Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Putevi i (ili) stranputice

Austrougarsko kulturno naslijeđe, Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje, Dunav, čarde, salaši, običaji, proslave, manifestacije, specifična gastronomska ponuda, način života – sve su to turistički potencijali Vojvodine. Koliko su to zaista prednosti koje mogu biti razlog da turisti posjete Vojvodinu i koliko su te prednosti danas iskorištene? O tome smo razgovarali s dr. sc. Brankom Krasojevićem, licenciranom konzultantom za turizam, a zgodna prilika bilo je predstavljanje Strategije razvoja turizma Grada Sombora.

Neodržavano, neizgrađeno, neiskorišteno

I odmah početku poražavajući podatak. Vojvođanski turistički aduti iskorišteni su tek 20 posto! Naš sugovornik kaže da je razloga za to nekoliko.

»Nedovoljan je nivo svesti o ekonomskom i društvenom značaju turizma i njegovim multiplikativnim efektima, neriješeni imovinsko-pravni odnosi (dvorci, zamkovi, vile…), nedovoljno tekuće i investicijsko održavanje prirodnih i kulturnih dobara i vrijednosti, problemi zagađenosti okoliša (zagađenost voda, deponiji), neizgrađenost horizontalne i vertikalne turističke i prometne infrastrukture (signalizacije), nedovoljan broj lokalnih turističkih vodiča, posebno izvan engleskog govornog područja, zanemarivanje animacije i animatora u turizmu, nedovoljna povezanost i suradnja između lokalnih samouprava (gradova i općina) i turističkih organizacija, nedovoljno javno-privatnog partnerstva, nedovoljno atraktivnih sadržaja koji bi duže zadržali turiste na destinaciji, partokratija«, kaže Krasojević.

Ako je već tako i ako znamo što su nam i gdje slabe točke, nameće se pitanje mogu li nam pozitivna iskustva zemalja u okruženju biti od koristi. Da ne učimo na svojim već tuđim pogreškama.

»Tu su dobri ogledni primjeri nautičkog, ruralnog, banjskog i spa&wellness turizma Mađarske, kulturni putovi kroz Hrvatsku koji bi se mogli nastaviti kroz Vojvodinu, pješačke, biciklističke, konjičke i druge staze, organiziranje zajedničkih proslava, manifestacija, događanja. Zajedničke akcije sa zbratimljenim gradovima, primjerice kao što je Sombor desetljećima bratski grad s Bajom u susjednoj Mađarskoj«, kaže naš sugovornik.

Korak naprijed, ili drugačije rečeno pametno korištenje prednosti pograničnih regija bilo bi objedinjavanje turističke ponude.

»Mora se raditi na objedinjenoj zajedničkoj ponudi, koja bi bila neusporedivo konkurentnija nego sada, po sistemu »tri zemlje, jedna destinacija«. Turiste ne zanimaju administrativne granice već integrirana turistička destinacija, kao što bi moglo biti spajanje prirodnih rezervata država u jednu cjelinu. Tako bi se za potrebe stranih turista koji dolaze u regiju Sombora, zbog blizine, trebao koristiti i aerodrom u Osijeku. Uz to bi se turisti mogli istovremeno upoznali i s turističkom ponudom tog dijela Hrvatske«, kaže sugovornik Hrvatske riječi.

Veliki apetiti

Jedna strana priče je ona s početka o nedovoljno iskorištenim turističkim potencijalima Vojvodine. S druge strane, pak, često stoje megalomanske priče poput one o gradnji pristana, bezmalo u svakom većem mjestu i turističkim brodovima koji samo što nisu pristali na naše obale.

»Neracionalno je da svaka općina ili grad ima svoj pristan. Pristani su potrebni ali se prethodno moraju uraditi studije izvodljivosti koje bi pokazale gdje ih treba locirati i koliku materijalnu i nematerijalnu korist bi oni donijeli, kako se ne bi ponovio slučaj Apatina. Na vodi i obali nema dovoljno sadržaja, ni događanja. Nema iznajmljivanja plovila, plažnog mobilijara, organiziranih obilazaka, mini krstarenja«, kaže Krasojević.

Planiranje u turizmu često izostaje ili je neusuglašeno s drugim planovima. Često se radi stihijski i kampanjski, ili se planira samo na teorijskom nivou bez konkretnih prijedloga kako će se projekti realizirati, tko će ih provesti i iz kojih izvora sredstava.

»Čak i kada se dobro planira, realizacija izostaje. Analizirajući master planove u turizmu konstatira se da nije provedena ni trećina planiranog, a oni su već istekli pa se sada moraju ažurirati. Posebno veliki problem jest loše upravljanje i neshvaćanje razlika između rukovođenja i upravljanja na destinacijama, te neusuglašenost razvoja turizma mikroturističkih destinacija sa Strategijom razvoja turizma RS 2016-2025. godine«, kaže Krasojević.

Preporuke

U kom bi se onda pravcu trebala razvijati turistička ponuda da onaj već spomenuti postotak s početka priče bude drugačiji? Barem za nekoliko postotaka. Analiza na primjeru Sombora mogla bi biti poučna i za druge dijelove Vojvodine.

»Turističku ponudu Sombora bi trebalo pri planiranju godišnjih aktivnosti usuglasiti s turističkom ponudom susjednih općina i gradova koje ne treba promatrati kao konkurenciju već kao partnere i suradnike, posebno pri privlačenju stranih gostiju. Ponudu grada Sombora treba razviti u dva pravca. Jedan, usmjeren na ruralno područje u okruženju kao što su etno i eko turizam, salaši, nautika, čarde, sport i rekreacija, lov i ribolov, a drugi na urbani Sombor, gradske tematske ture koje bi obuhvatile povijest, arhitekturu, kulturu, umjetnost, poznate ličnosti, manifestacije. Trebalo bi pokrenuti prvu tematsku 'zelenu' , gradsku turu u Srbiji, odnosno specijalizirano razgledanje grada pješice i fijakerom, gdje bi se na popularan, ali edukativan način objasnile zanimljive karakteristike i podrijetlo pojedinih stabala, biljaka, cvijeća. Kulturne ustanove bi trebale uskladiti planove i programe s turističkom ponudom kako bi se privukao veći broj gostiju«, savjeti su našeg sugovornika koji bi trebali biti korisni za one koji kroje somborsku turitičku politiku, ali većina ovih savjeta mogla bi koristiti i drugima.

I tu nije kraj, jer jedna sredina koja turizam visoko pozicionira na ljestvici svojih prioriteta mora renovirati, očistiti i oličiti svoje fasade, postaviti putokaze i info table s kratkim povijesnim opisom, legendama, specifičnostima značajnih kulturno-povijesnih zdanja.

»Jedan od razloga slabe posjećenosti je što Sombor i Apatin u turizmu nastupaju odvojeno, te je potrebno integrirati turističku ponudu kroz zajedničko upravljanje, propagandu, monitoring i javno-privatno partnerstvo«, savjet je koji bi se također mogao »primiti« i u Subotici, Kikindi, ili bilo kom drugom mjestu Vojvodine.

Z. Vasiljević

 

ANTRFILE

Uloga turističkih organizacija

»Osnivač, u ovom slučaju Grad Sombor, bi se morao više baviti Turističkom organizacijom i izdvojiti više sredstava za turističku promociju, kako bi se poboljšala marktetinška vidljivost Sombora na domaćem i stranom tržištu. Istovremeno, TO grada Sombora bi se morala transformirati i u suradnji sa susjednim TO formirati Regionalnu turističku organizaciju i tako integrirati, ukrupniti i učiniti turističku ponudu konkurentnijom. Potrebna je mnogo čvršća i češća suradnja TO s turističkom privredom (hotelijerima, restoraterima, turističkim agencijama), udrugama, nevladinim organizacijama i svima drugima koji sudjeluju u kreiranju turističke ponude kako bi ona bila što raznovrsnija i prilagođena potrebama tražnje«, analizira Krasojević značaj i propuste u radu turističkih organizacija, opet na primjeru Sombora, a taj somborski primjer ne razlikuje se od drugih vojvođanskih.

 

 

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay