Tema Tema

Ekonomija kao područje ostvarivanja manjinskih prava

Centar za regionalizam od svog osnivanja, a to će uskoro biti 20 godina, bavi se zaštitom prava manjina i uglavnom realizira istraživačke projekte u tom području. Posljednji koji je realiziran je bio istraživanje bilateralnog sporazuma između tadašnje SR Jugoslavije i Hrvatske, Mađarske, Rumunjske i Makedonije. Konstatirano je da postoji jedan članak gdje su se sve zemlje potpisnice obvezale da će stvarati pozitivno ekonomsko ozračje za one krajeve u kojima pretežno žive nacionalne manjine. Cilj ovoga projekta bio je provjeriti je li to doista tako, kažu u Centru za regionalizam.

Nerazvijeni krajevi

Prvi rezultati pokazuju da značajan dio manjina živi u krajevima koji su ekonomski zaostali. To naravno pogađa i većinsko stanovništvo, ali značajno utječe na smanjenje populacije nacionalnih manjina koje tamo žive.

»Takve sredine napušta mlado stanovništvo, i manjinskog i većinskog naroda, ali kada netko iz manjinskog naroda ode značajno se krnji nacionalni korpus«, kaže direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov.

Popov ukazuje kako se to prije svega odnosi na istočne krajeve Srbije.

»Vojvodina ne bi trebala spadati u neko nerazvijeno područje u Srbiji. Ali ako pogledate istočni dio Vojvodine, dobar dio Banata gdje žive pripadnici rumunjske i mađarske manjine, a da ne govorimo o istočnoj Srbiji gdje u većoj mjeri žive Rumunji i Bugari, to su pretežno nerazvijeni krajevi. Čak su neka mjesta opustjela, ostala bez stanovništva, tako da to značajno utječe na ostvarivanje prava nacionalnih manjina, zapravo na njihov opstanak u tim krajevima. Bitno je utvrditi i koliko lokalne samouprave imaju nacionalno senzibilne proračune bez obzira na to kakav je njihov ekonomski položaj. Da zapravo osjete koliko je potrebno ulagati u institucije nacionalnih manjina kako bi se one što bolje osjećale, kako bi mogli njegovati vlastitu kulturu, jezik, običaje, da bi zapravo sačuvali svoj identitet.«

Koliko država izdvaja?

Istraživanje je važno jer se njime žele u cijelosti osvijetliti izravna izdvajanja države za nacionalne manjine, a konačni statistički podatak će biti izdvajanje per capita (po glavi) pripadnika nacionalne manjine. Za sada postoje preliminarni rezultati, navedeno je na okruglom stolu. Istraživanje je obuhvatilo hrvatsku manjinu, zatim mađarsku, rumunjsku i bugarsku, odnosno mjesta Tavankut, Senta, Bela Crkva i Bosilegrad.

»Cilj istraživanja također nije istraživanje samo po sebi nego poboljšati položaj nacionalnih manjina i ukazati na problem da tamo gdje nema ekonomskog prosperiteta da su ugrožena i prava nacionalnih manjina. Osnovna su prava lošom ekonomijom ugrožena i većinskom narodu, ali kada je riječ o nacionalnim manjinama one su u posebnom položaju i o njima se mora voditi računa. Nadamo se da će rezultati do kojih su došli naši istraživači koristiti državnim tijelima kako bi poduzeli pozitivne mjere u smjeru otklanjanja nedostataka«, kaže Aleksandar Popov.

Također je ukazano da hrvatska zajednica u ovom dijelu Bačke ima sreću živjeti u jednom razvijenijem dijelu Vojvodine na njezinu sjeveru, koji je daleko bogatiji nego što su primjerice dijelovi Banata gdje žive pripadnici rumunjske manjine. Hrvati su ipak donekle u povoljnijem položaju nego pripadnici bugarske ili rumunjske manjine koji žive u istočnim krajevima Srbije gdje vlada veliko siromaštvo i gdje je veliko pitanje što se tiče ostvarivanja njihovih prava.

»Kako bismo se mi kao pripadnici većinskog naroda osjećali sigurno i dobro, mora se sigurno osjećati i pripadnik manjine. Važno je stoga da su vlasti senzibilne za tu potrebu i da ulažu koliko god je potrebno kako bi manjine mogle sačuvati svoj kulturni i nacionalni identitet i ostvarivati i sva ona prava koja su im zajamčena i Ustavom i svim drugim posebnim zakonima«, zaključuje Popov.

Koliko dobivaju Hrvati?

Istraživanjem se željelo utvrditi koliko država Srbija izravno daje putem dotacija i financiranjem i sufinanciranjem organizacija, udruženja... za najviše oblike kulturne autonomije nacionalnih manjina, rekla je članica istraživačkog tima Jelena Perković.

»To su bili indikatori, i koliko se na tri razine vlasti – ministarstvo, pokrajinska tijela i lokalne samouprave, izdvajaju sredstva. Također smo uzimali u obzir kod istraživanja koliko matične države pomažu svoju dijasporu u Srbiji. Posljednji indikator je bio koliko same nacionalne zajednice putem natječaja, na domaćem terenu, putem državnih i nedržavnih fondova ostvaruju godišnje prihode. Obuhvatili smo 2015., 2016. i 2017. godinu i došli smo do podataka koji su dostupni na internetskim stranicama, ali smo i izravno od najviših tijela kulturne autonomije uzimali podatke i stvarno ih i dobili. Također i od lokalnih samouprava«, veli Perković.

Što se tiče hrvatske zajednice, ona je prva obrađena. Perković naglašava da su podatci preliminarni i oni govore da hrvatska zajednica korektno vodi računa o novcu koji dobije. Iz podataka se vidi da je od Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske u posljednje tri navedene istraživane godine hrvatska država u hrvatsku zajednicu u Srbiji uložila oko 500 tisuća eura, što je potrošeno za ono za što je bilo namijenjeno.

Istraživački tim nije mogao, nije imao kapaciteta niti je to bio cilj, utvrditi primjerice koliko Srbija ulaže putem ostvarivanja prava nacionalnih manjina kroz državni sustav, prije svega obrazovanje, ali i kulturu. Nije bilo moguće dobiti sve potrebne podatke, jer manjinske zajednice dobrim dijelom vlastita prava ostvaruju u sinergiji s većinskim narodom.

Pionirsko istraživanje

Kada je riječ o ekonomskom položaju nacionalnih manjina ovo istraživanje je pionirsko, istaknuo je, među ostalim, Darko Baštovanović, član istraživačkog tima iz hrvatske zajednice. Na ovaj način neće biti moguće dobiti cjelokupne podatke o tome položaju. Ovoga puta su se malo više usmjerili na financiranje manjinske infrastrukture, jer je to jedan segment koji zanima i Europsku uniju i tijela koja su zadužena za praćenje ostvarivanja manjinskih prava, pojasnio je Baštovanović.

Hrvatsko nacionalno vijeće raspolaže podatcima da hrvatska zajednica u Srbiji živi u komunalno najneuređenijim mjestima, da je infrastruktura prilično nerazvijena. S druge strane, stopa plaćanja poreza najviša je upravo u tim mjestima.

»Kada je riječ o Hrvatima, zanimljivo je da bilateralni sporazum koji je potpisan s Hrvatskom ne apostrofira na neki poseban način taj ekonomski položaj. Primjerice, Rumunjska je posebno inzistirala da se poboljšanje ekonomskog položaja rumunjske manjine unese u sporazum. Hrvatska je dosta kasno, sa zakašnjenjem od oko 20 godina, tek od 2011, godine počela razvijati vlastite unutarnje mehanizme kako bi mogla pružiti potporu svojim zajednicama. Ustrojen je Središnji državni ured s kojim danas postoji doista dobra suradnja. Izdvajanja za hrvatsku manjinu u Srbiji su više nego pristojna, a postoji i stalna i djelatna komunikacija s predstavnicima matične zemlje,« kaže Baštovanović.

Dodaje kako je zanimljivo da i same europske institucije u svojim izvješćima posebice apostrofiraju ekonomiju kao jedno od područja ostvarivanja manjinskih prava, jer se često stvara pogrešna percepcija i slika da manjine ostvaruju svoja prava u četiri područja kulturne autonomije. Međutim, postavlja se logično pitanje: imaju li, kao ravnopravni građani ove zemlje koji plaćaju porez, nacionalne manjine pravo očekivati da država ulaže u područja u kojima žive i poboljšava infrastrukturu, pita se Darko Baštovanović.

Konačni rezultati će biti predstavljeni javnosti u prosincu ove godine, i očekuje se da će biti prisutni predstavnici svih nacionalnih vijeća, nevladinih organizacija, a naročito državnih tijela kako bi se upoznali s rezultatima istraživanja. Oni trebaju biti značajan putokaz i pokazatelj za usavršavanje odnosa i možda i pravedniju raspodjelu sredstava za manjinske zajednice, rečeno je na koncu.

Siniša Jurić

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay