Tema

Godina jubileja

Središnja proslava Dužijance 2018. godine održana je u nedjelju, 12. kolovoza, a kako nalaže stoljetna tradicija, započela je u crkvi sv. Roka u Subotici koja je kolijevka Dužijance, gdje je još 1911. godine prvi puta slavljena. Svečani blagoslov ovogodišnjem bandašu Marku Križanoviću i bandašici Mariji Piuković, kao i svima nazočnima podijelio je mons. dr. Andrija Anišić, župnik spomenute župe i predsjednik Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca. Uslijedila je povorka do Subotičke katedrale sv. Terezije Avilske gdje je održano svečano euharistijko slavlje koje je predvodio subotički biskup mons. dr. Ivan Pénzes uz koncelebraciju katedralnog župnika mons. Stjepana Beretića i svećenike Subotičke biskupije, đakone i bogoslove. U svečanoj procesiji u crkvu su ušli, pored predvoditelja žetvenih svečanosti, i bandaši i bandašice iz okolnih mjesta koji su također prinijeli svoje krune, te mali bandaš Marijan Rukavina i mala bandašica Kristina Šarčević.

Zahvala za kruh

Ove godine obilježava se 50 godina od prve manifesatcije Takmičenje risara, 50 godina takozvane gradske Dužijance i 25 godina od ujedinjena gradske i crkvene Dužijance.

Na početku misnoga slavlja biskup Pénzes je izrazio radost i zahvalnost za sve ovogodišnje jubileje, a napose je istaknuo radost za 25 godina Dužijance koja je objedinila vjersko-crkvenu i svjetovno-gradsku proslavu. Istaknuo je kako je to znak zajedništva i suživota u vjeri i kulturi grada i katolika na ovome prostoru. Ujedno se zahvalio onima koji su uložili veliki trud i umijeće da se Dužijanca održi sve ove godine i podigne na razinu na kojoj se danas slavi.

U prigodnoj homiliji biskup je među ostalim rekao:

»Slaveći Dužijancu Bogu zahvaljujemo za pšenicu, za kruh naš svagdanji kojim krijepimo svoja tijela. Taj kruh nam je veliki blagoslov. Možda nam svijest o milijunima gladnih suvremenika može biti dobrim poticajem, da bolje cijenimo kruh koji je iz dana u dan na našim stolovima. U komadima kruha važno je prepoznati Božju naklonost kao i ljubav bližnjih, bez kojih tog kruha ne bi bilo. Kruh nas povezuje i s Bogom i s bližnjima, te nas upućuje jedne na druge. Prije 25 godina nisu bila nimalo laka vremena. Zalaganjem mnogih plemenitih ljudi proslava Dužijance je spojena u jedno. Već četvrt stoljeća raste plod toga zjedništva. Time su nas zadužili svi koji su tijekom ovoga vremena radili na očuvanju i rastu toga jedistva. Hvala Bogu za sve njih i plod njihovog rada. Veliki je to dar kako Crkvi, a tako i cijelom našem društvu. Na nama je da idemo dalje, da nastavimo, ne samo očuvati, nego i sudjelovati u izragdnji ovoga vjersko-kulturnog nasljeđa, kako bi to bio putokaz novim naraštajima. Uvjeren sam da u tome možemo uspjeti samo u koliko smo vođeni pravim motivima i ukoliko sve prepustimo Bogu. Nema ljudskog napretka bez Boga«, riječi su mons. Pénzesa.

Povorka i predaja kruha

Nakon misnog slavlja u svečanom mimohodu kroz grad sudionici Dužijance uputili su se prema središnjem gradskom trgu. Povorku je predvodio barjaktar, konjanik s barjakom Dužijance, a iza njega nizali su se konjanici, velika pletena žitna kruna, veliki klas, koji su simboli Dužijance, najmlađi sudionici povorke, djeca, kraljice, risari, radni dio povorke, kulturno-umjetnička društva, seoski bandaši i bandašice, pratioci bandaša i bandašice, te središnje ličnosti, bandaš i bandašica u pratnji konjanika. Pristigavši na trg na improviziranom salašu goste su dočekali domaćini salaša Dajana i Davor Šimić, te u ulozi majke i dide Ružica Šimić i Vlatko Vidaković, te djeca Lana Šimić i Barbara Piuković. Kada je bandaš Marko Križanović domaćinu donio radosnu vijest da je ris gotov i dao mi vijenac ispleten od žita, domaćin je poljubio vlaće u vijencu i polio ga vinom, a domaćica je bandaša i bandašicu kao i sve nazočne poškropila vodom i posula mekinjama, »da bi i dogodine žito bilo čisto k'o voda i da ga ima tušta k'o mekinja«.

Prije samog uručenja kruha, nazočnima se obratio dopredsjednik Pokrajinske vlade i pokrajinski tajnik za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine-nacionalne zajednice Mihály Nyilas koji je izrazio radost što može biti na Dužijanci, osobito kada se obilježavaju spomenuti jubileji Dužijance koja kao svetkovina postoji više od stoljeća i svjedočanstvo je starih običaja žetve.

»Nagrada za uspješno obavljeni posao simbolično predstavljena u vijenac od novog žita bila je jamstvo za osigurani kruh svagdašnji. Dužijanca je svojevrsni spoj molitve, zahvale Bogu i pohvale čovjeku za njegov rad. Spoj običaja i kulturnih vrijednosti. Danas se slavi kao značajna kulturno-stvaralačka i duhovno religijska manifesatcija. Dužijanca čuva dragocjenu nit prošlosti, običaja i tradicije i plete ih s vremenima te ostavlja to tkanje kao zalog za budućnost. Njegovanje nacionalne kulture i stvaralaštva veoma je važno i zato su ovakve manifesatcije bitne jer doprinose bogatstvu različitosti u Vojvodini« kazao je Nyilаs.

Bandašica Marija Piuković uručila je kruh gradonačelniku Subotice Bogdanu Labanu koji ga je

pokazao na sve četiri strane svijeta, te se obratio riječima:

»Na samom početku dopustit ćete mi da istaknem zajedništvo i ponos kao norme koje predstavljaju temeljnu vrijednost za sve njene građane. Dužijanca je više od manifesatcije, ona je put i način za upoznavanje identiteta Subotice, njenog duha i suštine, da predstavlja ponos i dom svih njenih građana. Subotica je zajednički imenilac svih čestitih, marljivih i posvećenih ljudi. Subotica je mjesto u kojem ne ističemo različitosti, nego njegujemo posebnosti. To predstavlja našu polugu zajedništva. Našu potrebu i želju da se razvijamo poštujući jedni druge. Subotica se može podičiti da nalik na klas žita, u sebi čuva identitete svih njenih građana, bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnu pripadnost. Marljivost, posvećenost i predanost koju su organizatori Dužijance pokazali kroz niz zasebnih događaja, spojenih u jednu cjelinu šalju poruku privrženosti. Dužijanca je jedan od brenodova našega grada. Obvezan sam naglasiti da samo ako poštujemo unikatnost možemo iskreno biti povezani i graditi Suboticu kojom ćemo se ponositi te koja će biti sretni dom budućim generacijama« kazao je Bogdan Laban.

Nakon govora gradonačelnika gosti i domaćini salaša su nazdravili vinom, a svi oni koji su hjeli zaigrali su kolo na gradskom trgu.

U predvečerje su bandaš i bandašica skupa s predsjedništvom UBH Dužijanca, koja je organizator i ovogodišnje Dužijance, posjetili grob Blaška Rajića, svećenika i župnika koji je objedinio sve dužijance u jednu. Tradicionalno bandašicino kolo održano je u večernjim satima također na gradskom trgu u Subotici.

Svečano Večernje, Risarska i folklorna večer

Večer prije, 11. kolovoza, svečana večernja molitva održana je u katedrali-bazilici, a predvodio je katedralni župnik, mons. Stjepan Beretić u nazočnosti subotičkog biskupa mons. Pénzesa. Pjevanje tijekom večernje molitve i središnjeg euharistijskog slavlja u nedjelju predvodio je Katedralni zbor Albe Vidaković, pod ravnanjem katedralnog zborovođe i orguljaša Miroslava Stantića, a za orguljama je bio gost – orguljaš Alen Kopunović Legetin.

Propovijed kao uvod u središnje slavlje Dužijance održao je katedralni župnik mons. Beretić, koji je odmah na početku podsjetio na jubileje dužijance, ali i na zlatni jubilej Subotičke biskupije, te 50. obljetnicu svećeništva biskupa Ivana.

»Sve nas je manje, ali svijetla Dužijanca traje do danas. Zahvaljujemo Bogu i za to jedinstvo. Ni prisutnost zla ne može umanjiti našu zahvalnost. Zlo nam se čini većim od života. Požari gutaju šume, ljetinu, kuće... Ratovi i terorizam haraju po svijetu. U potresima umiru stotine ljudi. Koliko je u nebo vapijućih u svijetu? Kako do radnog mjesta? Kako do lijeka? Kako se školovati kad se nema? U brizi su i oni koji su požnjeli i pitaju se hoće li biti dostojno nagrađeni? Dužijanca je svake godine i šaka suza i vrića smija. Suzama su zalijevane naše njive od sjetve do žetve. Molitvama je zaliveno svako zrno pšenice! Bog je najbolji slušatelj. Ne treba ni vikati ni plakati glasno. On čuje i najtišu molitvu. Dužijanca je i nakon slabe žetve dragost, vrića smija. Ponosan risar se raduje svakome zrnu. Dužijanca je puna emocija. Zato nam treba i tamburica i pjesma i kolo i lipa mladost. Svemoćni nam je darovao zemlju, a zemlja rod svoj. I ova nas Dužijanca zove da u duši uvijek nosimo privrženost toj božanskoj stvarnosti, jer zlo nije posljednja stvar u svijetu. Tu je ljubav. Bog ima veliko povjerenje u čovjeka. Gospodin je izabrao i naše nane. One rodiše i na noge postaviše nove radnike u svijetu. Izabrao je Gospodin i svećenika Blaška. Bog je izabrao đake, studente i radnike, da učenjem i radom donose rod koji ostaje. Bog blagoslovio marljive i dobre ljude koji organiziraju Dužijancu« kazao je mons. Beretić.

Nakon svečane Večernje risari i risaruše, te folklorci HKC-a Bunjevačko kolo položili su vijence od žita na spomenik risaru i na bistu Blaška Rajića koji se nalaze u parku ispred Gradske kuće. U večernjim satima na glavnom gradskom trgu u subotici održana je skupština risara. Risari s ovogodišnje manifestacije Takmičenje risara upriličili su scenski prikaz običaja pogodbe risara s gazdom. Nakon uspješnog dogovora uslijedila je folklorna večer na kojoj su nastupila kulturno-umjetnička društva iz zemlje i inozemstva. OKUD Mladost iz Subotice, KUD Stevan Mokranjac iz Kaća, HKD Pomurje iz Lendave (Slovenija), KUU Zvona Zagore Mirlović Zagora (Šibensko-Kninska županija, HR), MKC Népkőr i HKC Bunjevačko kolo Subotica. Spomenuta društva su sudjelovala i u nedjelju u svečanoj povorci, kada su im se pridružila i druga kulturno umjetnička društva i udruge.

Tamburica i mladost

Tamburaška večer održana je u petak, 10. kovoloza, a kako joj i dolikuje tijekom večeri smjenjivali su se tamburaški sastavi i ansambli, te Subotičanima osigurali tri i pol sata kulturnog programa. Okupljenim građanima bandaša i bandašicu predstavio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić, a iste večeri uručene su i nagrade najboljim aranžerima izloga, koji su proglašeni dan radnije na Književnoj večeri.

Tijekom večeri nastupili su sljedeći sastavi: Amajlija, Tamburaška duša, Ruže, Uspomena, Hajo i Biseri, te je nekoliko pjesama otpjevao i bandaš Marko Križanović uz pratnju ansambla Hajo. Subotički tamburaški orkestar priredio je kratki koncert, te su članovi ovoga orkestra izveli nekoliko instrumentala, a s njima su nastupili i vokalni solisti Bojan Bukvić, Lucija Vukov, Marija Kovač, Tomislav Vukov i Ante Crnković. Orkestrom je ravnala Marijana Marki.

Petak je večer i izbora najljepših pratioca bandaša i bandašice, a među 13 kandidata izabrani su: za treću pratilju Kristina Matković, a njen pratilac Vladimir Bunford, drugo mjesto pripalo je Katarini Piuković i Dominiku Skenderoviću. Titula prvih pratioca bandaša i bandašice Dužijance 2018. godine pripala je Matei Milojević i Danijelu Kujundžiću. Oni su u nedjelju obnašali svoju ulogu pratioca, kako na samoj misi, tako i u mimohodu kroz grad.

Među gostima Dužijance bili su predstavnici Hrvatske diplomacije u Srbiji, Grada Zagreba, Osječko-baranjske žpanije, Turističke zajednice grada Županje, Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj, AP Vojvodine, Grada Subotice, Hrvatskog nacionalnog vijeća i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, te predsatvnici Katoličke Crkve i hrvatskih udruga kulture.

Ž. V.

 

Antrfile 1

Kruna Dužijance 2018.

Već više od desetljeća Jozefina Skenderović, poznata slamarka, izrađuje krune za Dužijancu. Ovogodišnja kruna posvećena je zlatnom jubileju Subotičke biskupije, te se na njoj nalazi broj 50, subotička katedrala s biskupskom mitrom i štapom, (biskup također obilježava 50 godina svećeništva), dok su sa strana zaštitnici katedrale, s lijeve sv. Pavao, a s desne Srce Marijino. Svugdje okolo je žitno vlaće.

Antrfile 2

Tijekom središnje proslave Dužijance 2018. svaku večer (petak, subota, nedjelja) okopilo se po nekoliko stotina posjetitelja koji su pratili program na glavnom gradskom trgu u Subotici. U nedjelju je lijepi broj Subotičana izašao na ulice, te je duž cijeloga puta, od katedrale do trga pratio svečani mimohod. Osim Subotičana, Dužjancu su došli vidjeti i gosti iz Hrvatske i Mađarske.