U Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu otvorena je korizmena izložba Darka Vukovića Krug u Ruci je Inspiracija koja čini Život. Izložbu je priredio Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, a otvorio je ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov. 

»Ovo je izuzetno moderan, a opet tradicionalni pogled na korizmu, na muku. Nastala je kao jedan umjetnički projekt koji traje nekoliko godina – Bunjevački put križa, koji je započeo od pjesama, riječi. U početku bijaše riječ. To su bile pjesme Tomislava Žigmanova – Bunjevački put križa, koja je prije nekoliko godina dobila nagradu Pasionske baštine. Zapravo se taj projekt sve vrijeme nadopunjuje, jer naše traženje odgovora, unutarnje preispitivanje mislim da nikada neće završiti. Darko Vuković i Tomislav Žigmanov napravili su zanimljivu izložbu koja pokazuje kako u zajednici Hrvata u Vojvodini postoje izuzetni umjetnici«, kazao je dopredsjednik Društva hrvatskih književnika Mirko Ćurić.

Emocije i spontanost

Križ. Kao simbol kršćanstva. Križ. Kao simbol patnje. Križ. Kao simbol nade. Križ. Kao osobni doživljaj. Sve to je na ilustracijama Darka Vukovića, koga su za ovakav umjetnički izričaj inspirirali križevi u okolici Subotice.

»Ilustracije koje sam napravio urađene su na osnovu fotografija koje sam snimio. Dok sam radio, razmišljao sam o ljudima koji su prolazili kraj tih križeva. Odlazili su na polja, negdje sa svojim mislima. Kakve su oni molitve imali kraj tih križeva? To su sigurno molitve koje su bile pune patnje, ali i molitve pune nade. Želio sam to vizualizirati. Ne samo križ kao objekt, već kao simbol. Zapravo sam želio u svakoj ilustraciji pokazati trenutak kada netko odluči biti vjerujući; kada netko odluči biti u nadi. Kada netko s nadom odlazi dalje. Savaka ta ilustracija trebala bi biti jedna molitva umjetnika koji pokušava dočarati molitvu drugih«, kazao je Vuković kome je ovaj rad bio iskorak, jer je ilustracija umjetnički izričaj kojim se do sada nije bavio.

»Ovo jest izazov i na neki način pronašao sam svoju ilustraciju zahvaljujući križu. A stihovi Tomislava Žigmanova uklapali su se u ilustracije prije svega prema ključnim riječima. Tako da se ilustracije na neki način oslanjaju na stihove, ali su i autonomne«, kazao je Vuković.

Kao umjetnik ovaj rad za njega je bio i izazov, ali i otkrivanje sebe samoga.

»Radeći na plakatima gdje se traži stav, nedvosmisleno promišljanje, ovdje su došle do izražaja emocije i spontanost koje nema u plakatu i ta spontanost se raduje i oplemenjuje«, kazao je Vuković.

Haiku i likovni iskaz

»Križevi krajputaši, kako ih mi zovemo, križevi su koji se nalaze u poljima, na raskrižjima puteva, u selima, pa čak i u gradovima. Taj dio naše materijalne baštine koji je vezan uz Katoličku crkvu relativno je dugo bio zapostavljen i od nas vjernika, jer su prostori gdje su oni bili dizani danas mahom pusti prostori. Ta vrsta neke nebrige bila je motiv da spram tog dijela naše kulturne baštine očitujemo neku vrstu interesa, da ih počnemo obnavljati, zapisivati sjećanja – tko ih je dizao, što su im bili razlozi. U tom smislu mi smo osmislili određene aktivnosti koje za cilj imaju da se križevi krajputaši obnavljaju, a da križ kao temeljna kršćanska simbolična vrijednost bude u fokusu i naših novih umjetničkih praksi. U tom smislu bili su i moji literarni pokušaji da pokušam pronaći neki model izričaja kada je u pitanju vlastiti osjećaj patnje i muke čovjeka. To je naišlo na relativno pozitivan odjek među onima koji su dolazili iz drugih područja kao što su fotografija, slikarstvo. U tom smislu Darko Vuković i ja pokušali smo napraviti neku vrstu sraza haiku pjesništva na ikavici i likovnog iskaza«, kazao je Žigmanov.

Na otvorenju izložbe obratio se i ravnatelj Spomen muzeja Tadija Crnjak, a program otvorenja upotpunile su Kraljice Bodroga s korizmenim napjevima, koji su u Monoštoru ostali sačuvani iako su se pjevali prije stotinu i više godine. Izložba je otvorena 9. ožujka i bit će posjetiteljima đakovačkog muzeja dostupna tijekom korizme.

Z. V.