Širom Vojvodine
Jedinstveni u Srijemu
Istražujući običaje mjesta u Srijemu gdje žive pripadnici hrvatske zajednice, saznali smo za jedan nesvakidašnji i jedinstven kako za područje Srijema, tako i mnogo šire. A drevne običaje specifične za to mjesto zabilježili smo u Surčinu i oni su vezani za blagdan Svih svetih i Dušni dan. Nitko od župljana u Surčinu nije nam znao odgovoriti od kog vremena se oni prakticiraju, pa čak ni tko ih je donio na te prostore, što zasigurno govori da oni sežu u daleku povijest. Suština je da se tijekom dva dana blagdana Svih svetih i Dušnog dana obilaze grobovi i na poseban način moli za duše dragih pokojnika. Sve drugo je posve drugačije od onih običaja koji se tijekom tih blagdana prakticiraju u drugim župama.
Bez podataka
Specifičnost običaja sastoji se u sljedećem: na sam blagdan svetkovine Svih svetih, nakon obilaska i blagoslova grobova, župljani dolaze u svoju crkvu i tijekom dva sata od 18 do 20 sati sami odzvone po dvije-tri minute za svoje pokojnike. Za to vrijeme žene u svojim kućanstvima pale svijeće. I sam župnik je bio iznenađen kada je dolazeći u Surčin saznao za običaje koji ovo mjesto izdvajaju od ostalih u Srijemu.
»Ugodno sam se iznenadio kada sam došao ovdje. Župnik sam u Srijemu 36 godina. Bio sam u Beočinu, Čereviću, Petrovaradinu, Novom Beogradu i sada u Golubincima i Surčinu. Nigdje do ovdje nisam susreo taj običaj. Zato me je i zaintirigiralo. Svakako da sam župljanima dao podršku u njegovom održanju, a i sam sam kao domaćin uključen u to i uvijek na blagdan Svih svetih aktiviram jedan od taster zvona s intencijom da dam pomen pokojnicima«, kaže župnik Marko Kljajić dodajući:
»Prema onome što sam saznao ispisujući knjigu Surčin kroz povijest nisam otkrio kada je zaživio taj običaj, ali se on u svakom slučaju zadržao do dana današnjega i jedinstven je. Neprestano uz kratke prekide župljani zvone za svoje pokojne i nakon toga se okupljaju u našem Pastoralnom centru koji služi i za potrebe naše čitaonice. Tamo se uz čašicu vina, rakije i sokove, uz jedno druženje i toplu riječ, župljani prisjećaju svojih pokojnih«, navodi župnik.
S drugog podneblja
Ni predsjednica Hrvatske čitaonice Fischer Katica Naglić nema podatak o tome tko je takve običaje donio u Surčin, ali vjeruje da potječu iz drugih krajeva.
»Ovi običaji u Surčinu postoje od kada ja znam za sebe. Na sam blagdan Svih svetih svećenik dolazi na groblje i svi župljani na grobovima svojih pokojnih strpljivo čekaju da se grobovi posvete. Sve to prođe u mirnom i dostojanstvenom raspoloženju i sjećanju na sve upokojene. Na Dušni dan oni koji nisu blagoslovili grobove odlaze na groblje, a potom dolaze na misu. Ranijih godina misa se održavala u 14 sati, a kasnije smo shvatili da bi bilo mnogo ljepše da se misa održava u večernjim satima, kada su svijeće popaljene na grobovima. U dogovoru sa župnikom Markom Kljajićem odlučili smo pomjeriti misu i da se ona održava na Dušni dan u sumrak, što je on i prihvatio. Nama je važno da očuvamo sve naše običaje, a za ove vezane za Svi svete i Dušni dan pretpostavljam da su donešeni iz drugih krajeva. Ovdje živi veliki broj Hrvata koji su došli iz Like, Bosne i Dalmacije i vjerujemo da potječu odatle«, kaže Naglić.
Večer sjećanja
Župljanin iz Surčina Stjepan Kolarić prisjetio se vremena kada su se ovi običaji prakticirali dok je on bio mlad.
»Meni je najinteresantnije što su se u vremenu dok sam bio dijete župljani penjali na kor crkve gdje su se nalazili jedeci, kako bi odatle ručno zvonili. Oni bi tamo diskretno sa sobom ponijeli i bocu vina. Zato sam i predložio našem župniku da i mi organiziramo nešto slično u prostorijama naše čitaonice. Na dan Svih svetih se svi okupimo u prostorijama čitaonice. Tu se družimo, pijemo vino, sjećamo se pokojnika i prepričavamo anegdote vezane za njihov život. Posebno mi je drago što se u Čitaonici toga dana okupi i veliki broj mladih ljudi, koji rado prihvaćaju ove običaje«, kaže Kolarić.
Tih vremena sjeća se i Josip Čačić.
»Nekada smo ručno vukli zvona za svoje pokojne. Donijeli bismo od kuće vino i do ponoći se zadržavali u župi. Nakon 90-ih godina uvedena su elektronska zvona. Smanjili smo zvonjenje na dva sata, od 18 do 20 sati, nakon čega slijedi druženje. Nama su važni ovi običaji, jer je to sve ono što su radili naši pradjedovi, djedovi i očevi. Njegujemo ih kako bi se običaji održali što duže. Vjerujemo da će ih mlađi naraštaji nastaviti održavati i poslije nas«, kaže Čačić.
Uz sve navedeno, župljani iz Surčina specifični su i po pjesmama koje pjevaju prilikom ukopa pokojnika. Svaka od pjesama pisana je posebno, a namijenjene su ponaosob za oca, majku, supružnika, dijete...
Upoznavajući ih kroz dvogodišnji rad njihove udruge uvidjeli smo da su po mnogo čemu posebni i vrijedni pažnje, a najviše po upornosti i nastojanjima da sačuvaju običaje i prave vrijednosti tamošnjih Hrvata.
S. D.
