Kultura
Pjesmom, plesom i govorom čuvaju tradiciju
Više od 200 gledatelja i uzvanika uživalo je u dvosatnom programu Šokačke večeri, sedamnaeste zaredom, koja je održana u petak, 23. studenoga u Sonti. Uživali su u programu folkloraca i tamburaša iz Sonte, Jakšića i Sarvaša, a vrlo burno su pozdravili i pobjednicu natječaja za najljepšu neobjavljenu pjesmu pisanu šokačkom ikavicom, sumještanku, književnicu Ružu Silađev. Organizator manifestacije bila je Kulturno-prosvjetna zajednica Hrvata Šokadija, pokrovitelji Hrvatsko nacionalno vijeće, Općina Apatin, MZ Sonta i LD Fazan, a medijski pokrovitelji NIU Hrvatska riječ i Novi glas komune Apatin.
Gosti iz Hrvatske
Na glavnoj manifestaciji folklornih tradicija, tambure i starinske ikavice Šokadije iz Sonte, održanoj u velikoj dvorani Doma kulture, sudjelovali su, osim članova folklornih sekcija Šokadije, djece i odraslih i gosti večeri, HKUD Slavonija iz Jakšića i KUD Sarvaš iz Sarvaša (Hrvatska), te OKUD Ivo Lola Ribar iz Sonte. Tijekom večeri proglašena je pobjednička pjesma s natječaja Za lipu rič – Međ svojima. Javno ju je pročitala autorica Ruža Silađev. Manifestaciju je otvorila mješovita pjevačka skupina domaćina i gostiju iz Sarvaša izvedbom svečane pjesme Šokadija. Ova svojevrsna himna KPZH Šokadija, a kasnije i svih udruga podunavskih Šokaca, nastala je 2008. godine, kad je Sonćanka Božana Vidaković, rođena Tomašev, uglazbila vlastiti tekst.
Za početak, voditeljica Maja Andrašić najavila je predsjednika Šokadije Zvonka Tadijana, koji je pozdravio uzvanike i publiku.
»Kako godine prolaze, sve nas je manje. Uvijek sam tvrdio da Šokačko veče gleda cca 10 posto žitelja Sonte, a večerašnji broj nazočnih samo je potvrda toga. Svi znate da je isključivi cilj ove manifestacije očuvanje naše bogate tradicije, kako etnološke, tako i jezične, što sve skupa tvori i čuva naš identitet na ovim prostorima«, rekao je među ostalim Tadijan, a potom su nazočne pozdravili konzul prvog razreda Generalnog konzulata RH u Subotici Mihael Tomšić i zamjenica predsjednika Općine Apatin Dubravka Korać.
Program
Kulturno-umjetnički program otvorila su djeca domaćina spletom šokačkih pjesama i plesova u koreografiji Svetlane Zec. Po izlasku Šokadijinog postava odraslih, spoj mladosti i iskustva pokazao je sve čari starinskih plesova i pjesama u koreografiji Ljiljane Tadijan, a osobito sjaj i ljepotu starinskih nošnji sonćanskih Šokaca, u koje su folklorci bili odjeveni. Gosti iz Sarvaša, djeca i odrasli KUD-a Sarvaš, svojim nastupom su odali svojevrsno priznanje domaćinima. Naime, selo Sarvaš je prije Drugog svjetskog rata naseljavalo pretežito švapsko stanovništvo. Odlaskom većine mještana s njemačkom vojskom, izgubila se i dotadašnja tradicija mjesta. Stoga je ovo društvo odlučilo preuzeti tradiciju najbližih šokačkih sela, Aljmaša i Sonte. Gosti iz Jakšića, mjesta na obroncima Papuka, HKUD Slavonija, u dva izlaska na scenu predstavili su se svojim živopisnim koreografijama, s kojima su obišli veći broj europskih zemalja. Ne može se ne osvrnuti i na odličan nastup folkloraca sonćanskog OKUD-a Ivo Lola Ribar, koji su svojom dinamičnom izvedbom bunjevačkih plesova oduševili gledatelje.
Domaćini su svim zaslužnim za uspješnu organizaciju i izvedbu ovogodišnje Šokačke večeri dodijelili priznanja, a za uzvanike i sudionike programa priredili prigodni domjenak.
I. A.
Antrfile
Nagrada za Lipu rič Ruži Silađev
U svrhu očuvanja lokalnog govora sonćanskih Hrvata Šokaca raspisan je i natječaj Za lipu rič, jedanaesti zaredom, za najljepšu do sada neobjavljenu pjesmu pisanu šokačkom ikavicom. Od prispjelih, žiri je za najljepšu proglasilo pjesmu Međ svojima autorice Ruže Silađev, književnice iz Sonte.
Međ svojima
Šokac. Sin voda, šuma i njiva.
Sin močila, ledina i poloja.
Samo se Bogu i zemlje klanja.
Pope i kralju dugove namirit,
nejačko, bolesno i staro zbrinit.
Ćuti, trpi i radi. Moli sve do kraja.
Brazda mu duboka i prava.
Već o'ma posli Uskrsa
zaroni i ruke i noge u raniteljku.
Tako do svete Kate.
Ne dirni mu mater, zemlju i viru,
jel brica će ...
Kuću ne kupuj od njega.
Neš je lagano kupit.
Teškom mukom je, je steko.
Kopaj, trpaj, nosi, nabijaj...
Rič je ritko poreko.
Šokac ne zna za umor.
Uvik će se vruć vode napit.
Trud i rad je još sa mlikom posiso.
Zna se za divojkom zapit i potuć.
Zna i zapivat koju bećarsku.
Kad sa ćoša zaroždi,
znaće se, jal srićan, jal nesrićan.
Znaće se jesu mu oca u o'štine
kojikaki voždi tukli,
jal didu za brkove vukli.
Pritrpiće sve, samo da je doma.
Međ svojima.
Otiće, ako mu dica kruva nemu,
jel ga 'ni iz lasticina repa otiru
što oduzimu i sabiru.
Vraćaće se
o Božića, o Uskrsa i kirbaja.
Vraćaće se da je za blage dane doma
međ svojima.
