Tema
Trpljenje raznih oblika diskriminacije
Prvi korak ka otklanjanju jednog od većih problema, na koji već više od dva desetljeća ukazuju predstavnici hrvatske nacionalne zajednice, a to je odsustvo komunikacije s državnim institucijama, načinjen je organiziranjem susreta između predstavnika hrvatske zajednice (DSHV-a i HNV-a) i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Iako je otvorenih pitanja koja usložnjavaju položaj i zaprječavaju ostvarivanje prava građana hrvatske nacionalnosti u Srbiji mnogo, pitanje diskriminacije i naposljetku međuetničke distance, ostaje kao jedan od najtežih problema, čije rješavanje ne zavisi samo od susreta na najvišoj političkoj razini već od korjenitih promjena u društvu općenito.
Međuetničke distance
Pitanje međuetničke distance i etničke diskriminacije iz toga je razloga i bilo jednim od problema koje su predstavnici hrvatske manjine iznijeli pred predsjednika Srbije i državnu delegaciju. Već više od dva desetljeća pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Srbiji trpe razne oblike diskriminacije, a nadležne službe i institucije nisu imale niti pokazivale zainteresiranost za njih, te su konkretne sankcije izostajale a žrtve ostajale bez odgovarajuće zadovoljštine, što je dodatno stvaralo strah kod pripadnika hrvatske zajednice. No, u svjetlu rješavanja otvorenih pitanja u sveukupnim hrvatsko-srpskim odnosima važno nam je podsjetiti na slučajeve koji su se događali i na koje je Hrvatsko nacionalno vijeće upozoravalo. Međuetnički incident u Sonti koncem 2017., u kojemu su napadnuti hrvatski mladići a koji je prijavio A. Đ. (19), izazvao je različite kontroverze u javnosti. Dok su s jedne strane predstavnici hrvatske manjine upozoravali kako je ovo samo nastavak i eskalacija jedne društvene anomalije, predstavnici državnih tijela su se svojski trudili dokazati kako međuetničkog incidenta nije bilo. Prethodne 2016. godine u istom mjestu je napadnut još jedan hrvatski mladić (J. B., nogometaš), koji je zadobio teške fizičke ozlijede i koji je Hrvatskom nacionalnom vijeću prijavio kako to nije prvi puta da je napadnut. U 2015. u Novom Slankamenu, općina Inđija, napadnut je župnik Katoličke crkve P. P., koji je tom prilikom opljačkan i pretučen. I u ovom slučaju nadležne institucije su tvrdile da nema riječi o napadu na vjerskoj ili etničkoj osnovi. Nakon događaja u Slankamenu, 2016. uslijedio je i napad na gvardijana franjevačkog samostana u Baču J. Š., a tom prilikom su oštećene i relikvije koje za Hrvate u Vojvodini imaju veliki značaj. Slučajevi koje smo naveli samo su neki od najtežih za koje nadležne institucije i dalje ne pokazuju volju da se riješe.
Prijavite incidente HNV-u
Iako je predsjednik Vučić rekao kako je nedopustivo da se Hrvati u Srbiji osjećaju ugroženima, te da nadležne službe moraju adekvatnije djelovati, još je uvijek rano da se procjenjuje hoće li se navedeni slučajevi riješiti kako bi žrtve dobile zadovoljštinu i kako bi se oni koji posežu za etnički motiviranim nasiljem obeshrabrili da to čine. Hrvatska nacionalna manjina još uvijek je manjina koja se nalazi u procesu izgradnje vlastitih kapaciteta i institucija i ne može adekvatno odgovoriti na ovakve izazove, a događanja 90-ih iz prošloga stoljeća još uvijek obeshrabruju pripadnike hrvatske manjine da nasilje i uznemiravanje na etničkoj osnovi prijave. Već smo govorili o istraživanjima eminentnih sociologa i teoretičara u Srbiji prema kojima se etničke stereotpipije i negativne predodžbe najviše očituju spram novih nacionalnih manjina, a pojedine predodžbe su katkada izraženije u slučaju hrvatske manjine od onih koje su se tradicionalno vezivale za Rome.
Važno nam je istaći da je nakon samog susreta delegacije hrvatske manjine u Srbiji s predsjednikom Srbije došlo i do ohrabrenja pripadnika hrvatske manjine da svoje probleme prijave Hrvatskom nacionalnim vijeću. U posljednjih nekoliko dana, nakon susreta, HNV-u, odnosno povjerenstvu za praćenje povreda manjinskih prava, su se javili i pripadnici iz hrvatskih zajednica iz Srijema (kao što su Hrtkovci i Nikinci) i Novoga Sada, jer su to sredine u kojima je do sada postojala najveća bojazan da se etnički motivirani incidenti prijave, ukoliko se u vidu imaju događanja iz prošloga stoljeća.
Kako se Srbija danas nalazi u procesu pristupanja Europskoj uniji, moramo podsjetiti da je zaštita nacionalnih manjina i drugih ranjivih skupina jedan od temeljnih uvjeta za članstvo neke države u Uniji, i stoga svakako je neophodno da državna tijela započnu s rasvjetljavanjem slučajeva etnički motiviranih napada na pripadnike hrvatske nacionalne manjine. Netrpeljivost na nacionalnoj osnovi svakako predstavlja veliku društvenu anomaliju koja ne samo da nije primjerena nego je i nedopustiva u jednom društvu koje svoju sudbinu planira graditi u okviru velike europske obitelji.
Darko Baštovanović (Hrvatsko nacionalno vijeće)
