahvaljujući njoj nastaje pravi preporod Štefanovićevih dječjih pjesama, izvođenih prvenstveno u Petrovaradinu, a onda i u mnogim mjestima u tadašnjoj državi. Tihomir Tapavica još je jedan glazbeni pedagog i nastavnik u osnovnoj školi u Petrovaradinu, negdašnji urednik dječjeg časopisa Cvrčak, koji je objavljivao Štefanovićeve dječje skladbe. Zahvaljujući Tapavici, Štefanoviću je podignut i nadgrobni spomenik prigodom 90. obljetnice njegova rođenja. Godine 1979. u Osnovnoj školi Vladimir Nazor (danas se zove Jovan Dučić) u Petrovaradinu, svečano je proslavljena 100. obljetnica Štefanovićeva rođenja i tom prigodom otkrivena mu je spomen-ploča (na hrvatskom jeziku) u zgradi škole.

Povratak na scenu

Nakon potonje trodesetljetne stanke, Šumska kraljica ponovno živi od 2013. godine. HKPD Jelačić je te godine započelo suradnju s Osnovnom glazbenom školom Isidor Bajić u Novom Sadu. Od tada do danas ravnateljica zbora i solista je prof. Ana Kovačić.

»Vrlo mi je drago što već šest godina ponovo među nama živi djelo Štefanovića. Svake godine između 400 i 800 Novosađana pogleda ovu operu. Bitno je da djeca u ranoškolskom uzrastu osjete i upoznaju umjetničku glazbu. Operu izvode Dječji zbor naše škole Bajićevi slavuji, a solisti su učenici prof. Senke Nedeljković, dok od prošle godine solističke uloge igraju također Bajićevi slavuji. Izvodimo je u izvornome obliku – onako kako je Štefanović to zamislio – uz klavirsku pratnju, na srpskom jeziku. Prihvatili smo još jedan Štefanovićev savjet: izvodimo operu i u malim mjestima. Nadamo se da ćemo surađivati s Jelačićem i dalje, ako ne s ovim, onda s nekim drugim zborovima«, kazala je prigodom proslave prof. Kovačić.

Ovogodišnja proslava

Sama proslava, kojoj je glavni pokrovitelj bio Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, prikazala je različite načine pristupa sjećanju na Štefanovićeva glazbena djela. Mali polaznici Jelačićeve škole tambure, koja djeluje pod vodstvom prof. Branislava Tubića, izveli su Štefanovićevu skladbu Dom, i Sjedi Ćiro, slavonski pučki klasik. Glazbena sekcija Petrovaradionice je ovoga puta otpjevala Štefanovićevu pjesmu Tko je gospodar?. Zbor je pripremila i njime ravnala Marina Milošev, a Milica Keča ga je pratila na klaviru. Veliki mješoviti pjevački zbor, kojim ravna prof. Vesna Kesić Krsmanović, izveo je šarenolik repertoar sačinjen od skladbi: Slava iz mise Na glas zvona, Molimo se, Lado, Kolo, Rosa, Imam pjesme, Spomen list i More mi je ljubav tvoja. Banova tamburaška mornarica trima je srijemskim pjesmama čestitala, na simbioličan način, Štefanoviću rođendan.

Proslavi su, među ostalim, nazočili i članovi familije Franje Štefanovića, predstavnici Generalnog konzulata Hrvatske u Subotici, Hrvatskog nacionalnog vijeća, Zajednice protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata te Katoličke crkve.

Što dalje?

HKPD Jelačić nastavlja i nakon ove proslave obilježavanje jubileja ovoga skladatelja. U drugoj polovici godine bit će slavljena misa zadušnica za njega, uz pohod njegovom grobu koji se nalazi na Trandžamentskom groblju, a planira se i obnova skladateljeva nadgrobnoga spomenika. Uskoro će, uz sufinanciranje Gradske uprave za kulturu Novog Sada, iz tiska izaći monografija o Štefanoviću i njegovim djelima, koju priprema povijesno-istraživačka sekcija Udruge na čelu sa prof. Ivanom Andrić Penava. Planovi su i da Šumsku kraljicu podrži i Fondacija Novi Sad Europska prestolnica kulture 2021, kao i organizacija Ulični svirači u cilju daljnjeg afirmiranja dječje opere i njezina tvorca. U ponedjeljak, 18. ožujka, Šumska kraljica izvedena je u dva termina u Kulturnom centru Novog Sada pred prepunom dvoranom djece iz novosadskih vrtića.

Kako biste došli do željezničkog kolodvora u Petrovaradinu, iz Preradovićeve ulice kroz naselje Blokovi morate skrenuti i proći ulicom Franje Štefanovića. Za nadati se da su brojni pothvati koji podsjećaju Petrovaradince na njihovoga slavnoga susjeda trajni, no cijela zajednica svakako mora budno paziti da njegova djela ne budu (ponovno) zaboravljena.

Tekst: Marko Tucakov / Foto: Aleksandar Miškov

ANTRFILE

Šumska kraljica i u Staparu

Opera Šumska kraljica izvedena je 14. ožujka i u Osnovnoj školi Branko Radičević u Staparu, na poziv te škole i kao dio programa kojim je obilježen Dan škole.

Z. V.