Intervju

Predsjednik Vučić obećao rješavanje problema

Sredinom veljače predsjednik Srbije Aleksandar Vučić boravio je u dvodnevnom službenom posjetu Hrvatskoj na poziv predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Tom prilikom, u službenom izalanstvu Srbije bio je i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, zastupnik u srbijanskom parlamentu Tomislav Žigmanov. Nakom povratka iz Zagreba, Žigmanov kaže kako susret Grabar-Kitarović s Vučićem nije prvi, tek simboličan korak ka rješavanju neriješenih pitanja između Hrvatske i Srbije, jer je do sada bilo više od 10 susreta na vrhu, niti ima status simboličkoga, budući da se ništa simbolički tijekom samoga susreta nije dogodilo.

»No to ne znači da je bio jedan od manje vrijednih! Naprotiv, cijenim ga visoko pozitivnim i to zbog naravi poruka koje su se tijekom posjeta čule, pozitivnih gesta koje su bile priređene te obostrano iskazane spremnosti za rješavanjem svih otvorenih pitanja koja opterećuju odnose Hrvatske i Srbije, pa tako i položaja nacionalnih manjina – Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj. U tom smislu, čini se da vrijedi ono što sam i naveo u pisanoj izjavi da ovaj posjet, koji se zbog višegodišnjeg zastoja u institucionalnoj komunikaciji, dogodio u pravom trenutku, vjerojatno ima status ključnoga u najnovijem 'resetovanju' ukupnih hrvatsko-srpskih odnosa.«

Između dviju država postoji bremeniti teret povijesti. Mogu li se otvorena brojna pitanja, prijepori između dvije države, riješiti bez rješavanja pitanja iz prošlosti, konkretno, pitanja u svezi Domovinskog rata?

Jedan dio zacijelo da, i to onaj koji je, recimo to tako, imuniji na ideologiju i povijest! Recimo, suradnja na gospodarskom planu odvija se bez većih problema. Sličnu situaciju bilježimo i kada je riječ o sportu ili estradi. Naravno, cijeli niz drugih pitanja ide i ići će teže. Toga su dokaz i pitanja ratne odštete i nestalih, pa ako hoćete, posredno, i društveni položaj nacionalnih manjina. Osim odsustva suglasnosti o uzrocima i naravi posljednjega rata, najveći, a vjerojatno i najteži spor jest onaj o granicama, koji, kao što znademo, nema nikakve izravne veze s Domovinskim ratom.

Smatrate li da bi se Vučić trebao ispričati zbog govora u Glini, prilikom kojega je promovirao velikosrpske ideje, govoreći o potezu Virovitica – Karlovac – Ogulin – Karlobag, kao crti od koje bi trebalo amputirati Hrvatsku?

O tome sam bio posve rezolutan i izričit u nekoliko izjava koje sam dao medijima u Hrvatskoj: da sam na mjestu Aleksandra Vučića, ja bih se ispričao, i to prije svega zbog šteta koje je prouzročila politika koju je podržavao 1990-ih.

Što mislite o prosvjedima u Zagrebu protiv posjeta Vučića? Prosvjedi više nevladinih organizacija su bile, primjerice, i kada je bivši predsjednik SAD George Bush dolazio u Zagreb 2008. Je li demokratsko pravo prosvjedovati? Zbog čega se sada podigla tolika medijska halabuka zbog prosvjeda protiv dolaska Vučića?

U demokraciji svatko ima pravo iznijeti javno svoj stav, napose u situacijama kada se nečemu protivi, i tu ne vidim ništa sporno. Pa ipak, osporiti možete i trebate uvredljive sadržaje i objede protiv predsjednika Aleksandra Vučića, ali i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koji je na transparentima koristio dio prosvjednika. Fokus medija na te, čini mi se, ne toliko važne događaje koji su pratili Vučićev službeni posjet Hrvatskoj govori samo o njihovom senzacionalističkom pristupu i istovrsnom novinarskom interesu. Ozbiljni mediji, sasvim ispravno, nisu tim događajima na margini Vučićeva posjeta pridavali pretjeranu pozornost.

Vučić je izjavio da je s Grabar-Kitarović razgovarao o pripadnicima manjina i o tome što Srbija može uraditi za hrvatsku zajednicu u Srbiji i što može uraditi Hrvatska za srpsku zajednicu u Hrvatskoj. Znate li o kojim se konkretnim problemima govorilo i gdje vidite mogućnosti za unaprjeđenje položaja Hrvata u Srbiji?

Razgovori su bili otvoreni, odvijali su se u dobroj vjeri, a bili su spomenuti svi problemi s kojima se suočavaju pripadnici kako Hrvata u Srbiji tako i Srba u Hrvatskoj. Lista problema na kojima inzistiraju predstavnici hrvatske zajednice u Srbiji odavno je usuglašena i ona uključuje sljedeće: od pitanja zajamčenih mandata i razmjerne zastupljenosti Hrvata u državnoj upravi, preko problema u ostvarivanju manjinskih prava (lektorat, udžbenici za srednje škole, licence za učitelje i nastavnike, prostori za rad hrvatskih udruga kulture i nejednaka politika financiranja njihova rada, nedovoljna razvijenost radijskih informativnih sadržaja i drugo) i tzv. bunjevačkog pitanja, pa do nerazvijene komunalne infrastrukture u hrvatskim naseljima i povrata imovine, prije svega Hrvatskog doma u Srijemskoj Mitrovici. Dobili smo i više nego čvrsta uvjeravanja od predsjednika Srbije da će se spomenuti problemi, u dijalogu s predstavnicima hrvatske zajednice, početi rješavati.

Na kojim ste sastancima bili nazočni kao član srbijanske delegacije i o čemu se razgovaralo na tim sastancima? Na što ste Vi ukazivali?

Osim u Vrginmostu i na sastanku kod kardinala Bozanića, bio sam kao član srbijanskoga izaslanstva nazočan na svim sastancima – i na Pantovčaku s predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović, i u Banskim dvorima s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, i u Hrvatskom saboru s predsjednikom Gordanom Jandrokovićem, u Pravoslavnoj gimnaziji na susretu s polaznicima Akademije za mlade SNV-a, gdje je domaćin bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije te na III. Velikom saboru Srpskog narodnog vijeća. Tema na svim sastancima bili su hrvatsko-srpski odnosi u svoj svojoj složenosti, što je uključivalo i pitanje položaja nacionalnih manjina, s time da je moja uloga bila da govorim o društvenom položaju Hrvata u Srbiji.

Jeste li imali prilike razgovarati s predsjednikom Vučićem i s predsjednicom Grabar-Kitarović?

Naravno, na sastancima obraćao sam se plenarno – svima za stolom, a u nekoliko navrata sam srbijanskome predsjedniku Vučiću izravno odgovorio na njegova pitanja o pojedinom problemu – recimo, o premalom obuhvatu djece u nastavi na hrvatskom i razlozima za tako što. S predsjednicom Hrvatske Grabar-Kitarović smo kolega dr. sc. Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, i ja razgovarali odvojeno prije Vučićeva posjeta Hrvatskoj – u petak, 9. veljače, tako da nije bilo razloga za neposredni razgovor tijekom susreta izaslanstava.

U petak je RTS prenio izjavu Vučića da će se »lektorat za hrvatski jezik dobiti«. Znate li što o tome?

Da, rekao je da će se pitanje otvaranja i rada lektorata za hrvatski jezik na Sveučilištu u Novom Sadu konačno riješiti! Za vjerovati mu je, jer je o istome ubrzo bilo razgovora i na sastanku predstavnika Hrvatskog nacionalnog vijeća sa srbijanskim ministrom prosvjete Mladenom Šarčevićem već u utorak, 13. veljače, a bit će nastavljeni tijekom posjeta Mladena Šarčevića hrvatskoj ministrici znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak koncem ovog mjeseca u Zagrebu.

Vučić je izjavio nakon razgovora s Grabar-Kitarović da će biti uloženo u vjerske objekte, katoličke, u Srbiji. Što bi to trebalo konkretno značiti u praksi? Hoću pitati, odnosi li se to na očuvanje kulturne baštine?

Znat ćemo više nakon razgovora, a zacijelo da će se jedan dio odnositi i na očuvanje sakralne baštine vezane uz Katoličku crkvu, a koja je neposredno vezana za ovdašnje Hrvate.

U izjavama Grabar-Kitarović i Vučića stalno se ponavlja: »Dogovorili smo da nastavimo pregovore«. To dobro zvuči, ali kako će se konkretno u praksi rješavati problem nestalih u Domovinskom ratu? Je li tu jedan od glavnih problema dokumentacija, arhiva koje se tiču nestalih osoba? Tijekom Vučićeva posjeta Hrvatskoj najavljena je konkretna operativna suradnja dviju država u pronalaženju nestalih osoba. Pa, zbog čega to do sada nije ostvareno?

Da, dogovoreno je da će se osnažiti razgovori na tu temu, od razmjene relevantnih informacija o stratištima i gubilištima do intenziviranja komunikacije predstavnika vlasti s obiteljima nestalih. Budući da je riječ o jednom od najosjetljivijih pitanja, vjerojatno u tome treba tražiti razlog zašto ni nakon 22 godine od prestanka rata nisu pronađena tijela svih žrtava.

Smatrate li važnim što se Vučić sastao i s premijerom Plenkovićem? Kako Vi gledate na problem rješavanja ratne odštete? Plenković je izjavio da je s Vučićem dogovorio da će se kroz koordinatore za otvorena pitanja formirati posebna radna skupina koja će se baviti temom ratne odštete. Je li to po onoj staroj – kad ne znaš kako riješiti problem, formiraj radnu skupinu?

I više nego važnim cijenim što se dogodio i susret Plenković – Vučić! Što se tiče ratne odštete, i to je jedna od tema koja opterećuje odnose između dviju država, pa je u tom smislu dobro da se i o tome razgovaralo. Dobro je i da će se osnovati posebna radna skupina između dviju država koja će se baviti samo tim problemom – jer, bolje je da se radi i putem radne skupine, nego da se uopće ništa ne radi. Načelno promatrano, i pitanje ratne odštete treba biti riješeno prije nego li Srbija bude postala članicom Europske unije. Što se tiče pitanja granice na Dunavu, dvije vlade će u narednih dvije godine pregovarati o graničnim pitanjima, pa će se tek nakon toga, ako bude potrebno, ići na međunarodna tijela, međunarodnu arbitražu. Je li dvije godine optimalan rok za takve bilateralne pregovore? Ne znam je li optimalan, no važnim mi se čini da je neki rok postavljen, koji, ukoliko se u tom roku ne riješi, ima izlaz na međunarodnom sudu, koji će onda spor i razriješiti! Takvo je stajalište sugerirala, čini mi se, i Europska komisija u svojoj Strategiji za zapadni Balkan.

Bili ste na trećoj Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća koja je održana posljednjeg dana boravka Vučića u Zagrebu. Kakvi su Vaši dojmovi? Na kraju Skupštine usvojena je Izjava SNV-a u kojoj se konstatira da se prava i položaj Srba u Hrvatskoj nisu bitnije promijenili od druge Velike skupštine, održane u 2013. godini. »Sporost, odlaganje pa i zanemarivanje u ostvarivanju prava za koje su odgovorne državne institucije, obilježili su proteklih pet godina. Zbog toga, položaj Srba u Hrvatskoj nije unaprijeđen nego je u nizu aspekata i unazađen. To posebno vrijedi za nivo tolerancije i cijeloga seta prava koja su se počela ostvarivati za vrijeme ulaska u Evropsku uniju«, navodi se u Izjavi i dodaje da se nastoji narušiti i ona prava koja su zagarantirana međunarodnim sporazumima, Ustavom i Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Kako komentirate ovakvu Izjavu SNV-a?

Riječ je o izvanredno dobro pripremljenom i organiziranom skupu, koji je bio i više nego dobro posjećen. Broj i vrsta gostiju – predstavnika državnih tijela Hrvatske i Republike te međunarodnih organizacija i diplomatskih predstavnika velikog broja država iz Europe i svijeta, Hrvati u Srbiji još nisu imali priliku vidjeti na svojemu nekom skupu. Plijeni i otvorenost i kritičnost onoga što je rečeno ne samo o Izjavi koju ste spomenuli, nego i u obraćanju predsjednika SNV-a Milorada Pupovca, a što je sve bespogovorno bilo slušano, što nije praksa raširena u nas – nama se često prigovara što na skupovima na kojima nazoče predstavnici države Srbije iznosimo negativne stavove o našem društvenom položaju. Sam, pak, sadržaj Izjave ne bih komentirao – razumijem ga kao dokument kojeg je Skupština SNV-a usvojila i kao takvog ga respektiram! Oni koji u Hrvatskoj imaju utjecaja i moći trebaju raditi da se u Izjavi spomenuti problemi i manjkavosti na pozitivni način razriješe.

Vučić je izjavio i da je s premijerkom Brnabić dogovorio da u narednih 100 dana ne bude ni jedne riječi uperene protiv Hrvatske od strane državnih zvaničnika Srbije – da se ne upućuju nikakve uvrede i da će to biti obveza srpske politike u narednom razdoblju. Pa zar to ne bi trebalo biti normalno, a ne nekakva obveza? Zašto je upristojenu budućnost u međusobnim komunikacijama Vučić oročio na samo jedan kvartal? Zašto ne, primjerice, na dvije godine?

Da, bilo bi bolje da se sramne uvrede na račun Hrvatske i Hrvata u Srbiji ne samo nisu čule u proteklih nekoliko godina, a bilo ih je previše, već i da se više ne čuju, napose ne od visokih predstavnika državnih vlasti. Riječju, voljeli bismo da oni spadaju u politički korektni govor! No, kako to nije slučaj, svaki način da se smanji broj i vrsta antihrvatskih sadržaja u javnosti mora biti dočekana kao dobrodošla, pa makar i na 100 dana. Vidjet ćemo što će sve ova 'antihrvatska šutnja' donijeti, no voljeli bismo zacijelo da ona potraje i daleko, daleko dulje.

Intervju vodio: Zvonko Sarić