Hrvatsko kulturno društvo HKC Beograd iz Beograda započelo je s radom 2017. godine. Skromno, bez novčanih sredstava, s međunarodnom izložbom Vezalo me za taj kamen, predstavili su se javnosti.
»Nakon izložbe smo aplicirali za novčana sredstva i ista dobili od veleposlanstva Republike Hrvatske i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Tada smo, zahvaljujući njima, realizirali nama značajna događanja u 2017. godini. Samo da navedem gostovanje glazbenika iz Hrvatske, mlade kantautorice Sare Renar, kamernog zbora Val iz Rijeke i napravili glazbeni koncert Kao nekad pred Božić. Organizirali smo večer s eminentnim književnikom Željkom Ivankovićem iz Sarajeva, dobitnikom nagrade Gjalski za 2016. godinu. Sva ova događanja, na kojima smo beogradskoj javnosti predstavili dio hrvatske kulture, odlično su popraćena od medija i publike. Naša Udruga je, poput većine, krenula od ništice. Prvo, tu je bilo naše neiskustvo: znamo što nam je činiti, ali ne znamo kako. U tom segmentu imali smo, a i sada imamo ogromnu pomoć i podršku od cjelokupnog osoblja Veleposlanstva RH u Beogradu, na čelu s veleposlanikom Gordanom Bakotom«, kaže predsjednica udruge Ljiljana Crnić.
Koji su vam planovi u 2018. godini?
Za sada imamo puno ideja, a bilo bi divno ostvariti ih. No, sve ovisi o visini sredstava koja ćemo dobiti i hoće li nam konačno biti na raspolaganju prostorije u koje bismo ušli. Svakako, u planu su književne večeri, predstavljanje slikara, fotografa, pjesničke kolonije, pozivanje redatelja, estradnih umjetnika, pozivanje zborova, zapravo, predstavljanje umjetnika iz Hrvatske, Srbije i regije, predstavljanje gradova Hrvatske koji su pod zaštitom UNESCO-a, predstavljanje kulture i gospodarstva Hrvatske u Srbiji na reprezentativnoj razini. Planiramo suradnju s raznim hrvatskim udrugama, kao i KUD-ovima iz Srbije, Hrvatske i drugih zemalja.
Koliko vam je brojno i koje je strukture članstvo?
Danas imamo stotinjak članova, a s aktivnostima smo počeli nas četvero osnivača. Zahvaljujući fb stranici i sajtu hkcbeograd.co.rs, znamo da imamo popriličan broj simpatizera i pratitelja koji žele postati naši članovi. Za sada ih upućujemo da nas prate, a čim budemo dobili prostorije, isti će biti i učlanjeni u našu udrugu. Naši dosadašnji članovi su vrlo aktivni u Centru, a profil im je različit. Tu su: glumci, književnici, slikari, fotografi, pjevači, novinari, liječnici, profesori, doktori znanosti, kućanice, ekonomisti, umirovljenici... dakle ljudi koji su svojim iskustvom u stanju pomoći i građani svih nacionalnosti, vjerskih i drugih opredjeljenja, ljudi dobre volje, zainteresirani za hrvatsku kulturu i predstavljanje iste na ovim prostorima.
Koji su najveći problemi vaše udruge?
Teškoće su materijalne i financijske prirode. Problem je što sva planiranja idu početkom, a sredstva se dobiju tek polovicom godine, tako da za sada apliciramo samo za konkretna događanja. Ogroman problem su i prostorije kojima se nadamo i sve to nam vezuje ruke, tako da prije jeseni nismo u prilici puno toga uraditi. Naravno, okupljamo se, ima nekih događanja ali to nije ono krucijalno. Vjerujem da će sve doći na svoje i da ćemo vrlo brzo uspjeti ostvariti želje oko prostora i financija. Osiguravanjem prostora uštedjeli bismo ogromna sredstva koja dajemo na iznajmljivanje tuđih dvorana u kojima se organiziraju naša događanja. Problem je i to što smo svi amateri i entuzijasti. Mi nemamo predviđeno profesionalno radno mjesto za čovjeka koji bi se bavio samo Centrom. Trudimo se sve uraditi volonterski, ali korektno.
I. A.
