Tema

Nacionalni identitet, etnocentrizam i potpora hrvatskim nacionalno-manjinskim pravima

Jedan od ciljeva ovog istraživanja bio je utvrditi jesu li i u kojoj mjeri latentne dimenzije nacionalnog identiteta i latentne dimenzije etnocentrizma značajni prediktori, na temelju kojih se može prognozirati davanje potpore hrvatskim nacionalnomanjinskim pravima, izražavanje političkog povjerenja u hrvatske institucije i »praćenje« hrvatskih medija.

U drugom nastavku ćemo stoga predstaviti dio rezultata koji se odnose na strukturiranje nacionalnog identiteta, etnocentrizma i davanja potpore hrvatskim nacionalnomanjinskim pravima. Prvo smo proveli faktorsku analizu skale nacionalnog identiteta (koja ukazuje na odnos osobe prema vlastitoj naciji) i skale etnocentrizma (koja, osim osjećaja prema vlastitoj naciji, uključuje i odnos prema drugim nacionalnim skupinama).

Nacionalni identitet i etnocentrizam

Latentna dimenzija nacionalnog identiteta sadrži dvije subdimenzije: snažan osjećaj pripadnosti vlastitom narodu i potrebu za istraživanjem vlastitog nacionalnog identiteta koji su međusobno tako snažno povezani da formiraju jednodimenzionalni konstrukt nacionalnog identiteta.

U tablici u kojoj su prikazani zbrojeni postotci slaganja i potpunog slaganja s tvrdnjama koje ova skala sadrži vidimo da jasno artikulirani i snažan hrvatski nacionalni identitet izražava nešto malo više od 50% ispitanika hrvatske nacionalnomanjinske zajednice.

Tablica 1: Faktorska analiza nacionalnog identiteta

Varijabla	Slaže se %
Imam snažan osjećaj pripadanja svom narodu	55.6
Dobro razumijem što pripadnost mome narodu znači za mene	57.2
Često sam radio/la stvari koje mi pomažu razumjeti porijeklo svoga naroda	51.8
Često sam razgovarao/la s ljudima kako bih saznao/la više o svom narodu	50.8
Jako sam ponosan/na na svoj narod	55.0
Provodio/la sam vrijeme trudeći se saznati više o svom narodu, poput njegove povijesti, tradicije i običaja	52.4
Sudjelujem u kulturnim zbivanjima svog naroda (glazba, ples, običaji....)	61.3

 

S druge strane, dimenzija etnocentrizma ukazuje na prisutnost potrebe za nacionalnom homogenizacijom (kohezijom), osjećaj određene vrste nacionalne superiornosti, snažan osjećaj lojalnosti, određene međunacionalne zatvorenosti i određenu vrstu nacionalne »egocentričnosti«. Međutim, ove odrednice etnocentrizma nisu tako snažno međusobno povezane, kao što su npr. odrednice nacionalnog identiteta, što znači da skala etnocentrizma nije tako homogena kao što je skala nacionalnog identiteta. (Ovo se posebno moglo vidjeti na temelju veličine koeficijenta homogenosti izraženog prosječnom korelacijom među česticama. Za skalu nacionalnog identiteta prosječna korelacija među česticama iznosi r=0.62, a za skalu etnocentrizma r=0.19).

Rezultati pokazuju da je kod oko 20% ispitanika prisutan sindrom etnocentrizma. Vidimo dakle razliku između manifestne prisutnosti nacionalnog identiteta i etnocentrizma. Ove su dvije dimenzije nacionalne svijesti međusobno umjereno povezane, što znači da ova dva konstrukta međusobno dijele oko 25% zajedničke varijance, ali i da se u socijalnopsihološkom smislu u pozadini ove dvije skale nalaze različite motivacije.

Tablica 2: Faktorska analiza etnocentrizma

Varijabla	Slaže se %
Od apsolutne je važnosti da svi pripadnici našeg naroda razmišljaju i ponašaju se na jednak način	29.3
Mi se kao narod moramo ujedniti, čak i ako bismo izgubili svu svoju osobnu slobodu	15.3
Svijet bi bio mnogo bolje mjesto ako bi se svi narodi ugledali na moj narod	9.5
Trebamo napraviti ono što je najbolje za naš narod i prestati brinuti kakve bi posljedice mogle biti za druge	21.6
Bez obzira na to što će se dogoditi, UVIJEK ću podržavati svoj narod i nikad ga neću iznevjeriti	35.0
Općenito, radije radim stvari s pripadnicima svog naroda negoli s pripadncima drugih naroda	21.2
Draže mi je ne biti u blizini ljudi čija je narodnost puno različitija od moje	8.9

Davanje potpore hrvatskim nacionalnomanjinskim pravima

Faktorska analiza je ukazala na postojanje dvije latentne dimenzije potpore hrvatskim nacionalnomanjinskim pravima. Prva dimenzija ukazuje na prisutnost potpore hrvatskom obrazovnom sustavu, a druga ukazuje na potporu hrvatskoj političkoj participaciji i vezama s Hrvatskom. Premda su ove dvije dimenzije političko-psihološki konceptualno različite, one su ipak međusobno povezane (r=0.63). Postoji dakle značajna vjerojatnost da će ispitanici koji se zalažu za oživotvorenje hrvatskog obrazovnog sustava ujedno zahtijevati političku ravnopravnost u Srbiji i uspostavljanje kulturnih i političkih veza s Hrvatskom. Ipak, ovdje trebamo imati na umu kako se radi o različitim, premda međusobno povezanim, nacionalno-političkim konstruktima.

Oko 44% ispitanika daje potporu hrvatskom obrazovnom sustavu, a znatno više, oko 65%, daje potporu hrvatskoj političkoj participaciji odnosno zahtjeva za političku ravnopravnost u Srbiji i uspostavljanje veza s Hrvatskom.

Tablica 3: Davanje potpore hrvatskim nacionalnomanjinskim pravima

Varijabla	Slaže se %
Djeca hrvatske nacionalnosti u Srbiji bi već u vrtiću trebala početi učiti hrvatski jezik	44.0
Djeca hrvatske nacionalnosti u Srbiji bi već u vrtiću trebala početi učiti hrvatski jezik	44.4
Hrvati u Srbiji bi obavezno trebali uključiti svoju djecu u škole u kojima se nastava odvija na hrvatskom jeziku	44.4
Hrvati u Srbiji bi trebali upisivati svoju djecu u hrvatske osnovne i srednje škole	41.0
Djeca hrvatske nacionalnosti u Srbiji bi trebala učiti svoju nacionalnu povijest, kulturu i književnost iz udžbenika napisanim i objavljenim u Hrvatskoj	49.2
Hrvati u Srbiji bi se trebali truditi uvijek govoriti na hrvatskom jeziku u svojoj svakodnevnoj komunikaciji	28.2
Hrvati u Srbiji bi trebali imati pravo da ističu zastavu svoje matične domovine na javnim mjestima i okupljanjima	44.4
F2: Potpora hrvatskoj političkoj participaciji i vezama s Hrvatskom
Pripadnicima hrvatske nacionalne manjine mora biti garantirano razmjerno zapošljavanje u javnim i državnim službama Republike Srbije	67.6
Hrvati u Srbiji bi trebali koristiti pravo na dvojezične dokumente u mjestima gdje je hrvatski jezik u službenoj uporabi	67.5
Pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Srbiji bi morali imati garantirana zastupnička mjesta u Narodnoj skupštini Republike Srbije	62.7
Hrvati u Srbiji bi trebali, koliko god je to moguće, biti povezani s kulturom svoje matične domovine	69.7
Hrvati u Srbiji bi morali imati vlastite radijske i televizijske programe na hrvatskom jeziku	65.4
Svi Hrvati u Srbiji bi trebali imati i hrvatsko državljanstvo, hrvatske osobne iskaznice i putovnice	61.2

 

Pišu: dr. sc. Jasminka Dulić i dr. sc. Zlatko Šram

 

Antrfile

Istraživanje je provelo Hrvatsko akademsko društvo uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske i NIU Hrvatska riječ na uzorku Hrvata iz Vojvodine.

Fusnota:

Zbog prirode istraživanja i njegovog prilagođavanja novinskom tekstu izostavili smo užestručne termine i pojednostavili opis rezultata