Nakon nedavnog incidenta u Sonti između nekoliko mladića od kojih je jedan događaj prijavio Hrvatskom nacionalnom vijeću i Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini kao incident temeljen na nacionalnoj osnovi i reagiranja nadležnih, pojedine novine predstavile su predstavnike Hrvata u Srbiji kao »instrumente Zagreba« i »nacionalne ekstremiste«.

»Nije ružičasto«

Prema riječima predsjednika Odbora za praćenje povrede manjinskih prava u HNV-u Darka Baštovanovića, koji je i sam bio izložen negativnim novinarskim napisima zbog ovoga događaja, nije rijedak slučaj da su Hrvati u Srbiji izloženi, kako navodi, medijskom linču ukoliko reagiraju na neki događaj koji se dogodio u Hrvatskoj ili ovdje, u Srbiji a vezan je za Hrvate. Baštovanović kaže da je od prošle godine u HNV-u prikupljeno 600 stranica i 311 negativnih medijskih napisa o Hrvatima te da im je u planu objaviti publikaciju u kojoj će sve to biti objedinjeno i predstavljeno ukoliko pronađu financijska sredstva za to.

Da medijska scena u Srbiji ni malo nije ružičasta ističe i generalna tajnica Saveta za štampu Gordana Novaković. Ona kaže da je ovo nezavisno i samoregulativno tijelo koje okuplja izdavače, vlasnike tiskanih i online medija i novinskih agencija i profesionalnih novinara posljednje tri godine provodilo monitoring osam dnevnih novina s nacionalnom pokrivenošću te da imaju podatke kako broj prekršaja Kodeksa novinara neprekidno raste.

»U 2015. (u razdoblju travanj – studeni) zabilježili smo 2962 prekršaja, u 2016. 4402. a u 2017. godini 4717 takvih tekstova. Ako se uzme u obzir da je jednim tekstom često prekršeno više točaka Kodeksa, ukupan broj prekršaja Kodeksa je mnogo veći. Također, 2017. godine smo radili i pilot istraživanje na osam najposjećenijih portala koji nemaju tiskana izdanja i utvrdili da su, za samo devet tjedana, koliko je trajao monitoring, prekršili Kodeks u čak 4344 teksta«, kaže Novaković.

Savet za štampu

Ona navodi da se na diskriminaciju na nacionalnoj osnovi uglavnom žale Romi, neusporedivo rjeđe Albanci, dok su u proteklih šest godina, koliko Savet radi, imali jedva po jednu žalbu koja bi se odnosila na pripadnike drugih nacija među kojima su i Hrvati. Novaković ističe da je tijekom prošle godine bilo šest žalbi po ovom osnovu – četiri su se odnosile na Rome, po jedna na Albance, Bošnjake i Hrvate. Ona kaže da je žalbu u vezi s Hrvatima podnijela članica Komisije za žalbe Tamara Skrozza na tekst u dnevnom listu Srpski telegraf pod naslovom Hrvati uče decu da budu koljači.

»Svakako mislim da je spornih tekstova protekle godine bilo više od tog jednog, pa je zato važno da pripadnici hrvatske nacionalnosti, kao i svih drugih manjinskih grupa budu upoznati s tim da imaju mogućnost i pravo da nam se obrate kad god vjeruju da su oštećeni nečim što je o njima objavljeno«, kaže Novaković.

Ona ujedno i poziva sve građane da ukoliko su osobno oštećeni objavljenim sadržajem da podnesu žalbu Savetu za štampu.

»Ako objavljeni sadržaj povređuje prava određene grupe lica, žalbu može podnijeti i organizacija koja se bavi zaštitom ljudskih prava. Žalbu može podnijeti i svaki od 11 članova Komisije za žalbe, koji u tom slučaju ne sudjeluje u raspravi i odlučivanju o njoj. U ime maloljetnog djeteta žalbu može podnijeti roditelj ili drugi staratelj, ili netko treći uz suglasnost roditelja, odnosno staratelja«, kaže Novaković i dalje objašnjava da kada Komisija za žalbe odluči da je prekršen Kodeks novinara Srbije, medij koji je objavio taj tekst ima obvezu objaviti tu odluku Komisije, i to u roku od pet dana ukoliko je riječ o dnevnim novinama i portalima, odnosno u roku od deset dana ako je tjednik.

Kako kaže, ovo važi samo za medije koji su prihvatili punu nadležnost Saveta za štampu, dok mediji koji nisu u sustavu samoregulacije nemaju obvezu objavljivati njihove odluke. Njima se izriču javne opomene, koje se objavljuju na mrežnoj stranici Saveta i o tome obavještavaju druge medije.

J. Dulić Bako