Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Ispošćena žitnica

Vojvodina žitnica Europe – to je floskula i poštapalica koja se koristi desetljećima, uvijek kada se želi istaknuti kako je neprocjenjivo bogatstvo Vojvodine plodna zemlja koja maltene rađa i kada se u nju ni ne sije. A ta, nazovi žitnica Europe postaje sve manje plodna. Podatci su alarmantni, kaže struka – jer nekada je 75 posto vojvođanskih oranica bilo plodno zemljište sa sadržajem humusa iznad pet posto, a danas je takvog zemljišta tek jedan posto. Danak je to suvremenom načinu prihrane u kome dominiraju mineralna gnojiva, a ne organska gnojidba. I ukoliko se tako nastavi, nazovi žitnica Europe bit će sve drugo samo ne plodna zemlja.

Tihi ubojica

Prelomne godine bile su 70-te prošlog stoljeća kada su kemijska sredstva iz uporabe potisnula organsku gnojidbu zemljišta. Mineralna gnojiva donijela su koristi intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji, ali su prekinula prirodni ciklus kruženja tvari u zemljištu, a posljedica toga je drastično smanjenje sadržaja humusa u zemljištu.

»Priča o tome da je Vojvodina plodna ravnica i da može hraniti pola Europe važi samo za političare i predizbornu kampanju. Realnost je takva da na dosta percela smanjeni sadržaj organskih tvari ugrožava poljoprivrednu proizvodnju, a za struku prvi znak upozorenja bio je podatak da oko 40 posto vojvođanskih njiva ima manje od tri posto humusa, a najveća prijetnja našoj poljoprivredi upravo je smanjenje sadržaja organske tvari u zemljištu. Rekao bih to je tihi ubojica našeg zemljišta. Tih je, jer traje jako dugo. Ubojica zato što je sadržaj organskih tvari u oranicama i u centralnoj Srbiji, a pogotovo u Vojvodini, već došao do toliko niske razine da ugrožava poljoprivrednu proizvodnju«, upozorava rukovoditelj novosadskog Laboratorija za zemljište i agroekologiju Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo dr. sc. Jovica Vasin.

U Vojvodini su dominantna dva tipa zemljišta: černozen i ritska crnica i ti tipovi zemljišta zauzimaju oko 75 posto Vojvodine. Značajka ovih tipova zemljišta je visoki sadržaj organske tvari.

»Kada se krenulo s intenzivnom poljoprivredom, a na našim prostorima to je sredina prošlog stoljeća, tri četvrtine zemljišta u Vojvodini imalo je više od pet posto humusa. Danas o tih pet posto više i ne pričamo, jer je takvog zemljišta tek jedan postotak, već kao granicu sadržaja humusa kada treba krenuti s organskom gnojidbom uzimamo sadržaj humusa od tri postotka«, kaže Vasin.

(Ne)povratno izgubljena plodnost

Ovi poražavajući podatci o smanjenju sadržaja humusa u zemljištu danak su zelenoj revoluciji 60-ih i 70-ih godina i kemizaciji poljoprivrede kada se smatralo da se mineralnim gnojivima mogu zadovoljiti sve potrebe biljaka što se tiče ishrane. Organska gnojiva su potisnuta, jer su kabasta i neugodnog mirisa, pa neke vojvođanske njive stajnjak nisu dobile pol stoljeća.

»Drugi razlog je smanjenje stočnog fonda. Smatra se da je optimum dva uvjetna grla po hektaru da bi se dobilo dovoljno stajnjaka za gnojidbu jednog hektara. Ponovit ću: dva uvjetna grla je optimum, a mi u Srbiji imamo 0,3 uvjetna grla po hektaru, dakle sedam puta manje stoke u odnosu na potrebe za stajnjakom. Tako je kod nas, ali nisu ti podatci mnogo bolji ni u Europskoj uniji. Namjesto dva uvjetna grla po hektaru prosjek EU je jedno uvjetno grlo, ali naravno da ima onih zemalja koje iskaču iz tog prosjeka, kao što je Danska koja ima četiri uvjetna grla po hektaru«, kaže Vasin.

Drugi krivac za smanjenje sadržaja organskih tvari u zemljištu je spaljivanje žetvenih ostataka, koji s druge strane, ukoliko se zaoru, mogu osigurati 50 posto potreba zemljišta za organskim gnojivom. Dalje, »krivac« za smanjenje sadržaja organskih tvari u zemljištu je podizanje sustava za navodnjavanje.

»Naravno da nismo protiv navodnjavanja, ali zemljište koje se navodnjava mora obvezno biti đubreno organskim gnojivom. Makar treba osigurati 40 tona stajnjaka svake četvrte godine po hektaru«, kaže Vasin.

Po njegovim riječima na smanjenje sadržaja organske tvari utjecaja ima i korištenje žetvenih ostataka kao obnovljivih izvora energije.

»Ako žetvene ostatke sada koristimo kako ne treba, za deset godina nećemo ih uopće imati. Na parceli koja sada ima manje od tri posto organske tvari neplansko ukljanjanje žetvenih ostataka znači da za deset godina nećemo imati ni prinosa, ni žetvenih ostataka«, kaže Vasin i navodi primjer Mađarske koja duž granice s Hrvatskom zaorava svoje žetvene ostatke, a za svoje energentske potrebe žetvene ostatke kupuje u Hrvatskoj.

Kako vratiti plodnost zemljišta zato je teška zadaća koja se postavlja za godine koje dolaze. Ali to neće biti ni lako ni brzo, jer koliko se godina degradirala plodnost vojvođanske ravnice toliko će biti potrebno da se ona obnovi. Rješenje je primjena alternativnih organskih gnojiva kao što je kompost, a za kompostiranje bi se mogao koristiti zeleni otpad s deponija.

»Primjerice, samo Grad Beograd godišnje producira 700.000 tona zelenog otpada. Ostatak Srbije proizvede još 700.000 tona. To bi bilo dovoljno da se godišnje zadovolje potrebe za organskom gnojidbom na oko 160.000 hektara. Što bi sada trebalo uraditi? Još u kućanstvima selektirati taj otpad, dalje na samom deponiju i dalje ga kompostirati. Još jedan način za povećanje sadržaja organskih tvari je sideracija, odnosno primjena zelenog gnojiva. Međutim, kod nas se to gotovo uopće ne radi, a razlog je što poljoprivrednici od toga nemaju direktne koristi. O onoj dugoročnoj koristi, na žalost, kod nas se ne razmišlja«, kaže Vasin.

Pomoć Švicarske

Humus je plodni dio tla na površini. Sastoji se od mješavine organskih i mineralnih tvari s prisustvom bakterija. Zemljište koje nema dovoljno humusa dat će manje prinose, a naročito je to izraženo u ekstremnim godinama.

»Zemljište koje ima dovoljno organskih tvari mnogo bolje drži vlagu u uvjetima kada imamo dugotrajne suše, a to nam govori iskustvo prethodnih pet godina. Zemljište koje ima dovoljno organske tvari će se lakše oduprijeti takvim ekscesima«, kaže Vasin.

A kako racionalno koristiti mineralna gnojiva koja su dalje dominantan način kako bi njihova uporaba donijela korist a ne štetu, u tome će poljoprivrednim stručnim službama i poljoprivrednicima pomoći stručnjaci iz Švicarske kroz projekt SKOPES.

»Gnojiva s jedne strane utječu na povećanje prinosa, ali neodgovarajuća primjena može imati negativne posljedice. Često se griješi i možda smo malo suviše komforni kod korištenja mineralnih gnojiva«, kaže prof. dr. sc. Jovan Crnobarac s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.

Ovu pomoć financira švicarska Vlada, kroz projekt SKOPES, a odabrane su zemlje istočne Europe, i to s razlogom.

»Istočna Europa je odabrana jer su u ranijem razdoblju zemlje tog dijela imale drugačiji koncept gnojidbe, odnosno postizanja maksimalnih prinosa, gdje se u drugi plan stavljala zaštita zemljišta«, kaže Sokrat Sinaj iz švicarskog Agroscopa.

Osim Srbije, u projekt su uključeni Albanija, Azerbajdžan i Češka, a vrijednost projekta po zemlji je 50.000 eura.

 

Zlata Vasiljević

...................................................................................................................

Zakonska obveza

Zakoni o poljoprivrednom zemljištu od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća mijenjali su se nekoliko puta, ali je jedan članak u svim tim zakonima ostao nepromijenjen. To je članak koji obvezuje vlasnike poljoprivrednog zemljišta da rade kontrolu plodnosti zemljišta, i to najmanje jednom u pet godina.

 

Češki model

»Kada bih bio neki dužnosnik pokrajinske Vlade, ja bih primijenio češki model kontrole plodnosti zemljišta koji u toj državi funkcionira 25 godina. Češki model znači da se godišnje analiza zemljišta uradi na 500.000 hektara s kojih se uzme 80.000 uzoraka. Za razliku od Srbije gdje se to radi preko poljoprivrednih stručnih službi koje analiziraju donijete uzorke, u Češkoj uzorke uzimaju profesionalni uzorkivači plaćeni od države. Analiza zemljišta radi se svakih šest godina na istoj točki, što znači da vlasnik parcele ima rezultate, primjerice iz 2002., 2008. i 2014. godine«, kazao je prof. dr. sc. Jan Boćanski.

Prema njegovim riječima, u Češkoj ima 3,5 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta i sva zemlja se obrađuje. Ali i Češka, kao i Srbija, ima istu muku – smanjenje stočne proizvodnje. S 0,81 uvjetnog grla stoke po hektaru češka poljoprivreda pala je na 0,46 uvjetna grla po hektaru. To znači da ni Češka nema dovoljno organskog gnojiva, što za posljedicu ima drastičan pad fosfora i kalija u zemljištu.

 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika