Knjiga Povijest podunavskih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca) od doseljavanja do propasti Austro-Ugarske Monarhije višeg znanstvenog suradnika Hrvatskog instituta za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Roberta Skenderovića predstavljena je prošloga tjedna u najprestižnijoj ustanovi za povijest u Mađarskoj. Predstavljena je, naime, u Istraživačkom centru humanističkih znanosti Mađarske akademije znanosti (ICHZ MAZ). Knjiga je objavljena u sunakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i HIP PPSSB-a. Moderatori promocije bili su ravnatelj Instituta za povijest MAZ-a i glavni ravnatelj ICHZ-a MAZ-a Pál Fodor i viši znanstveni suradnik IP MAZ-a Krisztián Csaplár-Degovics. O knjizi su, uz autora, govorili i viši znanstveni suradnik IP MAZ-a Dinko Šokčević i ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov.

Prijevod na mađarski

Dinko Šokčević se u svojem izlaganju, među ostalim, osvrnuo na političke prilike u Hrvatskoj i Mađarskoj na koncu 20. stoljeća, istaknuvši da Hrvati u Mađarskoj imaju veliku zaslugu u boljim hrvatsko-mađarskim odnosima. Istaknuo je kako je potreban drugi tom ove knjige koji bi se ticao povijesti poslije 1918. godine, a napomenuo je i kako knjigu treba prevesti na mađarski.

Robert Skenderović je izrazio zahvalnost suradnicima IP MAZ-a za organiziranje promocije. Mađarske povjesničare svrstao je u sam vrh povijesnih istraživanja u Europi zbog, kako je rekao, njihovog metodološkog pristupa, rada u arhivima i rezultatima. Osvrnuo se na svoju suradnju s akademikom Istvánom Györgyom Tóthom i Šokčevićem. Potom je u glavnim crtama predstavio svoju knjigu. Uz poslovicu Habent sua fata libelli (Knjige imaju svoju sudbinu) predao je akademskoj zajednici svoju knjigu na mišljenje.

Povijesna cjelina

Fodor se zahvalio Skenderoviću što visoko cijeni MAZ i mađarsku historiografiju:

»Dobro bi bilo da se u Europi tako misli o nama. Moramo se boriti da steknemo znanstveno priznanje u svijetu.«

Iznio je stav mađarske historiografije glede Austro-Ugarske:

»Mi mislimo da ovo nije bila tamnica naroda.«

Govorio je i o fokusu mađarske historiografije:

»Mi smo skloni u ovom dijelu Europe usredotičiti se na državu. Sve vezujemo za jaku državu.«

Pokazao je, međutim, razumijevanje za povijest naroda bez države:

»Ako postoji kulturna elita koja se ne odvaja od naroda, postižu se čudesa«.

Kao konkretan primjer naveo je Židove. Završio je izlaganje s napomenom da knjigu vrijedi prevesti na mađarski.

Žigmanov je istaknuo kako je ovo najvrjednija knjiga koju je ZKVH objavio u posljednjih 10 godina, ne samo kada je riječ o obuhvatu teme, nego i načinu na koji je urađena, budući da daje nove spoznaje do kojih je autor došao čitajući periodiku i arhivsku građu. Time je, kako je rekao, stavljena točka kada je u pitanju povijesna cjelina.

Tijekom promocije nekoliko je puta dotaknuto pitanje novca. Fodor je rekao kako u raspodjeli novca za EU projekte nema europske solidarnosti, ali je podsjetio da je to pojava s kojom se suočava i Austrija. Protiv toga, kaže, treba institucionalno ustati. Predložio je stvaranje mađarsko-hrvatske znanstvene elite od koje bi obje zemlje profitiriale.

Skenderović je u odgovoru na pohvale izrazio svoje zadovoljstvo što njegova knjiga otvara mogućnost produbljivanja suradnje između mađarskih i hrvatskih povjesničara i složio se da treba raditi zajednički prema Europi.

V. Nimčević