Aktualno

Potreba i želja

Nakon više od petnaest godina, koliko postoji obrazovanje na hrvatskom jeziku u Srbiji, organiziran je prvi akreditirani stručni skup koji je održan u prostorijama Hrvatskog nacionalnog vijeća u četvrtak, 3. svibnja. Stručni skup pod nazivom Hrvatski standardni jezik i zavičajna književnost okupio je preko 40 odgajatelja, učitelja i nastavnika koji rade u nastavi na hrvatskom jeziku, a sudionici su stekli jedan bod, kako se vrednuje ovakav vid usavršavanja.

Skup je organiziran u suradnji Hrvatskog nacionalnog vijeća, Pedagoškog zavoda Vojvodine i Zagrebačkog sveučilišta s ciljem jezičnog usavršavanja nastavnog kadra.

Jezično usavršavanje

Po riječima Margarete Uršal, dopredsjednica Odbora za obrazovanje u Hrvatskom nacionalnom vijeću, akreditacija skupa izuzetno je važna za sve one koji rade u nastavi na hrvatskom jeziku, osobito zbog uvjerenja o svladanom programu.

»Svi oni koji su sudjelovali dobit će potrebne bodove, koji su obvezni za njihov portfolio prema pravilniku o stručnom usavršavanju. S druge strane, ovaj stručni skup je veoma značajan jer smo njime započeli jezično usavršavanje kadra koji je u nastavi na hrvatskom jeziku. U planu je da se ovakvi skupovi organiziraju dva puta godišnje, jer smatramo da je to najveća potreba«, rekla je Uršal.

Važnost i značaj potvrdila je i dr. sc. Violeta Petković iz Pedagoškog zavoda Vojvodine, koja je naglasila kako je značajno što se održavaju ovakvi stručni skupovi, osobito ovaj na kojem se čuo hrvatski jezik. Pedagoški zavod Vojvodine je institucija koja daje akreditaciju, odnosno potvrdu za rad te je njihovo prisustvo za nastavni kadar od velikog značaja.

Jedna od predavača na skupu bila je i izvanredna profesorica dr. sc. Sanja Vulić sa Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za hrvatski jezik i književnost), koja je u svom predavanju govorila o standardnom hrvatskom jeziku, o teorijskom pristupu, te hrvatskom pravopisu, a ujedno je pripremila i pravopisne vježbe koje su sudionici imali priliku rješavati. Sanja Vulić je istakla kako bi ovakvi skupovi trebali biti puno češće organizirani, osobito ovakva edukacijska predavanja koja postoje za nastavnike hrvatskog jezika u Hrvatskoj. Osim nje, na skupu su govorile i prof. Katarina Čeliković koja je govorila o zavičajnoj književnosti i prof. Sanja Dulić koja je iznijela crtice iz prakse.

U budućnosti se također planira da svake godine jedan nastavnik hrvatskog jezika odlazi na stručno usavršavanje na Krk gdje se održava ljetna škola hrvatskog jezika i književnosti. Po riječima Margarete Uršal, hrvatskoj zajednici u Srbiji je značajna pomoć matične domovine kada je u pitanju stručni kadar, no svakako je prvobitna želja da se obrazuje i odgaja vlastiti nastavni kadar, da mladi ljudi budu stručni i da im se pruži podrška. Ovo nije želja samo za hrvatski jezik, nego za sve predmete u nastavi na hrvatskom jeziku.

Studenti kod nas

Tijekom dvodnevnog boravka u Subotici prof. Vulić s još tri studenta kroatologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu koji se pripremaju za rad u dijaspori obišla je osnovnu školu Ivan Milutinović i Gimnaziju Svetozar Marković u Subotici. U ovim školama studenti su u okviru svoje radne prakse vodili sate hrvatskoga jezika.

»Mogu reći kako smo bili zadovoljni, osobito znanjem književnosti. Gramatika je također dobra, a ono što po meni nedostaje, čini mi se u svim generacijama jest hrvatski leksik. Ovdje je najčešće prisutna mješavina hrvatskog i srpskog književnog jezika, što mislim da nije dobro. Na satovima hrvatskog jezika bi trebao biti više izražen hrvatski jezik. Sve ostalo je po mome mišljenju na vrlo visokoj razini«, rekla je prof. Vulić.

Jedan od studenata koji je držao sate hrvatskoga jezika u navedenim školama bio je Ivan Kapović. On kaže kako je u obje škole primijetio da su učenici vrlo zainteresirani za gradivo i aktivni na satu, ali i da slabo govore hrvatski književni jezik. Kapović je tijekom svojih predavanja učenicima prenio znanje o pojedinim dijelovima hrvatske književnosti, a ističe i kako je kroz raznorazne primjere iz gradiva pokušao stvoriti osjećaj zajedništva s matičnom domovinom. On smatra i da je vrlo važno njegovati materinski jezik, te da je za to potrebna bliskost svih pripadnika jednoga naroda.

Ž. V. / J. D. B.