Širom Vojvodine
Od hobija do posla od kojeg se živi
Za razliku od ratara koji ove godine na njivama žanju rekode, pčelari se ne mogu pohvaliti uspješnom godinom, a krivac je vrijeme koje je pčelarima donijelo glavobolje, pa ove godine knjiže gubitak u proizvodnji meda od čak 40 posto. Savo Tadić, jedan od najvećih pčelara u zapadnoj Bačkoj, također se ne može pohvaliti rekordnom proizvodnjom, ali kaže po financijskoj dobiti ova godina neće biti gora od prošle, jer je gubitak na proizvodnji meda nadomjestio na drugoj strani, s obzirom na to da med nije jedini proizvod iz njegovih pčelinjaka.
Loša godina za pčelare
Loši vremenski uvjeti ostavili su pčelare bez paše na ranim voćnim vrstama i bez paše na suncokretu, pa prinos meda po košnicama jedva da je dostigao 20 kilograma.
»Na sjeveru Bačke bila su dva hladna dana u ožujku kada su tepmerature bile i ispod minus 25 Celzijevih stupnjeva, zbog čega su izmrzle sve šljive, a rane voćne vrste su bitne za proljetnji razvoj i većina pčelara izašla je iz tog razdoblja s dosta slabijim pčelama. Prve proljetnje paše, a to su bagrem i uljana repica, gotovo nismo mogli iskoristiti. Sljedeća paša bila je na suncokretu. Suncokret se naglo i rano otvorio, ali se onda dogodilo da je od polovice do kraja lipnja stalno padala kiša. Taman kada je suncokret medio, svaki drugi dan je padala kiša tako da, što se tiče meda, mogu reći da smo dobili manje nego što smo se nadali, ni 20 kilograma po košnici. Ali mi imamo i proizvodnju rojeva, prodajemo pčelinja društva, matice, počeli smo sakupljati pelud tako da smo mi ono što smo očekivali i zaradili zahvaljujući ovim dodatnim poslovima, jer što se tiče meda proizvodnja je manja za 40 posto u odnosu na prosječne godine«, kaže Tadić.
Skoro sve što je ove godine proizvedeno u Pčelarstvu Tadić već je i prodano, jer oko 90 posto meda kupe veliki otkupljivači.
»Ostalo je tek oko 500 kilograma koje prodajemo na tržnicama ili od kuće. Cijena na veliko za suncokretov med je od 1,7 do 2,2 eura u ovisnosti od otkupljivača i rokova isplate, a bagrem od 3,5 do četiri eura. Cijena na tržnici je od 500 za suncokret do 700 za bagrem«, kaže naš sugovornik.
Tadićevo pčelarsko gospodarstvo uglavnom proizvodi bagremov i suncokretov med i med od uljane repice.
»Dvije paše, to je osobina svih velikih pčelinjaka. Silom prilika mi imamo i treću, a to je uljana repica, što nam možda malo i kvari proizvodnju bagremovog meda. Bargem jeste bolje plaćen i cijenjen, a uljane repice ima oko nas sve više, pa od nje i da hoćemo, ne možemo pobjeći«, kaže on.
Med, matice, pelud
Pčelarska priča Save Tadića počela je prije dvadesetak godina, prvo kao hobi. A »zarazio« ga je kum koji se bavi pčelarstvom. Bio je to za Savu i njegovu obitelj dodatni izvor prihoda, ali kada je propalo poduzeće u kome je bio uposlen, odlučio se profesionalno baviti pčelarstvom.
»Kada sam ostao bez posla, trebalo je nešto raditi, od nečega živjeti. Kako nemam zemlje, poljoprivredom se, iako živim na selu, nisam mogao baviti pa sam tako odlučio da mi hobi postane posao od koga će moja obitelj živjeti. Počeli smo sa šest rojeva koje smo u Monoštoru kupili od čuvene pčelarske obitelji Periškić. Povećavali smo rojeve iz godine u godinu i prije pet godina došli smo do 300-400 košnica, ali broj i dalje povećavamo za 10-20 godišnje i trenutačno je 524 u našim pčelinjacima koji su na sedam lokacija. Od tih 524 u proizvodnji meda ove godine bilo je oko 350 košnica. Ostale nam koriste za proizvodnju matica, matičnjaka, jer je i to proizvodnja kojom se bavimo«, kaže Tadić.
Ali, usprkos ovom broju košnica, ovaj pčelar razmišlja o proširenju proizvodnje, ili bolje rečeno o njenoj drugačijoj organizaciji, odnosno specijalizaciji proizvodnje po pčelinjacima.
»Ovo jest broj košnica od kojih se može živjeti, ali stasava i sin koji će uskoro razmišljati o svojoj obitelji, pa je to i razlog što razmišljamo o povećanju proizvodnje. Poslove bismo tako organizovali da nam se ne preklapaju. Meni je jako bitna bagremova paša, na koju moram pripremljene pčele odseliti na vrijeme. Problem je što su pčele tada na oprašivanju voća, sele se potom na uljanu repicu, pa jako brzo treba izvrcati uljanu repicu i pitanje je onda može li bagremov med zadovoljiti klasu. Meni zato treba oko 200 pčelinjih društava koje bih namjenski spremao samo na bagrem. Bavim se i proizvodnjom matica, a to znači da se tijekom proljeća jedan broj društava mora rasformirati da bi se mogli formirati oplodnjaci. Ako to radim s redovnim društvima, onda ih slabim tako da mi treba jedan pčelinjak samo za to«, iznosi Tadić svoj poslovni plan i ideje koje će realizirati u godinama koje su pred njim.
Z. Vasiljević
Antrfile
Sve više pčelara, sve manje paše
Prema riječima ovog uspješnog pčelara iz Stanišića u Srbiji trenutačno ima 1,2 milijuna košnica, što je više nego što je bilo u nekadašnjoj Jugoslaviji. I dok se broj košnica povećava, sve je manje pčelinje ispaše.
»Siječe se drveće, krče se šumarci, sve više se koristi kemija pa su njive kao pustinja u kojima raste samo ono što ratari siju, što znači deficit peludi, a raznolika pelud ono je što treba pčelama«, kaže Tadić i kao poseban problem izdvaja nesavjesne poljoprivrednike koji koriste nedozvoljena kemijska sredstva.
