Kolumne
Odsustvo srama
Sanjao sam neku noć da sastavljam pitanja za intervju s predsjednikom SRS-a Vojislavom Šešeljem, osuđenim za zločine protiv čovječnosti počinjene tijekom devedesetih u Vojvodini. Siguran sam da bi taj moj san bio dobar materijal za analizu psihijatra Sigmunda Freuda, a da je Sigmund živ, možda bi se osnivač psihoanalize pozabavio i likom i djelom Šešelja.
Čim sam se probudio, zapisao sam pitanje iz sna: »Doktore, Šešelj, računao sam da bi bilo najbolje krenuti s razgovorom o vašem povratku u Hrtkovce, makar taj povratak bio i na simboličan način, kupovinom nekretnine, jer se i u tom mjestu tijekom mitinga SRS-a 1992., inducirao vaš javni angažman, od pojedinačnih slučajeva nepodobnih Hrvata u Hrtkovcima, na što ste reagirali, pa do slučaja nepodobnih Hrvata širom svijeta, a što pruža i tematski okvir onoga o čemu će biti riječi u nastavku razgovora«.
Nakon buđenja, shvatio sam da je taj moj san sadržavao veliku dozu jave i kako u slučaju tog mog sna »ne piju vodu« stihovi Laze Kostića: Dan što plete, noć opara / među javom i med snom.
Srbijanski mediji su prenijeli vijest da je Šešelj kupio kuću u Hrtkovcima, mjestu koje je sinonim za progon srijemskih Hrvata, list Blic je imao naslov: »Dok meštanima Hrtkovaca otvara stare rane, Šešelj uživa u svojoj suludoj igri«. I eto, dok se Šešelj vraća među ljude koje je proganjao, daje izjavu novinarima u Skupštini Srbije da mu kuća u Hrtkovcima treba za odmor, rad i pisanje, kao i da će u njoj biti smještene prostorije mjesnog odbora Srpske radikalne stranke, ali i glavna kancelarija komiteta za njegovu obranu pred Haškim tribunalom. Šešelj je rekao i sljedeće: »To je lep kraj, idem tamo gde me ljudi vole, gde me svako zna«.
Freud je rekao da je prvi znak gluposti potpuno odsustvo srama, a ja se nadam da Šešelju neće u svezi Hrtkovaca pasti na pamet rečenica Božidara Vučurevića: »Ako bude trebalo, napravit ćemo još ljepši i stariji Dubrovnik.« Vučurević je bio gradonačelnik Trebinja, koje je bilo logistička baza snaga JNA koje su opsjedale Dubrovnik.
A nadam se i da će u tom podneblju Hrtkovaca, koje voli, kako kaže »zbog nostalgije za mladošću«, naći vremena pročitati tragediju Antigona. Nadam se da knjigu neće baciti u smeće kada shvati kako Sofokle piše o užasu onih koji ratuju i preko mrtvih. Mada sumnjam da će kad zaspe – U pletivu razabrati / među javom i med snom prognanike iz Hrtkovaca.
No, možda je Šešelju lisnica ostala u drugom odijelu, pa tako od kupovine nekretnine neće biti ništa, ali ima tu jedna tmurna činjenica. Šešeljeva kupnja kuće u Hrtkovcima ima političku dimenziju. Provokacijama i senzacionalizmom kroz povećanu medijsku pažnju Šešelj nastoji povećati politički rejting, a ako je informacija točna, nesrpskom stanovništvu u Hrtkovcima neće biti svejedno ako će ta kuća postati odredište vikend okupljanja članova SRS-a uz provokacije, a proteklo vrijeme je pokazalo da su tome skloni. Šešelj, nažalost, jest akter političkog života Srbije. Pa kako i on ne bi bio, kada je, primjerice, današnja srbijanska ministrica za europske integracije Jadranka Joksimović bila članica redakcije Šešeljevog časopisa Velika Srbija. Lijepo je to jedan tviteraš komentirao: »Čini mi se da gospođa Joksimović od Europe najbolje poznaje geografsku liniju Karlobag – Karlovac – Virovitica.« Trebam li spominjati i Maju Gojković, aktualnu predsjednicu srbijanske Skupštine, koja je u SRS obavljala funkcije od tajnice do potpredsjednice. I tako dalje i tako dalje ...
Pisati o ratnim zločincima mučan je posao, a uvijek mi se u misli kao svrdlo zabiju i činjenice iz ne tako davne prošlosti, koje me snebivaju i užasavaju, ne nalazim odgovarajuću riječ. Pitao sam se, a i sad se pitam kako su u koncentracijskim logorima SSSR-a i nacista, komandanti i »vojnici« mogli živjeti u tim logorima, jesti, piti, spavati i vjerojatno imati seksualne odnose. Isto kao i oni monstrumi koji su u Auschwitzu formirali orkestar od logorašica i slušali glazbu nakon egzekucija.
I kako da se ne upitam, pišući o ratnom zločincu Šešelju, kako je moguća njegova nevjerojatna drskost ponovnog dolaska na mjesto stradanja Hrvata u Hrtkovcima?
Z. S.
