Širom Vojvodine

Više od spomenara samih autora

Vinko Aranjoš, Alojzije Firanj, Mario Bara, Katarina Firanj, Nataša Firanj, Klara Šolaja Karas, Mata Matarić, Marija Matarić, Pavle Matarić, Tereza Matarić, otac Mato Miloš, Marija Maširević, Josip Parčetić, Terezija Pašti Jozić, Šima Raič i Marina Uzelac. Ovo su imena autora knjige Moj Nenadić. Osim Maria Bare i oca Mate Miloša svi ostali autori svojim rođenjem, odrastanjem ili životom bili su i ostali vezani za Nenadić salaše i u knjizi su pisali o onome što je bilo ili još uvijek jest dio njihovog života na salašima. Urednik knjige je Alojzije Firanj, a knjiga je obvaljena u nakladi HKUD-a Vladimir Nazor. U luksuznoj opremi na 500 stranica s oko 400 fotografija ispričana je jedinstvena priča o salašima i salašarima koji su dali značajan doprinos u osnutku i radu HKUD-a Vladimir Nazor, prednjačili u gospodarskom razvoju, iznjedrili vrhunske stručnjake.

Naša knjiga i naš Nenadić

Rad na knjizi trajao je pet godina, jer je prvi sastanak autora knjige održan još početkom 2013. godine. Pet godina trajala je priprema, pisanje tekstova, obrada starih fotografija, fotografiranje, priprema knjige za tisak i ono važno – pronalaženje sredstava za tiskanje knjige.

»Autori tekstova su salašari Nenadića raznih uzrasta, profesija, naobrazbe, uglavnom nevični pisanju tekstova za knjige. No, puni su emotivnih sjećanja na protekli život na salašu na Nenadiću. Prožeti nostalgijom ovi tekstovi odraz su autorovih stavova prema razdoblju života koji su proveli ili i dalje provode na salašu. Voljeli bismo da ova knjiga bude više od spomenara samih autora i da je prisvoje svi koji će u njoj prepoznati sebe, svoje pretke, rođake, susjede. Knjiga je tiskana u povodu 80. obljetnice HKUD-a Vladimir Nazor čiji su su osnivači 1936. godine bili žitelji ovih salaša – prvi predsjednik Antun Matarić, zatim Šima Karas, Stipan Lukić i Stipan Matarić«, kazao je predsjednik ovog društva Mata Matarić.

»Naši domaćini osvajali su zlatna odličja za poljoprivrednu proizvodnju, a mi ne znamo ni njihova imena, škola je radila na tri lokacije u salašima, sudjelovali smo u osnivanju političkih stranaka, kulturno-umjetničkih društava, naši kuglaši su sudjelovali na prvenstvima Srbije, imali smo kartaše o kojima su pisani feljtoni u najtiražnijim novinama, naše salaše obišli su najviši crkveni velikodostojnici iz ove regije, pruga koja prolazi kroz Nenadić najkraća je veza između Beograda i Budimpešte, imamo ljude svih profesija od kovača do svećenika«, kazao je na promociji urednik knjige Alojzije Firanj. Govoreći o salašima Nenadić danas Firanj je rekao da danas žive jedino salaši uz cestu i prugu.

»U Karakoriji više nema salaša, a na Čatalinskom putu ostao je jedino Džinićev ili Pacanov salaš i Fazanerija. Na Nenadiću sada ima 141 salaš ili vikendica, a nastanjeno ih je 105. U salašima je 346 stanovnika sa 77 prezimena, a najbrojnija prezimena su Firanj, Fratrić, Jozić i Komušanac. Ovi podaci u brojkama već sada nisu točni, jer se salaši tako brzo mijenjanju da ih pisana riječ ne može pratiti. Već sada u Nenadiću nema 10 obiteljskih imena koja su upisana u ovoj knjizi«, kazao je Firanj.

Knjiga zajedništva

Recenziju knjige Moj Nenadić uradila je mr.sc. Vera Erl, počasna predsjednica Šokačke grane iz Osijeka. Iščitavanje knjige Moj Nenadić ona je doživjela i kao svoj život, kao svoje sjećanje na šokačke korijene.

»Možda i niste svjesni koliko ste otvorili svoju dušu, koliko ste toplo, životno pisali o svojim salašima. To može samo netko tko voli svoj kraj, svoje ljude, tko voli sve ono što čini život na salašu i oko salaša. Ova knjiga napisana je srcem i ona ima poseban značaj jer svjedoči o subetničkoj skupini Bunjevaca Hrvata koja je stoljećima sačuvala svoju nacionalnu svijest i iz svakog teksta, napisanog reda osjeća se emotivan odnos prema svojoj prošlosti. Osim prezimena, nacionalnosti i vjere nasljeđujemo i način življenja, stanovanja, rada, jela koje spravljamo, običaje, način na koji slavimo Boga i sve nas to oblikuje da postanemo ono što jesmo. Ovo je knjiga zajedništva, timskog rada«, kazala je Vera Erl.

Povijest salaša Nenadić, obrazovanje, vjerski život, odijevanje, gospodarstvo, običaji, tradicijski način gradnje, prehrana, stanovanje, bolesti, popis svih salaša s fotografijama uz imena bivših i sadašnjih vlasnika sadržaj je knjige Moj Nenadić.

Z.Vasiljević

Potpora

Tiskanje knjige Moj Nenadić pomogli su Ministarstvo kulture i informiranja RH, na preporuku Hrvatskog nacionalnog vijeća Pokrajinsko tajništvo za kulturu i informiranje, Veleposlanstvo RH u Srbiji, Središnji državni ured za Hrvate izvan RH, Grad Obrovac, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Grad Sombor i članovi Nazora svojim donacijama.

»Želimo kod nacionalnih zajednica potaći i druge elemente nacionalnog i kulturnog stvaralaštva, a ova knjiga pravi je primjer za to. Ovom knjigom afirmiramo i promoviramo i salaše koji su jedan od pepoznatljivih dijelova Grada Sombora«, kazala je gradonačelnica Sombora Dušanka Golubović. »Ova knjiga jest značajan iskorak za Hrvate u Somboru, jer nema puno knjiga o somborskim Hrvatima. Zato hvala nakladniku i svima koji su sudjelovali u pisanju ove knjige i nadam se da će ona potaći i neke druge autore da pišu i o drugim salašima na kojima žive bunjevački Hrvati«, kazao je predsjednik HNV–a dr. sc. Slaven Bačić.