Širom Vojvodine

Sve češća destinacija Srijemaca u potrazi za poslom postala je Slovačka. Među onima koji se odlučuju na privremeni rad, najčešće od tri mjeseca, prednjače mladi, ali u posljednje vrijeme i bračni parovi. Posao u nekim od tvornica gdje ih je najveći broj u gradu Trnavi pronalaze preko nekoliko agencija u Vojvodini. Uglavnom su to poslovi u slovačkim tvornicama na poslovima sklapanja televizora, prehrambenoj industriji, kao i drugim poslovima u auto i elektronskoj industriji. Plaća je između 500 i 700 eura, smještaj im je osiguran, a kako navode oni koji su već duže vremena tamo, za dodatni rad i dodatno su nagrađeni. Iskustva su različita, neki se vraćaju poslije tri mjeseca, a neki produžavaju ugovor. Jer, kako kažu, u Srbiji ne mogu pronaći zaposlenje, a na povremenim sezonskim poslovima ne mogu da zaraditi dovoljno kako bi izdržavali svoju obitelj.

 

Male šanse za zaposlenje

 

Na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje ispostava Šid se nalazi 3.304 nezaposlene osobe, od toga 1.628 žena. U Srijemu najveći broj nezaposlenih čine osobe sa srednjom stručnom spremom, dok visokoobrazovani čine 6,49 posto od ukupnog broja nezaposlenih: 

»Šanse za zaposlenje u šidskoj općini potpuno su iste kao i prethodnih godina. Nije došlo do otvaranja nekih većih pogona, bilo stranih, bilo domaćih, koji bi te šanse povećali. Sve se svodi na već postojeće poslodavce. Možda treba napomenuti i trenutnu migrantsku krizu koja je povećala šanse za angažiranje nezaposlenih, ali isključivo u privremenoj formi jer su spomenuta lica angažirana uglavnom po ugovoru o djelu ili privremenim i povremenim poslovima što se tretira kao rad van radnogo odnosa«, navodi Nataša Cvjetković iz Nacionalne službe zazapošljavanje ispostava Šid. Kako navodi, broj nezaposlenih osoba posljednjih godina uglavnom stagnira i možda statistički bilježi i blagi pad. Kao razlog smanjenju broja nezaposlenih navodi činjenicu da veliki broj osoba u potrazi  za poslom odlazi izvan teritorija šidske općine i granica Srbije: 

»U posljednje dvije godine porasla je potražnja za vozačima teretnih vozila, a izazvana je isključivo odlivom radne snage izvan Srbije, s obzirom na to da je ovo zanimanje izrazito deficitarno u skoro svim europskim zemljama. Poslodavcima je danas najteže naći knjigovođe, komercijaliste, električare, terenske akvizitere... Razlog je prije svega slaba zainteresiranost nezaposlenih osoba za ovakvu vrstu posla ili pak nedostatak iskustva ili nekih posebnih znanja i vještina, koje poslodavci zahtijevaju«. 

U Nacionalnoj službi za zapošljavanje navode da se već duži niz godina izdvajaju značajna sredstva za samozapošljavanje: 

»Uvijek je veliki odaziv nezaposlenih osoba po ovim natječajima i to su najčešće uslužne i proizvodne djelatnosti. Uvjet je da osoba bude na našoj evidenciji, da prođe dvotjednu obuku za razvoj  poduzetništva i da konkurira na vrijeme«.

 

Teška odluka

 

No, i pored toga, Srijemci se sve češće odlučuju za odlazak iz zemlje. Ne odlaze samo mladi, odlaze lječnici, zdravstveni radnici, zaposleni u državnim službama, stručnjaci iz raznih oblasti, obrtnici… Erdevik i Ljuba mjesta su u šidskoj  općini odakle je otišao najveći broj uglavnom mlađih bračnih parova. Jedan od njih je i naš sugovornik iz Ljube, koji je želio ostati anoniman, ali je imao želju podijeliti svoje iskustvo s drugima. Kaže kako mu je dugo trebalo da se odluči na odlazak. Dugi niz godina radio je svoj zanatski posao od kojeg je mogao nekad izdržavati obitelj. U posljednje vrijeme posla je bilo sve manje, a po odlasku djece na studije, novca je trebalo mnogo više. Nakon odlaska supruge, i sam se odlučio na taj korak: 

»Ovdje u Trnavu uglavnom dolaze mladi ljudi osnovnog i srednjeg obrazovanja i djeca koja žele zaraditi novac za dalje školovanje. Ima i onih koji imaju različite dugove da vrate, ali dosta i onih koji zarađuju za školovanje svoje djece. Rijetko dolaze intelektualci. Smještaji su različiti, od onih grupnih po hotelima koje osiguravaju agencije do onih gdje se dvije-tri obitelji udruže pa unajme stan u mjestu gdje rade ili okolici. Posao jeste težak i naporan, disciplina je 'spartanska', za relativno malu plaću u odnosu na zarade recimo u Njemačkoj i Austriji, gdje je zarada daleko viša. Ali, ako čovjek nije previše zahtjevan, jer naposljetku, došao je raditi a ne na odmor, sve se može izdržati. Radi se od 8 do 12 sati. Vikendom smo slobodni i tada se uglavnom svi odmaramo«, kaže naš sugovornik. 

Mila Belić iz Šida otišla je u Trnavu prije godinu dana. Prije nego što se odlučila, radila je u nekoliko lokala u Šidu. Uglavnom u pekarama, pečenjarama, gdje je zarađivala minimalnu zaradu. Kada joj je kći završila srednju školu odlučila je upisati fakultet u Slovačkoj. Ubrzo nakon njenog odlaska, Mila je zajedno sa sinom otišla za njom: 

»Posao sam odmah pronašla u tvornici automobilske industrije Pežo. Sin se ubrzo zaposlio u drugoj firmi. U početku sam imala zajednički smještaj s još dvije kolegice, koji je bio vrlo pristojan. Poslije nekoliko mjeseci iznajmila sam privatan stan, koji plaćam zajedno sa sinom i njegovim kolegom. Mogu reći da sam prezadovoljna. Na prvom mjestu odnosom poslodavaca prema nama, srdačnošću Slovaka kako na poslu, tako i na ulici, trgovinima. Kod njih sve besprijekorno funkcionira, posebice promet. Sve je čisto i vrlo uredno. Mora se poštovati rad, red i disciplina i to mora prihvatiti svatko tko se odluči otići odavde. Ja radim 8 sati dnevno. Moja plaća je od 700 do 1.000 eura. Postoji mogućnost za dodatni rad, ali je sve na dobrovoljnoj osnovi. Ukoliko želiš zaraditi više, dobrovoljno se prijavljuješ i nitko te na to ne prisiljava«, kaže Mila. 

O lošim iskustvima pojedinaca koji su se nakon nekoliko mjeseci vratili u Srbiju, ona kaže: 

»Onaj tko u svojoj zemlji nije navikao raditi, neće raditi ni u Slovačkoj. Isto tako, tko nije naučio raspolagati novcem i ako ode u drugu zemlju da živi 'na visokoj nozi', neće uštedjeti ništa. Moja iskustva govore da sa svojom zaradom u Slovačkoj mogu pristojno živjeti, školovati svoje dijete koje mi tamo studira, a uspijem i uštedjeti. Imala sam sreću da sam uspjela dobiti slovačke papire, pa tako imam mogućnost i duže ostati tamo. Ukoliko se u Srbiji nekada stvore uvjeti za normalan život, vratit ćemo se. Ukoliko ne, ostat ću tamo zajedno sa svojom djecom, jer sumnjam da će se oni vratiti u Srbiju«.

Činjenica je, »egzodus« ljudi iz Srbije u potrazi za sigurnom egzistencijom i uređenim sustavom koji vlada u državama Europske unije svakim danom je sve veći. Ne birajući posao, pristajući i da se na duže vrijeme odvoje od svojih obitelji, u sve većem broju ljudi iz Srijema svakodnevno odlaze u Slovačku, Češku, a oni koji imaju hrvatska dokumenta u Austriju i Njemačku i druge zemlje. Za sada im je, kako mnogi od njih navode, to jedino rješenje kako bi svojim obiteljima osigurali pristojan život.

 

S. Darabašić