Tema
10.11.2017
Od kuće do škole
Prema Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja općina je obvezna osigurati prijevoz učenika do najbliže škole u kojoj se nastava izvodi na materinskom jeziku učenika. Prijevoz za učenike viših razreda se osigurava putem autobusne karte, a za učenike od 1. do 4. razreda se organizira izvanlinijski prijevoz autobusom, odnosno minibusom. Tako je Grad Subotica u suradnji s nacionalnim vijećima organizirao tri autobusa koji prevoze djecu od kuće do škole i natrag. Uslugu prijevoza ove školske godine koristi 26 učenika koji se školuju na hrvatskom jeziku. Oni s Velikog Radanovca, Aleksandrova i Malog Bajmoka putuju u OŠ Matko Vuković i OŠ Ivan Milutinović. Svakodnevno ih prate tri pratitelja koje osigurava HNV – na sve tri relacije po jedan.
Tri autobusne linije
»Svake godine se u suradnji s nacionalnim vijećima, predstavnicima Suboticatransa i Grada dogovaraju i prilagođavaju rute potrebama djece. Prvobitno su postojale dvije rute, no prošle školske godine se pojavila potreba za još jednom linijom koja je i odobrena», kaže članica Odbora HNV-a zadužena za obrazovanje Margareta Uršal i dodaje da općina plaća prijevoz i djece iz prigradskih mjesta u Suboticu ukoliko u njihovom mjestu prebivališta ne postoji mogućnost obrazovanja na materinskom jeziku ili u nekoj generaciji nema dovoljno zainteresiranih učenika da se formira razred. Tako je proteklih godina bilo slučajeva da su djeca putovala u osnovnu školu u Suboticu iz Žednika, Đurđina, Male Bosne... jer u svome mjestu nisu imala mogućnost obrazovanja na hrvatskome.
Putovanje uz druženje
Filip Šarčević jedan je od pratitelja koji od početka ove školske godine brine o djeci na relaciji od Aleksandrova do škole Matko Vuković.
»Moj zadatak je uvesti djecu s dogovorenog stajališta u autobus, paziti na njih za vrijeme vožnje i potom ih otpratiti do škole. U Aleksandrovu u autobus ulazi jedno dijete, a na stajalištu na Prozivci još petero, tako da vodim računa o šestoro djece. Od njih, jednog učenika pratim do škole Ivan Milutinović, a ostali idu u Matko Vuković«, kaže Šarčević i dodaje da je u autobusu uvijek veselo ozračje jer djeca puno pričaju i vole se s njim šaliti.
Jedna od majki koja zahvaljujući ovom organiziranom prijevozu do škole i pratiteljima može u miru pustiti dijete u školu je i Ivana Kiš s Klise. Njezina kći Emanuela ide u prvi razred OŠ Matko Vuković i svakodnevno putuje do škole i nazad autobusom s jednim presjedanjem.
»Ovaj organizirani prijevoz mi puno znači jer moja kći mora svakog dana putovati deset kilometara i da nemamo osiguran prijevoz kada prigradskim autobusom stigne u grad i pratitelja koji je iz jednog autobusa uvede u drugi, morala bi ju voziti svakog dana 20 kilometara. Emanuela kaže i da voli putovati autobusom, jer ide skupa s još nekoliko prijatelja iz razreda te se ondje lijepo druže međusobno, ali i s pratiteljem. Jedina zamjerka ovakvog načina prijevoza mi je što djeca kada idu prije podne kasne na prvi sat.«
Uršal navodi da kašnjenje na prvi sat u prijepodnevnoj smjeni predstavlja problem zbog toga što škole u gradu nisu uskladile početak nastave. Nastava u OŠ Ivan Milutinović počinje od 8 sati, dok u OŠ Matko Vuković u 7.30. Ovaj problem, kako dodaje, nastojat će prevladati dijalogom predstavnika HNV-a s ravnateljima spomenutih škola.
J. Dulić Bako
