Intervju Intervju

Služba i zadaća

Nadbiskup Luciano Suriani apostolski je nuncij u Srbiji, koji je prije imenovanja na novu dužnost bio zadužen za praćenje i koordinaciju rada svih diplomatskih predstavništava Vatikana širom svijeta. U diplomatskoj službi Svete Stolice je od lipnja 1990. godine. Nadbiskup Suriani bio je u diplomatskoj službi u Obali Bjelokosti, Švicarskoj i Boliviji. Od 1995. do 2004. godine radio je u Tajništvu za odnose s državama Svete Stolice, a četiri godine proveo je u Apostolskoj nuncijaturi u Italiji. Školovao se i na čuvenoj Papinskoj crkvenoj akademiji, gdje se svećenici školuju za diplomatsku službu i rad u različitim diplomatskim tijelima Svete Stolice. Doktor je kanonskog prava, te govori španjolski, francuski i engleski jezik. U Subotici, u posjetu Subotičkoj biskupiji, mons. Luciano Suriani boravio je od 11. do 14. travnja, kada se susreo sa svećenicima i časnim sestrama spomenute biskupije.

Apostolski ste nuncij u Srbiji, koje su Vaše ovlasti i donosite li neke poruke od Svetoga Oca?

Što se tiče službe apostolskih nuncija, oni su svakako u službi opće Crkve. Njihova je zadaća i misija predstavljati opću Crkvu u lokalnim Crkvama i obrnuto, tj. da život lokalnih Crkava prenose prema općoj Crkvi, odnosno Svetoj Stolici. Prva služba, tj. prva dužnost nuncija jest biti na službi lokalnoj Crkvi i pomoći joj kao predstavnik opće Crkve, a s druge strane održavati kontakte i njegovati dobre odnose s civilnim vlastima dotične države u kojoj se nalazi. Prema tome, da se zaključiti da je veleposlanik Svete Stolice uvijek u nekakvom posebnom položaju u odnosu na druge veleposlanike, tj. njegova služba je drugačija jer su na službi kako lokalnoj Crkvi s jedne, tako i civilnim vlastima s druge strane; radi se dakle o dvije stvarnosti koje su među sobom dosta različite. Malo više od dvije godine sam ovdje u Srbiji i moram priznati da nije jednostavno predstavljati Svetoga Oca Franju. Ovdje se radi o jednoj osobnosti, mislimo na Papu, koja je vrlo osebujna, vrlo je zahtjevno predstavljati Papu Franju osobito na način kako On vrši Petrovo prvenstvo u Crkvi i ja se trudim tome ovdje u Srbiji što bolje odgovoriti. Jedno od važnih službi veleposlanika Svete Stolice jest također biti u službi mira i zajedništva. Mi pokušavamo raditi na tome da onamo gdje jesmo služimo dobrobiti tih naroda, odnosno koristimo ona sredstva koja su nam na raspolaganju kako bismo promicali mir, suradnju i pomirenje među narodima. Od kako sam došao ovdje, uvijek iznova imam iskustva o tome kako je u stvari ovo društvo svojevrsni laboratorij dijaloga gdje imamo prilike raditi na tomu da se tolike različitosti dovedu u komunikaciju i da ta komunikacija prije svega pospješi bolje međusobno poznavanje i dobar suživot. Svakako na prvom mjestu mi je važan odnos prema našim biskupima i vjernicima katolicima, ali nakon toga vrlo mi je na srcu imati dobar odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. U nekom prvom momentu je to bilo upoznavanje, potom prema mojem iskustvu dolazi uvažavanje, međusobno poštivanje i nakon toga se rađaju prijateljstva i zbilja dobri uzajamni bratski odnosi, ako tako smijem reći. Imam takve odnose s pojedinim episkopima Srpske pravoslavne crkve. To je u biti moj svakidašnji posao, tako iz dana u dan doživljavam svoju službu, da ustvari gradim mostove, a ne zidove.

Jeste li se prilikom ovoga posjeta susreli s predstavnicima drugih vjeroispovijesti u Subotici?

Dakle, tu trebam naglasiti da od samog moga dolaska pa do današnjih dana imam vrlo dobre odnose s raznim biskupima Srpske pravoslavne crkve, a osobito i na poseban način s episkopom Irinejom koji rezidira u Novom Sadu. Prigodom tribine u Gradskoj vijećnici susreo sam sa svećenicima Srpske pravoslavne crkve koji djeluju ovdje u Subotici. Također sam se imao prilike kratko susresti i pozdraviti s predstavnicima islamske vjerske zajednice ovdje u Subotici, a prije nekoliko tjedana sam bio u Subotici prigodom inauguracije obnovljene Sinagoge gdje sam ponovno susreo predstavnike židovske vjerske zajednice koja ima svoje predstavnike i u Beogradu, s kojima imam kontakte od ranije. Uvijek nekako doživljavam te naše susrete u duhu dijaloga, međusobnog uvažavanja, poštovanja, gdje se nadam da na taj način možemo raditi na izgradnji mira i dobrog suživota u Srbiji. Prema tomu, moglo bi se reći: sve dok se susrećemo, nećemo se sudarati odnosno sukobljavati.

U Srbiji su katolici u velikoj manjini, no Sveti je Otac već izražavao želju za dolaskom u našu zemlju. Što je točno ono što koči dolazak pape Franje i, po Vašem mišljenju, postoji li neki tračak nade da će papa jednom i doći u Srbiju?

Važno je vrednovati riječi koje koristimo, u smislu jeste da su katolici manjina u Srbiji, međutim znamo da je Sveti Otac posjetio katolike u Mjanmaru i Bangladešu, gdje su katolici u tako velikoj manjini koja se izražava u desetim dijelovima postotka. Ovdje kod nas jeste da smo u manjini, ali ima ovdje na tisuće i tisuće katolika. Srbija je zemlja susreta različitih konfesija i vjera, prije svega mislimo na naš susret s pravoslavnima. Dakle, živimo u jednoj državi koja je svojevrsno raskrižje i Sveti Otac Papa je rekao da želi posjetiti Srbiju. Ja sam veliki optimist po tom pitanju i nadam se da ću tijekom moga mandata ovdje doživjeti tu radost da s vama zajedno doživim Papin posjet Srbiji. Povijest nas uči da Papin posjet državama može donijeti samo dobro i samo dobroga je donio.

Koji je bio razlog Vašega posjeta Subotici?

Prvi razlog je u biti dio zadaće i službe nuncija, a to je da posjećuje lokalnu Crkvu kako bi je bolje upoznao. Već odavno sam htio doći u Suboticu, ali do sada nije bilo ovakve prigode kao što je ova da boravim nekoliko dana među vama. Bio sam već u dva navrata ovdje u Subotičkoj biskupiji, ali ovog puta sam htio doći i provesti vremena zajedno s biskupom radi boljeg upoznavanja. Jednako tako sam imao susrete sa svećenicima koji su bili bez žurbe, dakle radi se o jednom upoznavanju stvarnosti Subotičke biskupije. Također, iako jako kratko, imao sam priliku posjetiti pojedine muške i ženske redovničke zajednice, odnosno časne sestre. Ne krijem, svakako, da sam imao potrebu upoznati bliže ovu stvarnost kako bih imao bolju i cjelovitiju sliku onoga što je realnost Subotičke biskupije. Nije nikakva tajna da će subotički biskup na ljeto napuniti 75. godinu života i prema Zakoniku kanonskog prava, on će podnijeti odreknuće od službe Svetome Ocu, tako da je i to jedan od razloga moga posjeta. Ovisit će od Svetoga Oca kada će biti otpočet postupak traženja osobe koja će naslijediti mons. Pénzesa na stolici subotičkog biskupa. U tom postupku koji će biti proveden, sam će Gospodin odrediti prikladnu osobu i u vrijeme kada to isto također uz Božju providnost bude sazrelo. Upravo zbog toga sam pozvao svećenike, časne sestre, a koristim prigodu pozvati i čitatelje tjednika Hrvatska riječ da se i oni uključe u molitve, da na taj način u suradnji i suodgovornosti pratimo i pomognemo svim onim osobama koje će pomagati Svetom Ocu u iznalaženju osobe koja će nastaviti vršiti službu nadpastira Subotičke biskupije.

Razgovor vodio: Ivan Ušumović


 

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay