Tema Tema

Stavljanje problema »pod tepih«

Razgovor vodio: Darko Baštovanović

U posljednje dvije godine na pripadnike hrvatske nacionalne zajednice dogodila su se dva teška napada, koi su bili etnički motivirani. Iako se u srbijanskoj javnosti ovakvi slučajevi žele zatomiti i često se ponavljaju ispraznice o harmoničnim međunacionalnim odnosima u Vojvodini, problemi postoje. Hrvatska zajednica je jedina nacionalna zajednica koja je 90-ih godina prošloga stoljeća na teritoriju AP Vojvodine za vrijeme ratnih događanja trpjela nasilje u većem omjeru. Danas, kada se Srbija nalazi na putu EU integracija, postavlja se pitanje je li srbijansko društvo spremno postati članicom europske obitelji ako se u vidu ima da je nacionalna netrpeljivost i dalje prisutna a da su državne institucije nespremne suočiti se s njom i poduzeti mjere prevencije. Prema relevantnim sociološkim istraživanjima hrvatska zajednica je uz albansku, zajednica prema kojoj se etnička netrpeljivost najviše očituje, a negativni stereotipi o Hrvatima premašuju čak i one o Romima. Hrvatska zajednica je nova manjina, koja se još uvijek nalazi u procesu izgradnje vlastitih institucija i kapaciteta i sama se ne može izboriti s ovakvim teškim problemima. Dva događaja kada su napadnuti hrvatski mladići u Sonti za kratko vrijeme ponovno nam nameće određena pitanja. U vezi s tim razgovarali smo s odvjetnikom Veljkom Milićem koji zastupa napadnute hrvatske mladiće.

U 2016. godini dogodio se međunacionalni incident u Apatinu kada je napadnut mladić hrvatske nacionalnosti Josip Bukovac iz Sonte, kojem su tom prilikom nanijete fizicke ozljede. Možete li dati kratku retrospektivu događaja od kada Vam je slučaj prijavljen od strane Hrvatskog nacionalnog vijeća?

Nekoliko dana nakon incidenta u ljeto 2016. godine u Apatinu, na poziv HNV-a, sastao sam se s Josipom Bukovcem, mladićem koji je u tom incidentu zadobio lakše tjelesne ozljede. Policija je vrlo brzo ispitala sve sudionike incidenta, a ubrzo nakon toga je otpočeo i postupak pred Osnovnim javnim tužiteljstvom u Somboru. Postupak je bio vrlo brz, saslušani su svi svjedoci i urađeno vještačenje. Nakon svega toga prošlo je oko 6 mjeseci u kojima tužiteljstvo nije prešlo u fazu optuženja, niti je odbacilo kaznenu prijavu, što je prilično dugo razdoblje u kome se praktično ništa ne događa.


Kada je 2017. napadnut Andrej Đurkov iz Sonte, bili ste svjedok neprofesionalnog postupanja nadležnih tijela Republike Srbije. Je li slična situacija bila i u slučaju Josipa Bukovca?

Kao što sam već rekao, u slučaju Josipa Bukovca policija je poduzela sve neophodne mjere kako bi rasvijetlila čitav događaj, a dokaze koje je prikupila poslala je nadležnom tužiteljstvu. Slučaj je zastao u trenutku kada je tužiteljstvo trebalo odlučiti što će uraditi s dokazima koji su prikupljeni. U slučaju Andreja Đurkova imamo potpuno drugačije ponašanje policije, gdje smo imali različite čudne situacije poput pokušaja saslušanja Đurkova u kasnim večernjim satima, što je istina dozvoljeno ali svakako nije bilo neophodno, pokušaja da se to saslušanje obavi bez branitelja, a obrana uz pomoć branitelja predstavlja jedno od osnovih prava... Sve u svemu, stekao se dojam nervoze i žurbe prilikom postupanja policije.

Možete li nam reći gdje se stiglo sa sudskim procesom koji još uvijek traje u Bukovčevom slučaju?U slučaju Josipa Bukovca stiglo se do faze u kojoj tužiteljstvo treba odlučiti što će uraditi s dokazima koje je prikupilo. U toj fazi tužiteljstvo mora odlučiti hoće li će prijeći u fazu optuženja, ukoliko smatra da postoji dovoljno dokaza koji ukazuju da postoji osnovana sumnja da je izvršeno kazneno djelo ili da odbaci kaznenu prijavu ukoliko smatra da to nije slučaj. Na odluku tužiteljstva čeka se već skoro 6 mjeseci, što je značajno dugo razdoblje.

Iako je Vlada RS usvojila Akcijski plan za unaprjeđenje položaja nacionalnih manjina u kojem se pojedine aktivnosti odnose na sankcioniranje zločina iz mržnje u kojem nacionalna vijeća trebaju biti partneri a žrtve napada ohrabrene da slične incidente prijavljuju, do toga rijetko dolazi. Možete li nam ovo prokomentirati ?Smatram da usprkos tome što su pregovaračka poglavlja otvorena, državna tijela provode staru politiku stavljanja problema »pod tepih«. Stječe se dojam da država i dalje ne želi priznati da se u Vojvodini događaju međunacionalni incidenti, nego da traži različite načine da te incidente umanji ili da im pripiše druge motive. Smatram da bi priznavanje da ovaj problem postoji, suočavanje s problemom i zajednički rad na prevenciji problema smanjio broj nacionalno motiviranih incidenata što bi pridonijelo tome da se svi građani osjećaju sigurnije u mjestima u kojima žive.

Navezano na prethodno pitanje, pokazuju li ovakvi slučajevi, u kojima nadležne institucije neodgovarajuće reagiraju, da srbijansko društvo još uvijek nije sazrelo za kompleksni proces EU integracija i na koncu za samo članstvo u EU u kojoj vladaju vrednote kao što su demokracija, solidarnost, uvažavanje multikulturalnosti ?Društvo u Srbiji nije dovoljno svjesno značaja borbe za vlastita prava i značaja koji pritisak na državna tijela od strane građana ima u toj borbi. Građani i dalje ne shvaćaju da se za vlastita prava moraju boriti, a stečena prava čuvati. Zbog toga se često žrtve, koje traže zaštitu svojih prava, tretiraju kao osobe koje vrše pritisak na državu što im dodatno otežava poziciju.


Koliko ovakvi i slični slučajevi udaljavaju Srbiju od članstva u europskoj obitelji, napose kada je riječ o primjeni pregovaračkog poglavlja 23 koji se odnosi na vladavinu prava?

Ukoliko shvatimo da moramo imati bolje društvo samo da bismo ispunili uvjete iz pregovaračkog poglavlja, mislim da radimo pogrešnu stvar. Pregovaračka poglavlja su odlične smjernice, ali sve dok ne shvatimo značaj vrijednosti koje su izražene u pregovaračkim poglavljima, zaostajat ćemo za civiliziranim svijetom.

Nadate li se da će sud ipak prepoznati elemente nacionalne netrpeljivosti i da će žrtva dobiti odgovarajuću zadovoljštinu?

I u jednom i u drugom slučaju mi iznosimo dokaze kojima raspolažemo, a koji ukazuju na to da su incidenti bili nacionalno motivirani. Istine radi, mora se reći da tužiteljstvo i sud postupaju na temelju zakona pa tako i postojanje nacionalne netrpeljivosti ocjenjuju spram onoga što piše u zakonskom opisu kaznenog djela. Osjećaj pojedinca i zakonski opis kaznenog djela često nisu podudarni pa zbog toga ne mogu reći kako će tužiteljstvo i sud u konkretnom slučaju odlučivati.

Bi li presuda i pozitivan ishod procesa u slučaju Bukovac mogli odvratiti od činjenja ovakvih djela ukoliko do nje dođe?

Svakako. Svrha kažnjavanja, među ostalim, i jest da odvrati potencijalne učinioce od vršenja kaznenih djela. Međutim, osim sudskih presuda, i svaka radnja državnog tijela kojom se jasno stavlja do znanja da se bilo kakvi međunacionalni incidenti neće tolerirati, po mom mišljenju ima ogroman doprinos u prevenciji vršenja kaznenih djela.


 


 

Najava događaja

26.05.2018 - Lira naiva u Maloj Bosni

Lira naiva 2018. u Maloj Bosni

Hrvatska čitaonica u suradnji s Katoličkim društvom Ivan Antunović priređuje šesnaesti po redu Pokrajinski susret hrvatskih pučkih pjesnika Lira naiva 2018. Ovaj cjelodnevni susret svake se godine odvija u drugom mjestu, a ove godine će to biti Mala Bosna. Pjesnička večer će biti održana u subotu, 26. svibnja, u Vjeronaučnoj dvorani župe Presvetog Trojstva (Subotička bb) s početkom u 17 sati, gdje će se publici predstaviti pjesnici iz Srbije i Hrvatske, a bit će predstavljena i knjiga izabranih stihova Nova nada – Lira naiva 2018. za koju je izbor uradila profesorica hrvatskog jezika Ana Gaković.

Gošća pjesnikinja ove je godine Ljiljana Crnić iz Beograda, dobitnica Zlatne značke Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije 2015. godine za očuvanje materinskog jezika naroda i nacionalnih manjina Srbije.

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay