Širom Vojvodine

Budni čuvari ikavice

HKD Vladimir Nazor iz Stanišića prošlog vikenda održalo je svoje tradicionalne manifestacije Likovnu koloniju Ivan Gundić Ćiso Dalmata, Književno-pjevačko veče Ikavica-govor hercegovačkih, dalmatinskih, ličkih, bosanskih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata i obilježavanje 73. obljetnice kolonizacije Hrvata iz Dalmacije u Vojvodinu.

Od Subotice do Dalmacije

Ikavica se na ovim prostorima vezuje za bunjevačku i šokačku skupinu Hrvata, ali ikavica je i govor hercegovačkih, dalmatinskih, bosanskih i ličkih Hrvata. I dok bunjevačke i šokačke udruge na svojim manifestacijama uglavnom promoviraju »svoju« ikavicu HKD Vladimir Nazor iz Stanišića odlučio je da na jednom mjestu pokaže sve oblike ikavice – iste, a opet različite.

»Naša manifestacija Ikavica – govor hercegovačkih, dalmatinskih, ličkih, bosanskih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata. Prva je održana 2010. godine i prve dvije godine kroz stručna predavanja željeli smo sudionike naše manifestacije upoznati s činjenicom da bunjvačka i šokačka ikavica nisu jedini oblici ikavice da je ona materinski govor i drugih hrvatskih skupina i da je ikavica postojala u sva tri narječja hrvatskog jezika. Malo je njih znalo da ikavica postoji i u kajkavskom narječju. Nakon te dvije godine htjeli smo proširiti naš program, učiniti ga zanimljivijim pa smo u program uvrstili i nastupe pjevačkih skupina, pjesnika, foklornih skupina i glazbenih sastava. Uspostavili smo surdanju s Kulturno-umjetničkim središtem iz Sinja koji nam dovodi pjevače rere; želja nam je da se u Stanišiću čuje i bosanska ikavica. Dok to ne uspijemo, taj duh bosanske ikavice ove godine dočarali smo jednim nastupom KUD-a iz Bosanskog Broda koje je izvelo dva kola uz šargije«, kaže predsejdnik HKD-a Vladimir Nazor Ivan Karan.

Ove godine u programu su sudjelovali gajdaš Filip Golubov iz Gajića (Hrvatska), Kraljice Bodroga i Bodroški bećari iz Monoštora, koji su osim tradicijskog pjevanja iz Monoštora izveli i plesove iz Mirlović zagore, slavonski pjesnik Joza Bebrinski, Marko Križanović iz Subotice otpjevao je nekoliko bunjevačkih pjesama, etno grupa iz Širokog Brijega Sinovi Hercegovine u Bačku je donijela zvuke gange i dipli, note klapskih dalmatinskih pisama klapa HKD Jelačić iz Petrovaradina, dok je KUD Brodski biseri iz Bosanskog Broda odigrao dva kola uz šargiju. Dio Večeri ikavice bila je i izložbu suvenira – alata i pokućstva koje se nekada koristilo u okolici Sinja.

»Tu je bukara, posuda od drveta iz koje se pije vino i ta posuda se koristila prije čaša. Izrađena je od dalmatinske smrike i upravo to drvo daje posebnu aromu vinu. Tu su i drvene žlice koje su se koristile za jelo, zatim zdjela – posuda iz koje je jela cijela obitelj prije nego što su se počeli koristiti tanjuri, sinija i tronošci. Zdjela bi se stavljala na okruglu siniju i oko snije je sjedala obitelj i tako se objedovalo. Vidite da sinija i tronošci imaju po tri noge, kako bi mogle stajati i na neravnom podu. Tu je i stap – posuda u kojoj se pravio maslac. Tuče se vrhnje i kiselo mlijeko i tako se nekada pravio pravi maslac. Od deset litara kiselog mlijeka dobije se oko pol kilograma maslaca«, nabraja dio onoga što je donio u Stanišić Jozo Bešlić iz Potravlja kraj Sinja.

Migracije

Međusobno nepoznavanje i odsustvo jasnih slika o nama samima, to je do nedavno bila karakteristika hrvatske zajednice u Srbiji. U međuvremenu neka razdoblja su pojašnjena, a ljudi su osviješteni da u heterogenoj strukturi hrvatske zajednice njen dio čine i dalmatinski i hercegovački Hrvati, kazao je Tomislav Žigmanov, ravnatelj ZKVH-a na obilježavanju 73. godišnjice kolonizacije Hrvata iz Dalmacije u Vojvodinu.

»Tijekom kolonizacije nakon Drugog svjetskog rata oko sedam posto koloniziranih u Vojvodinu činili su Hrvati. Najveći broj došao je u Stanišić i Riđicu, ali ih je bilo i u Sivcu, nekim mjestima u Srijemu. Bile su to obitelji iz Dalmacije, a manji broj obitelji iz Hercegovine došao je u Plavnu i Bezdan. Jedan broj ljudi vratio se nazad, jer se nije mogao adaptirati. Za one koji su ostali ovdje, 90-te godine bile su tragične i zbog etnički motiviranog nasilja dio Hrvata morao se vratiti u zavičaj predaka«, kazao je Žigmanov.

On je podsjetio da je XX. stoljeće stoljeće velikih migracija hrvatske zajednice. Prvi dolasci Hrvata bili su još 1921. godine i to su takozvani optanti, Hrvati iz Bajskog trokuta koji su podupirali ideju da i Baja (Mađarska) postane dio Kraljevine SHS.

»Između dva svjetska rata na teritorij Vojvodine došla je skupina Hrvata iz Istre pod pritiskom nadirućeg fašizma. Tijekom velike gladi u Hercegovini i Dalmatinskog zagori, 30-tih godina prošlog stoljeća, franjevci su organizirali akcije spašavanja djece koja su slana prije svega u Slavoniju, ali i na područje Bačke, prije svega u Bač i Suboticu. Jedan broj njih je ostao i socijalno se prilagodio u novoj sredini. Došlo je u Bačku, prije Drugog svjetskog rata, u individulanim dolascima i nekoliko mladih intelektualaca«, kazao je Žigmanov.

Prislinih migracija s prostora Vojvodine bilo je 90-tih godina, ali i prije jer su na udaru mađarskih vlasti tijekom Drugog svjetskog rata bili optanti, posebice oni viđeniji pripadnici hrvatske zajednice. Migracije Hrvata iz Vojvodine događaju se i posljednjih desetljeća i motivirane su ekonomskim razlozima.

Z. Vasiljević

.............................................................................

Pjesnički natječaj

Na natječaj za izbor najljepše pjesme na ikavici hrvatskih pjesnika rođenih u Srbiji pjesme je poslalo 15 autora. Po izboru Mirka Kopunovića, pjesnika iz Subotice, prva nagrada dodijeljena je Josipu Dumendžiću Meštru iz Bođana za pjesmu Šutnja, duga nagrada dodijeljena je Aniti Đipanov-Marijanović iz Monoštora za pjesmu Blagoslovita bila tvoja tišina, a treća Mariški Pravdić iz Lemeša za pjesmu Ruža ikavica.

Kolonija

HKD Vladimir Nazor priredio je 10. Likovnu koloniju Ivan Gundić Ćiso Dalmata.

»Željeli smo da na ovu malu obljetnicu okupimo najveći broj slikara i mislim da smo u tome uspjeli. Sudjelovali su umjetnici iz Mađarske, Hrvatske, Subotice, Sombora, Beograda. Od prve kolonije surađujemo s likovnom udrugom Croart iz Subotice. Na ovoj koloniji urađeno je petnaestak radova koji ostaju u fundusu Društva«, kaže Karan.