»Mene osobno je danas sramota tog izljeva primitivizma jednog čovjeka prošlosti koji danas nikom nije trebao. Umjesto da govorimo o stvarima koje znače život i budućnost za nas, naše obitelji i naše zemlje, iz Beograda je otišla ružna slika, na najprimitivniji mogući način. Zbog toga se sramim«, rekao je predsjednik Privredne komore Srbije Marko Čadež prigodom otvorenja predstavništva Hrvatske gospodarske komore u Beogradu. HGK je nakon pet godina ponovno otvorilo predstavništvo u glavnom gradu Srbije, no ovaj je događaj potpuno bačen u zasjenak verbalnim napadom Vojislava Šešelja na predstavnike Hrvatskog sabora u Narodnoj skupštini Srbije. Čadež i predsjednik HGK Luka Burilović poručili su da će se suradnja dviju država, komora i gospodarstvenika nastaviti u uzajamnom interesu i da ih neće omesti incidenti »ljudi iz prošlosti«. 

Možda oni i jesu »ljudi iz prošlosti«, ali čini se još uvijek oblikuju sadašnjost u kojoj živimo, i uspjeli su isprovocirati prekid prvog službenog posjeta jednog predsjednika Hrvatskog sabora Beogradu. Pa i na nekim vrlo gledanim televizijskim programima, recimo u Ćirilici, kod Milomira Marića nisu gostovali na primjer poduzetnici koji bi govorili o gospodarskoj suradnji, ulaganjima, poslovima već Šešelj i nekoliko analitičara, koji su govorili uglavnom o prošlosti (daljoj i bližoj) a ton i objede onih »drugih« vratile su zasigurno, svakoga tko je imao »stomaka« to gledati, kao vremeplovom natrag u devedesete. I logično je zapitati se čemu sve to? Kome to treba? Kome to koristi? Zašto se radikali vraćaju u Hrtkovce 26 godina poslije? Što i kome žele time dokazati? Preostalim Hrvatima u Srbiji da nisu poželjni u Srbiji? Poduzećima iz Hrvatske da nisu poželjni ulagati kapital i zapošljavati ljude u Srbiji? Hrvatske kompanije su do sada u Srbiji uložile 800 milijuna eura i zapošljavaju 14.000 ljudi, a kako je Čadež rekao na otvorenju radi se o ozbiljnim poslovima, »a potencijale nismo još ni načeli«. S druge strane, Burilović je rekao kako vjeruje da je incident u Skupštini »politički izoliran incident prošlosti koji ne smijemo zanemariti, ali je kapital vrlo osjetljiva i plaha zvjerka i ide tamo gdje mu je sigurno«.

Čini se da se i prošlotjednim događanjima i najavama Šešelja da će se vratiti na »mjesto zločina« samo još jednom potvrđuje da društvo ne može ići u »ljepšu budućnost« ako se prvo nije suočilo s vlastitom prošlošću. Upiranje prstom u onog »drugog« i njegove grijehe iz prošlosti, nikad i nigdje nije dovelo do pomirenja, već samo iskreno priznanje obje strane svega onoga lošeg što je učinjeno onome »drugome«. O tome govori i činjenica da su se u zemljama u kojima su se događali genocid i masovni zločini proces pomirenja odvijao kroz suočavanje s istinom. Ne dvije, ili zasebne, već samo s jednom, istom istinom i za žrtve i za počinitelje.

J. D.