Na Etno salašu Balažević od 18. do 28. lipnja održana je filmska radionica »Kad se male ruke slože«, koju je organizirala Udruga za audiovizualno stvaralaštvo Artizana iz Zagreba u suradnji s Hrvatskim nacionalnim vijećem, Osnovnom školom Matija Gubec i istoimenim Hrvatskim kulturno-prosvjetnim društvom iz Tavankuta, te Inovativnom mrežom iz Subotice. Tijekom 10 dana radionicu je pohađalo 16 učenika, koji nastavu pohađaju na hrvatskom jeziku (od čega, 15 učenika od V. do VIII. razreda i jedan srednjoškolac), po osmero iz Tavankuta i Subotice. Njihovi predavači bili su redatelji Branko Ištvančić iz Zagreba (rodom iz Tavankuta) i Zoltán Siflis iz Subotice, kao mentori za dokumentarni film, redateljica iz Zagreba Irena Škorić, kao mentorica za kratki igrani film, te montažeri Miklós Farkas iz Subotice i Mario Vuković iz Zagreba.

Kako Ištvančić kaže za Hrvatsku riječ, polaznici radionice učili su o filmu, filmskoj kulturi, filmskom jeziku, kako se piše scenarij... ali su također i gledali filmove i analizirali ih. Tijekom trajanja radionice polaznici su napravili i četiri kraća filma: dokumentarno-reportažni Magareće godine autorice Vanje Vuković i Katarine Ivanković Radak; dokumentarni film Priskakanje vatre, čiji je autor David Vujković Lamić; kratki igrani film Tajna drvene kućice autorice Marije Šarčević, te zajednički dokumentarac o samoj radionici Making of. Montaža filmova je u tijeku, a Ištvančić kaže kako će njihova premijerna projekcija biti održana u Tavankutu prvog vikenda nove školske godine (dakle, u rujnu). Ištvančić ne krije zadovoljstvo upravo proteklom radionicom:

»Jako sam zadovoljan kako je sve proteklo. Zapravo, radionica je protekla i iznad naših očekivanja, jer su djeca, osim što su pokazala veliko zanimanje za film, vrlo brzo i usvajala njegove osnove. Zaista nisam očekivao da ćemo snimiti toliki broj filmova, a to je najbolji dokaz da i kod nas postoje veoma nadarena djeca za ovaj žanr umjetnosti. Pri tomu je spektar zanimanja djece bio vrlo različit: neki su pokazali veliko zanimanje za režiju, drugi pak za montažu, treći za rasvjetu ili zvuk, a neki za pisanje scenarija, pri čemu bih posebno istaknuo Darija Vojnić Hajduka iz Mirgeša, koji pokazuje velike ambicije za budućeg snimatelja. Zaista sam veoma ugodno iznenađen rezultatima rada radionice.«

Kao problem, Ištvančić ističe što u Subotici trenutno ne postoji kino klub, jer zainteresiranost djece (sigurno i mladih) za učenje o filmu postoji. S tim u vezi, on dodaje kako bi upravo održana filmska radionica mogla biti povod za osnutak kino kluba o čemu je, kako kaže, već razgovarao s čelništvom HNV-a. U svakom slučaju, on kaže kako bi i sljedeće godine volio nastaviti održavanje filmske radionice, koju su ove godine financijski pomogli Zaklada Adris, Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Ministarstvo kulture Srbije.

Z. R.