Dani Ivana Antunovića započeli su u nedjelju, 7. siječnja, kada je služena sveta misa o 130. obljetnici smrti biskupa Antunovića, a nastavljeni su 12. siječnja kada je održan XXVI. Razgovor na temu Aktualno pitanje iseljavanja i život u iseljeništvu. Sveta misa služena je u katedrali sv. Terezije Avilske, a Razgovor je održan u pastoralnom centru Augustinianum u Subotici.

Na početku Razgovora riječi dobrodošlice uputio je Lazar Cvijin, dopredsjednik Katoličkog društva Ivan Antunović, koji je prisutne upoznao s inicijativom postavljanja spomenika biskupu Ivanu Antunoviću, a koji bi se trebao naći pokraj subotičke katedrale-bazilike, gdje je donedavno bio spomenik Presvetom Trojstvu.

Bačka nekad i sad

Na aktualnu temu govorili su mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik i vlč. dr. Tomislav Markić, ravnatelj Nacionalnog dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.

U svome izlaganju mons. Beretić je govorio o iseljavanju s ovih prostora kroz povijest, kao i o posljedicama takvih migracija. Iznoseći statističke podatke, kazao je kako je prije Drugog svjetskog rata, 1937. godine, u Bačkoj bilo 480.567 katolika, 194.483 pravoslavnih, 95.555 reformiranih i evangeličkih kršćana. Židova je bilo više od 15.000 i 6.000 ostalih, a na službu vjernicima je tada stajalo 177 svećenika. Dakle, po riječima mons. Beretića sve do Drugog svjetskog rata Bačka je bila pretežno katolička.

»U godini osnutka Subotičke biskupije 1968. godine, u sjemeništu Paulinum bilo je 115 sjemeništaraca, a biskupija je imala 53 bogoslova. Stari svećenici su mi govorili da se broj župljana može odrediti po broju sprovoda, primjerice gdje ima 100 sprovoda godišnje tamo je broj vjernika oko 10.000. U matičnu knjigu umrlih župe sv. Terezije 1976. godine upisano je 156 sprovoda, a 2017. godine 54 sprovoda. To bi značilo da je broj župljana s 15.000 spao na nešto više od 5.000« iznio je mons. Beretić i dodao: »U novije vrijeme puno radnika odlazi na rad u inozemstvo, a mnogi za stalno ostavljaju Bačku. U subotičkim školama se naglo smanjuje broj đaka, iseljavaju se cijele obitelji. Premda su gorki zalogaji kruha gdje nemaš ni brata ni sestre, čini se da je tuđina ipak privlačnija od ubave i bogate Bačke, sreća je što ima i onih koji ne žele ostaviti Bačku« kazao je mons. Beretić.

Briga o iseljeništvu

Ravnatelj Nacionalnog dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić govorio je o razmjerama pastoralne skrbi i novim izazovima hrvatkog iseljeništva diljem svijeta. Tijekom svog predavanja iznio je podatke da je 2000. godine svjetska populacija migranata iznosila 175 milijuna ljudi, a 2014. godine 232 milijuna ljudi. Tijekom večeri govorio je o hrvatskom iseljeništvu koji čine oni koji su iselili iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, kao i s onih prostora gdje su Hrvati autohtona nacionalna mnjina. Također, podsjetio je kako je blaženi Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup, još 1940. godine pokrenuo lista Hrvati u tuđini. Prisutne je upoznao da je 1966. godine ustanovljeno Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, koje ima za cilj skrbiti o iseljenicima diljem svijeta, održavati stare župe i misije, kao i po potrebi otvarati nove. Hrvatske katoličke misije imaju ulogu prije svega očuvati katolički, a zatim i hrvatskih identitet.

»Naše dušobrižništvo broji 187 hrvatskih katoličkih misija, zajednica, centara i župa širom svijeta, od kojih je 96 u Njemačkoj, dakle više od pola. Isto tako ne manjka naših misija niti u Sjevernoj Americi, u Kanadi, gdje je po 17 misija, u Sjedinjenim Američkim Državama, zatim u Oceaniji imamo 15 misija. Možda je najslabije zastupljeno u Južnoj Americi gdje ima puno Hrvata, ali nažalost nema puno naših misijskih postaja« kazao je Markić i dodao kako je u misijama trenutno 197 svećenika, a dvije trećine njih su redovnici.

Po riječima vlč. dr. Markića najveći izazovi s kojima se trenutno susreću jest novi val iseljavanja ljudi. »Po nekim procjenama, od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, dakle od 2013. godine novi val je dosegnuo blizu 200.000 hrvatskih državljana koji su iselili, a to je velika brojka za naš relativno mali narod. Najviše ih je otišlo u Njemačku. U inozmestvu, u iseljeništvu ih čeka solidna mreža hrvatskih katoličkih misija i centara, a tamo gdje to nije bio slučaj, kao što je bilo u Irskoj, u studenom 2016. godine, u Dublinu, smo osnovali novu, 187 hrvatsku katoličku misiju.«

Iseljenici iz Bačke

Tijekom predavanja vlč. Markić je iznio i uzroke iseljavanja, koji su po njegovim riječima ponajprije ekonomski razlozi, koji tjeraju ljude da idu onamo gdje mogu bolje živjeti. Jedan od razloga je i korupcija, osjećaj da nemamo svi iste šanse u društvu, što ljudi snažno doživljavaju. Što se tiče Hrvata iz Bačke vlč. dr. Markić je rekao:

»Hrvate u Bačkoj ne smatramo hrvatskim iseljenicima, jer su oni ovdje autohtoni, svoji na svome. Dakle, imaju status manjine. Mnogi su s ovoga područja, iz Bačke, iselili i oni jesu iseljenici u drugim zemljama, pa spadaju u naš korpus hrvatskog iseljeništva na taj način. Imao sam prigode na raznim putovanjima upoznati Hrvate iz Bačke, koji dolaze u naše centre. Za svaku mjesnu crkvu odgovoran je mjesni biskup. Mi isto tako smatramo da se mjesni biskup dobro i dovoljno brine i za potrebe hrvatskih katolika ovdje« pojasnio je vlč. dr. Markić.

Nakon izlaganja predavača uslijedio je razgovor na spomenutu temu, koji je moderirao Lazar Cvijin, a koliko je ovo goruća tema pokazali su i prisutni koji su svojim primjerom, željama i podacima dodatno potakli na razgovor i razmišljanje.

Ž. Vukov