Kolumne
Dobra i loša vijest
»Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti. Zauzimamo se da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme II. svjetskog rata i u vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih te im se vratilo dostojanstvo koje imaju kao žrtve«. Zajednička je ovo izjava biskupa Hrvatske biskupske konferencije i episkopa Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj upućena sa susreta koji je održan prošloga tjedna u Požegi. Prva je misao, pročitavši ovu poruku kako je ovo veoma dobra vijest, druga kako bi bilo dobro kada bi istu takvu zajedničku izjavu uputili i najviši dužnosnici država proizašlih iz bivše SFRJ, na primjer premijeri i predsjednici recimo Hrvatske i Srbije, a treća kako je malo koji medij prenio ovu dobru vijest. Loša vijest je da za sada takve izjave nema, i uglavnom dominira ono što su i sami biskupi i episkopi istakli govoreći o Hrvatskoj da je na »javnoj sceni velika količina negativnih stavova, zlonamjernih pristupa, bavljenja negativnostima kod drugih, a prelaženja preko vlastitih, što razdvaja ljude, stvara nepovjerenje i udaljuje jedne od drugih«.
Ako pogledamo javnu scenu u Srbiji, u kojoj se već drugi mjesec održavaju mirni prosvjedi pod geslom »Stop krvavim košuljama /#1 od 5 milijuna« situacija je još gora – rovovi između suprostavljenih strana su u ovome trenutku čini se nepremostivi, a što se tiče verbalnog nasilja ono je već odavno svakodnevnica. A da prosvjedi, koji se održavaju u dvadesetak gradova i mjesta Srbije nisu tek hir diktiran od oporbe ili grupice glumaca i novinara pokazuje i potpora prosvjedima koja je ovih dana stigla od 105 nastavnika i suradnika Filozofskog fakulteta i više od tri četvrtine profesora i nastavnika Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu.
Profesori s Filozofskog fakulteta ističu kako su ukinute političke, ekonomske i kulturne slobode; urušene institucije i primjena zakona; opći interesi podređeni osobnim i partijskim; da su čestim nepotrebnim izvanrednim izborima i tisućama skupštinskih amandmana obesmišljena demokratska prava i parlamentarni sustav, a društvo gurnuto u političko nasilje; da se progonima u tabloidima, prijetnjama, pritvorima, sudskim procesima i nasiljem pokušavaju zastrašiti i poniziti građani Srbije; da je u posljednjih pet godina, kumulativno gledano, Srbija jedna od ekonomija s najsporijim privrednim rastom u Europi...
Profesori s FPN-a poručuju pak da njihov studijski program počiva na vrijednostima koje su dovedene u pitanje: demokraciji, građanskim i političkim slobodama, uljudnom dijalogu s neistomišljenicima, nezavisnosti institucija, podjeli vlasti i slobodi medija i kažu kako su u ovom trenutku odlučili oglasiti se kako bi sačuvali ugled institucije i profesionalni integritet kako bi čiste savjesti izlazili pred studente i predavali ono što predaju. Profesori s oba fakulteta su posebno istakli: nesankcioniranje plagijata i lažnih diploma, tendencije urušavanja autonomije sveučilišta i profesionalnih standarda što sve vodi u novi val odljeva mozgova.
Profesori su izrazili nadu da će se i ostale koleginice i kolege iz akademske zajednice pridružiti inicijativi. Nagradno pitanje je hoće li im se pridružiti recimo kolege s pravnih fakulteta u Beogradu, Novom Sadu...
J. D.
