Širom Vojvodine

Zaostavština grofa Markovića

Čičovi su staro salaško nesalje, nekoliko kilometara udaljeno od Sombora. U tim salašima od 1781. godine postoji kapela Snježne Gospe, iako tu uopće nema, niti je bilo Hrvata Bunjevaca ili drugih katolika. A zanimljiva je i priča o gradnji te kapele koju je podigao grof Josip Marković. Legenda klaže da je Marković, inače senator Magistrata Grada Sombora, kapelu izgradio u znak zahvale što su on i njegova supruga ostali živi u iznenadnoj oluji i nevremenu koje je zadesilo okolicu Somora. Nekim čudom Markovićeva kočija, umjesto da završi u Mostogni, zaustavila se na maloj uzbrdici. Tu, baš na toj uzbrdici, Marković je podigao kapelu. I danas, 237 godina poslije toga, vjernici i mještani Čičova ovu kapelu zovu Jozina kapela.

Kapela koju štuju svi

Kapela i danas jest mjesto okupljanja vjernika iz Sombora, Gradine, Lugova, Nenadića, ali nakeda su ovdje dolazili i vjernici iz Monoštora, Sonte, Berega… Tih godina, ali i toga kako se ova kapela štovala i od pravoslavaca prisjeća se Đorđe Topalov iz Čičova:

»Dok nije prokopan kanal Dunav – Tisa – Dunav nedaleko od kapele tekla je Mostonga. Bio je tad pod jednom vrbom bunar. Legenda kaže da se kod tog bunara često odmarala vojska, a konji iz njega napajali vodom. Konji su se brzo oporavljali pa je vojskovođa dao podići ovu kapelu. To je jedna od legendi. Po drugoj legendi kapelu je grof Marković izgradio nakon velike oluje kada se spasao baš na mjestu ove kapele. No, bez obzira na to zašto je kapela podignuta uvijek je bila mjesto okupljanja vjernika«, kaže Topalov.

Prisjeća se on i svojega djetinjsta, a bile su to 50-te godine prošlog stoljeća i vremena kada su vjernici, katolici iz okolnih mjesta, masovno dolazili na ovu kapelu.

»Crkvena svečanost održavala se nedjeljom koja pada odmah poslije 5. kolovoza, odnosno Snježne Gospe. Najviše su dolazile žene, i to u teškoj crnini. Čak je bilo i onih žena koje su išle klečeći. Neki vjernici dolazili su i dan ranije. Jedina katolička obitelj ovdje u Čičovima bila je obitelj čuvara kapele, ali na taj dan nitko u Čičovima nije radio. Slavili su i pravoslavci, pozivali goste na taj dan i bilo je nezamisivo bilo što raditi od velikih poslova. Ljudi je bilo toliko da je cijeli veliki plato na ovoj uzbrdici oko kapele bio pun vjernika. Nepisano pravilo je bilo, bez obzira na to čije su bile njive oko kapele, da se na tim njivama nije sijao kukuruz ili kakva druga proljetnja kultura, već žito. Do Snježne Gospe žito se skidalo s njiva, ostajala je strnjika, pa se tako dobivao prostor za parkiranje kočija i zaprega. Toliko je bilo naroda da se kola i konji nisu mogli parkirati na livadu oko kapele, već na okolne njive«, kaže ovaj mještanin Čičova.

Procesije vjernika

Dolazaka u kapelu prisjeća se i Terezija Dujmović:

»Dolazilo se pješice, i to večer ranije. Bio je pored kapele bunarić i tu smo uvijek uzimali svetu vodu. Puno mi znači što još uvijek mogu ovdje doći. Dolaze i moje sestre i druga rodbina, ali čini mi se da je vjernika sve manje. A sjećam se nekada je proscion dolazio iz Monoštora. Išli su s barjacima, pjevali. Za nas iz Gradina salaša nedjelja poslije Snježne Gospe bila je Kapelsko proštenje. Tada je u Gradini bila igranka, rodbina je dolazila u goste, pravili se ručkovi. Danas još samo stariji dolaze na misu, a poslije mise kud koji.«

A doći iz Gradine do Čičova značilo je kolima i kočijama prijeći preko mosta. Kako se prisjeća Josip Parčetić, značilo je to dan ranije prijeći most da se vidi hoće li konji preko mosta ili ne.

»Ako bi se konji uplašili, ništa ih nije moglo natjerati da prijeđu most, pa se onda kočijom nije moglo na Kapelsko proštenje već pješice ili biciklima«, kaže Parčetić.

»U kapeli u Čičovima misa se održava dva puta na godinu. Na sam dan Snježne Gospe, 5. kolovoza, i prve nedjelje poslije tog 5. kolovoza. Ta tradicija, koja je još iz XVIII. Stoljeća, ostala je do danas i vjernici čuvaju ovu kapelu. Prije nekoliko godina kapela je obnovljena. Na prijedlog župnika Josipa Pekanovića svake godine na Vodeni ponediljak ovdje održavamo svetu misu i blagoslov vozila. To je postao jedan lijepi običaj «, kaže kapelan u crkvi Svetog Trojstva u Somboru Gabor Drobina.

Z. Vasiljević