Širom Vojvodine

Hodočašće Gospi na Bunarić

Marijansko svetište Gospe od suza, ili kako ga se rado naziva svetište na Bunariću, nalazi se na izlazu iz Subotice, na obodu jezera Palić, a specifično je po tome jer ga hodočaste i vjernici katoličke i pravoslavne vjeroispovjesti, te je ono jedino ekumensko svetište u Europi. Ove godine obilježava se 125. godina ovog Marijanskog svetišta. No, sve je započelo još 1872. godine kada je bolesna djevojka, koja je po nekima bila slijepa, a po drugima hroma, ozdravila.

Bitna je vjera

»Neki izvori govore da je djevojka bila slijepa, dok su drugi govorili da je bila hroma. Prema mojim zaključcima rekao bih da je bila hroma«, kaže vlč. dr. Marinko Stantić, župnik župe Marija Majka Crkve i rektor svetišta Bunarić i pojašnjava: »Evo zašto sam takvog mišljenja: po govoru ljudi, djevojka je usnula san u kojem joj se Gospa ukazala i rekla joj je da se na tom bunaru okupa s vjerom i da će ozdraviti. Djevojka je to prenijela roditeljima, no oni nisu marili za to i to je prošlo nezapaženo. Nitko nije niti znao gdje se točno nalazi taj bunar. Na zimu iste godine otac je u saonicama djevojku vozao po Bunariću, jer su živjeli na okolnim salašima i ona je tada vidjela prizor iz sna, sada u stvarnosti (zato mislim da nije bila slijepa) i rekla je ocu da je to mjesto koje joj je Gospa u snu pokazala. Otac se počeo zanimati. Doveli su je na taj bunar, okupala se i ozdravila je. Budimo jasni, nije izvor čudotvoran, nego vjera«.

Vijest o ozdravljenju se pročula i ljudi su se počeli okupljati, dolaziti na to mjesto, da bi 1893. godine, dakle prije 125 godina Crkva i službeno dala svoj pristanak za ovo hodočasničko mjesto. Tada je započelo javno štovanje ovoga marijanskog svetišta. Te godine podignut je križ, a tri godine kasnije je podignuta i kapelica koja se nalazi točno iznad bunara. Kasnije su sprovedene cijevi kako bi narod i danas mogao doći do vode s tog bunara.

»Zanimljivo je da je ta djevojka bila iz mješovitog braka i da su zbog toga na Bunariću podignute i katolička i pravoslavna kapelica. To je jedino ekumensko svetište u Europi, a vjerujem i u svijetu«, kaže vlč. Stantić.

Kip iz Siracuze

»Bunarić kao svetište je dosta dugo bilo, rekao bih anonimno. Zapravo, za Bunarić su znali Subotičani i ljudi iz okolnih mjesta. Tek 2002. godine, uređenjem velikog oltara i nakon materijalne obnove toga prostora, ljudi počinju više hodočastiti, iako je biskup Matiša Zvekanović još 1968. godine s hodočašća iz Siracuze donio kip Gospe od suza koja se štuje i ovdje na Bunariću,« kaže vlč. Stantić.

Prema raspodjeli liturgijskih slavlja na Bunariću se uvijek održavaju mise prvih subota u mjesecu kao i svi marijanski blagdani. Liturgijska slavlja započinju u drugu nedjelju iza Uskrsa, u nedjelju Božanskog milosrđa, a završava se 7. listopada na spomendan Blažene Djevice Marije Kraljice krunice. Vrhunac svih slavlja je proštenje, koje se slavi svake godine posljednjeg vikenda u kolovozu. Osim spomenutih slavlja, posljednjih godina su uvedene i neke novine. »Moj prethodnik, mons. Slavko Večerin je ovdje na Bunariću uveo čin blagoslov vozača i vozila. To je još uvijek pomičnog datuma, te će ove godine biti održan 6. svibnja. Tom činu prethodi i blagoslov motora, koje organiziraju bajkeri i koji je zatvorenog tipa. Svako slavlje će biti prožeto ovim jubilejom, no svakako je kruna svega samo proštenje, za koje smo pozvali gosta, biskupa gospićkog mons. Zdenka Križića. Također na svećeničkom sastanku sam ponudio svećenicima da se svi značajniji događaji mogu održati na Bunariću, kako bi pridonijeli važnosti ovoga jubileja, tu mislim prvenstveno na Zlatnu harfu, susrete mladih i drugo«, kaže vlč. Marinko Stantić.

Također, ostavljena je mogućnost župnim zajednicama da se organiziraju i po želji hodočaste Gospu od suza. Jedino što je potrebno jest da se prijave.

»Već imam hodočasnika koji su se prijavili, kao primjerice zajednica sv. Monike koja dolazi na blagdan Snježne Gospe, hodočasnici iz Slovenije su već bili, a očekujemo i druge vjernike« kaže vlč. Stantić.

Časopis Bunarić koji uređuje vlč. dr. Marinko Stantić izlazi dva puta godišnje i među ostalim sadrži tekstove vezane uz sama događanja svetišta Bunarić, kao i druge prigodne tekstove koji su vezani uz Majku Mariju i odgoj. U ovome časopisu se nalazi i kompletan raspored litrugijskih slavlja u svetištu za ovu godinu, a po riječima vlč. Stantića to je reklamni materijal koji se tiska zahvaljujući tiskari Rotografika.

Tko poželi otići Gospi od suza po utjehu, zagovor ili snagu može to učiniti tijekom cijele godine, jer je svetište uvijek otvoreno.

Ž. V.