Širom Vojvodine

Svi putevi vode u Rim, pa čak i motociklom. Tako bi mogla početi ova priča o neobičnom pothvatu Somborca Blage Bašića. Njemu su 73 godine, a njegovom motociklu malom Tomosu skoro 40, ali to za Blaga nije bila prepreka da ove godine krene na put za Rim, dug 1.500 kilometara u jednom pravcu. Istina, nije se Blago nadao da će to biti put u samo jednom smjeru i da će se iz Rima umjesto motociklom vratiti autobusom, ali želju je ispunio – u vječni grad Rim stigao je svojim malim Tomosom. To mu je nakon 12 odlazaka u Međugorje i bila želja – stići do Rima i Vatikana. 

Priča je počela prije 13 godina kada su Blaga pritisle velike brige i problemi. Takvi da nije vidio izlaska iz tog začaranog kruga i jednostavno je sjeo na svoj motocikl i krenuo. Tada je prvi puta stigao u Međugorje motociklom. A onda još 11 puta poslije toga. Svake godine s početka rujna. Obišao je na tom svom hodočašću Blago Hrvatsku, Bosnu, Crnu Goru i Srbiju jer se uvijek vraćao drugim putem. Kaže novoga se više nije imalo što vidjeti pa je razmišljao o nekoj novoj avanturi i uputio se ove godine u Međugorje, ali preko Rima.

Četiri dana u Vječnom gradu

Nije Blago ništa prepustio slučaju i za ovako dug i zahtjevan put brižno je pripremio svoj stari Tomos. Pripremio se i on, jer dobro je znao da će put u Rim s motorićem koji prosječno može ići brzinom od 30 km na sat  biti više od avanture. Brinulo ga je jedino hoće li ga zbog motorića pustiti da uđe u Italiju, gdje ipak vladaju stroži propisi u prometu. Ali, bio je odlučan da ne odustane i da po svaku cijenu nađe način da dođe do Vječnog grada. »Iz Sombora sam preko Osijeka stigao do Požege, zatim preko Okučana, Karlovaca, Senja do Karlobaga gdje sam neplanirano, zbog bure, tri dana proveo kod prijatelja. Nisam ni dočekao da se bura potpuno stiša već sam krenuo prema Zadru na trajekt za Italiju. Preko Ascone i Pescare konačno sam stigao u Rim«, priča Blago o putu koji je trajao nekoliko dana. U Rimu je želio vidjeti Vatikan i obići sve poznate katedrale. Popis onoga što treba obvezno vidjeti Blago je dobio od somborskog župnika Josipa Pekanovića. Očekivano, posebice mu se dojmio Vatikan i Trg svetog Petra. Četiri dana je razgledao sve znamenitosti ovog grada, ne odvajajući se od svog Tomosa i stvari na njemu, spavao vani, snalazio se. A kada je trebalo iz Rima izaći pokazalo se da to nije baš tako lako. Cesta kojom je krenuo bila je zatvorena zbog radova, a na autocestu nije smio, jer znao je policija će ga odmah zaustaviti. »Nemajući kud, otišao sam u policiju i prijavio se da ću ipak krenuti autocestom. Nisam prešao ni nekoliko desetaka kilometara kad evo policajca. Uzalud sam objašnjavo da sam već bio u policiji i da nemam drugog načina da izađem iz Rima. On je bio neumoljiv, nije me ni slušao već je odmah zvao pojačanje. Sjetio sam se tada da mu pokažem Hrvatsku riječ od prošle godine i još nekoliko novinskih tekstova o mom dosadašnjem putu u Međugorje motociklom. To ga je skroz smekšalo, toliko da me je policija pod rotacijom izvela iz Rima do ceste gdje sam već mogao ići motociklom«, priča Blago.

Nevolje u zabačenom selu

Do tada jedina nedaća na putu bila mu je probušena guma. Nastavak puta nije bio nimalo tako lijep i jednostavan jer ono što je Blago doživio na povratku iz Rima, praktički je, kako kaže, bilo pitanje života. A sve se desilo na jednom, pokazalo se pogrešnom, skretanju prema Ascoliju. »Našao sam se u jednom čudnom selu. Nitko mi nije rekao ni dobar dan, ljudi kada su me vidjeli samo su se okretali i ulazili u kuće. Čudno neko mjesto. Jasno mi je bilo da odatle trebam što prije otići. Krenuo sam bježati prema šumi, a da bi mi bilo lakše bacio sam i motocikl i sve stvari. Ta prava životna drama u kojoj su me proganjali i prijetili smrću trajala je 20 sati. Život je bio u pitanju. Bog me je spasio. Nemam drugo objašnjenje«, potreseno Blago prepričava što mu se dogodilo u jednom zabačenom talijanskom selu iz kojega ga je izbavila Hitna pomoć.

Usprkos svemu, Italija mu je ostala u sjećanju kao lijepa i zanimljiva zemlja, ali kaže da su ljudi uglavnom zatvoreni u kuće i nerado komuniciraju sa strancima. Ipak, pamtiće da mu je jedan Talijan ponudio večeru i 10 eura za benzin.

Iz Italije je za Zagreb krenuo autobusom bez stvari, motocikla, samo s osobnim dokumentima. A umjesto u Zagrebu umalo da nije završio u Münchenu, jer je od umora i stresa prespavao gotovo cijeli put i probudio se tek 40 kilometara prije Münchena. Sretna okolnost bila je što je uspio da se preko Austrije i Slovenije vrati do Zagreba. »Ovaj moj odlazak u Međugorje je poseban jer sam svjestan da mi je Bog pomogao – dao mi je snagu da se spasim«, kaže Blago na kraju avanture koja je trajala 17 dana i tijekom koje je 13 noći proveo na otvorenom. Dodaje da mu je žao što više neće biti ovih njegovih putovanja, jer pokazalo se da je to ipak prevelik rizik. Ono što će ostati su fotografije iz skoro svakog mjesta kroz koje je prošao i susreti i poznanstva s ljudima koje je sretao i koji su mu pomagali na putovanjima.  

 

Z. Vasiljević