Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Čarolija večere na Badnjak

Badnji dan folklorom je jedan od najbogatijih dana u godini. O etimološkom podrijetlu naziva »badnjak« postoji nekoliko teorija. Jedno od tumačenja je da »badnjak« ili »badnji« potječe od riječi »badanj« i po tome bi panj badnjak bio u svezi s drvom za badanj. Hrvatski etnolog Gavazzi, pak, tvrdi kako badnjak svoj naziv baštini iz starocrkvenoslavenskoga, a što bi značilo bdjeti ili bdijenje. Poznato je kako se na Badnji dan od jutra do večeri provode brojni obredi, od čišćenja kuće, kićenja i ukrašavanja, unošenja slame, paljenja badnjaka i dr.

Sklop običaja na Badnji dan i Božić mješavina je različitih tradicija – od slavenske mitologije, preko predkršćanske pa do kršćanstva, odnosno katoličanstva. U gospodarskom smislu, Badnji dan označava završetak gospodarske godine, te se u mnogim obredima vezanim uz badnjak izražava želja za plodnom nastupajućom godiniom. Od brojnih običaja na Badnji dan osvrnula bih se ovoga puta na badnju trpezu, odnosno hranu koja se blaguje za večeru, te rituale i značenja koja se istoj pripisuju.

Funkcija i značenje blagdanske hrane

Badnjak je dan strogoga posta i nemrsa. Nekada se smatralo smrtnim grijehom mrsiti na Badnji dan. Neki ljudi toga dana suše ili jedu samo kruh i vodu. Post se tako ogleda i u badnjoj večeri, a što će se i na koji način poslužiti ovisi od podneblju, a u vrstama i nazivljima jela ogledaju se utjecaji raznih kultura. Analizirajući trpeze na Badnju večer širom Hrvatske, zaključak je kako se najčešće služe riba, grah, obredni kruh i vino, te jabuke, orasi i češnjak. Sva hrana poslužena na badnoj večeri ima svoje značenje i funkciju: počev od želje za rodnom godinom, preko zaštite od zla, do magijske – proricateljske.

Dakle, na svečanom stolu na Badnjak nalazimo zelenu pšenicu i u nju zabodenu svijeću, orahe, jabuke, češnjak te obredni kruh. Obitelj moli prisjećajući se onih kojih više nema, jer se vjeruje kako se pokojni ukućani okupljaju oko badnjaka. Na Badnji dan izrazito je raširen kult pokojnika, a badnja večera jedna od najvažnijih večera u čast mrtvima. Za pretke i pokojnike namijenjena su i posebna jela. Primjerice orasi (nalaze se na stolu, ali i po kutovima sobe), med – koji je omiljena hrana duša pokojnika kod svih Indoeuropljana, te grah. Naime, još je kod starih Rimljana grah bio pokojničko jelo. Kod Bunjevaca je običaj da se orasi, jabuke i češnjak prije večere konzumiraju umočeni u med. U etnološkoj literaturu navodi se kako konzumiranje češnjaka ima apotropejsku funkciju (služi odbijanju zlih sila), međutim postoje i mišljenja kako se češnjak i jabuke jedu kako bi se osiguralo zdravlje, a orasi kako bi se osigurala snaga.

Gotovo u svim krajevima Hrvatske riba je obavezni dio badnje večere. Ovisno o podneblju, riba na blagdanskom stolu može biti rječna ili morska, a služi se pečena ili kuhana (čorba ili paprikaš). Osim što se smatra posnim jelom, riba simbolizira Isusa (grčki riba – IHTUS). Uz ribu, važno mjesto na stolu zauzima obredni kruh koji također simbolirira Isusa Krista. Božićni kruhovi imaju različita imena, primjerice kruh »božićnjak« (Vojvodina, Žumberk, Bosna); »česnica« ili »časnica« (BiH); »badnjak/badnjača« (Slavonija); »koleda/koladak« (Hrvatsko zagorje); »križnica/krsnica« (Bosna); »luk, ljetnica, litnjak« (južna Dalmacija); »čeruk, kičenjak, šareni kolač, bogatica, žitnica, božićni somun, božićna pogača« (BiH) ili »bravarica« (Dalmacija). Obredni kruhovi spremaju se s posebnom pozornošću i često su urešeni. Tako, primjerice na kruhu božićnjaku kod Bunjevaca, nalazimo od tijesta izrađene figurice koje predstavljaju Mariju, Josipa i Isusa, betlehemske životinje, ptice i dr. U nekim mjestima u Slavoniji se pak na obredni kruh postavljaju figurice različitih alata kojima se ukućani služe u svom poslu. Nakon ribe se kod Bunjevaca služi tijesto (ili gube) s makom i sa sirom. Uz hranu se služi crno vino koje simbolizira krv Kristovu.

Magija blagdanskog stola

Zahvaljujući zapisanim kazivanjima ljudi iz prve polovice 20. stoljeća, saznajemo kako su ljudi u prošlosti, smatrajući Badnji dan posebno svetim, vjerovali kako će upravo na ovaj dan saznati nešto vezano uz svoju sudbinu. Predmetima i hrani posluženoj na večeri pripisivala se posebna moć liječenja, ali i moć proricanja. Zeleno žito, u kojem za vrijeme večere gori svijeća, posađeno je bilo na sv. Lucu. Isto se svakoga dana zalijevalo i pazilo, jer se vjerovalo da će godina biti takva kako žito izraste. Stavljajući žito na blagdanski stol tijekom večere, ljudi mole malog Isusa da im osigura dobar urod pšenice i spase ih gladi. Ovaj običaj najvjerojatnije je povezan s rimskim svetkovinama saturnalija koje su se slavile u prosincu, a posvećene su bile bogu Saturnu – zaštitniku ratara. Svijeća koja se nalazi u žitu gasila se vinom, a vjerovalo se da će onaj na koga ode dim prvi u obitelji umrijeti. Vinom i ljuskama oraha pokušavalo se predvidjeti kakav će biti urod pojedinih usjeva, a djevojke su pomoću različitih rituala u kojima su koristile hranu posluženu na badnjoj večeri pokušale predvidjeti hoće li se i za koga udati.

Sve što se blagovalo na badnoj večeri smatralo se posvećenim. Tako se mrvice sa stola nisu bacale, a ostatci hrane su se čuvali i s njima se kadio bolesnik, jer se vjerovalo da je bolest prouzrokovana nečistim duhom. Mrvice sa stola služile su za liječenje šuge i lišajeva, a davale su se i pilićima da budu veseli; riblje kosti drobile su se u prah koji je služio za liječenje oteklina u ustima djece, vino koje se služilo na Badnji dan ostavljalo se za liječenje bolesnih zubi, a ostatci meda bili su namijenjeni liječenju čireva.

Svako vrijeme za obitelji donosi nove izazove. U potrazi za kruhom, članovi obitelji su danas često razdvojeni i mislim kako bi se magijom blagdanskoga stola na Badnju večer mogla smatrati obitelj na okupu. Radujmo se tada badnjaku, jabukama, orasima i medu i nazdravimo vinom za Čestit Božić.

Aleksandra Prćić

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay