HKUPD Dukat iz Vajske osnovano je 2002. godine. U Vajskoj gdje danas, prema kazivanju verziranih, Hrvata ima manje od 200, registrirano je čak tri udruge s hrvatskim predznakom. Dukat je mahom napoznatiji po radijskoj emisiji Zvuci bačke ravnice koju producira.

»Tijekom 2017. godine aktivnosti su nam se svele na održavanje emisije Zvuci bačke ravnice i pisanje projekata kojima smo aplicirali na natječaje u HNV-a, lokalne samouprave, Veleposlanstva Hrvatske. Na godišnjoj skupštini dopunili smo naš Statut. Sredstvima koja smo na natječajima dobili uspjeli smo realizirati svega petinu planiranih aktivnosti. Ni sami nismo zadovoljni, no, iz te kože ne možemo. Da ne ponavljam riječi predsjednika udruge Zora, također iz Vajske: 'pokrij se kolika ti je deka'. Ni kad smo osnovali udrugu, prvu u Općini Bač s hrvatskim predznakom, nije nam bilo teže nego u prošloj godini. Nažalost, hrvatski korpus u Vajskoj se tijekom ovih petnaestak godina prepolovio, a danas imamo tri udruge, odgovorno tvrdim, samo zbog prevelikih ambicija pojedinaca, od kojih su neki prilično utjecajni u našoj zajednici u Vojvodini. Ta priča je otišla i dalje, a ni do danas nitko nije postavio pitanje zbog čega je do ovoga došlo. A nije trebalo, jer to u velikoj mjeri odbija ljude od naših institucija«, kaže predsjednik Dukata Pavle Pejčić.

Što planirate u 2018. godini?

Koliko sredstava dobijemo, toliko ćemo i uraditi. Prioritet nam je radijska emisija Zvuci bačke ravnice, moramo ju održati pod svaku cijenu. Godinama smo gradili svoj imidž i okupili jedan zavidan broj slušatelja. Nadamo se da ćemo i ove godine ići u realizaciju suradnje s DOO Radio Bačka. Od ostalih planiranih aktivnosti nadam se da ćemo uspjeti ostvariti bar likovnu koloniju i koju književnu večer.

Koliko čalnova imate i koji su vam najveći problemi u radu?

Bolje pitanje bilo bi koliko nam je članova ostalo. U ovoj nevelikoj zajednici tri udruge su odista apsurd. Ljudi nam se smiju, rekao bih s pravom. Ovo je selo, svak svakoga zna, a čelništvo naše zajednice, umjesto da nas postroji i pita za uzrok, blagonaklono gleda kako isti čovjek napušta Dukat, pa osniva Zoru, a prošle godine ponavlja taj potez s trećom udrugom. U Dukatu imamo stabilne članove, ljude koji su i sudjelovali u stvaranju udruge i još uvijek jedan broj simpatizera, koji nas i danas, koliko toliko, podupiru. Osnovni problem nam je gubitak članstva mlađe dobi. Mladi završe osnovnu školu u mjestu i odlaze u urbane sredine. Cijele mlade obitelji odlaze trbuhom za kruhom, manji dio u urbane sredine, većina van granica Srbije i tko ostane? Mi u poodmaklim godinama, koji više nećemo osobno pridonijeti pomlađivanju naše zajednice. Sve u svemu, nije dobro, ukoliko se nešto drastično ne bude mijenjalo, nestat ćemo s ovih prostora. Probleme financijske naravi neću navoditi, poznato je da ih imaju sve udruge, pa bi to bilo samo puko ponavljanje priče.

I. A.