Sedamnaestogodišnji Damir Mihaljev, bivši polaznik nogometne škole sonćanskog Dinama, nakon pauze od godinu i pol dana, vratio se omiljenom sportu. Priključio se pripremama prve ekipe za proljetni dio prvenstva Međuopćinske nogometne lige Sombor – Apatin – Kula – Odžaci 2. razred. Predvodnik je nekolicine mladih i perspektivnih nogometaša, poniklih u nogometnoj školi kod bivšeg trenera Gorana Matića i sadašnjeg Marka Kovača. Navedeni treneri uvijek su cijenili njegove ne samo nogometne kvalitete, nego i njegov uvijek vedar duh i spremnost na učenje od iskusnijih. 

 

Od djetinjstva voli nogomet

 

Nogomet ga je uzeo pod svoje još u djetinjim danima. Do polaska u školu najviše se družio s djedom Stipanom Rakinom Kencom na njegovom salašu. 

»Odrastao sam uz djeda i baku. Dani provedeni s njima na salašu, nepregledna prostranstva sonćanskog atara i jedna mala, probušena lopta za kojom sam vječito trčao po pjeskovitom dvorištu, valjda će mi ostati doživotno urezani u sjećanju. Polaskom u školu sve salašarske čarolije postale su moja prošlost. Dugo sam patio za njima, no, vrijeme je učinilo svoje, pa sam se prilagodio i životu u selu. Počeo sam pikati loptu s društvom iz moje ulice. U toj igri bilo je i svađa i plača, ali nas ništa nije moglo odvojiti od lopte«, priča Damir. 

U Dinamovu  nogometnu školu, za razliku od većine drugih dječaka, upisao se dosta kasno, tek od polaska u šesti razred.  No, to nije bila smetnja, vrlo brzo je napredovao.  

»Prvi trener bio mi je Goran Matić. Imao mi je što pokazati i puno čemu me je naučio. Prepoznao je moju upornost i želju za učenjem i napredovanjem i mislim da me je i dodatno forsirao. Sve što danas znam, naučio sam upravo od njega. Osobito cijenim što je kod svih polaznika nogometne škole, osim samoga osjećaja za nogomet, razvijao i dobre radne navike, osjećaj sportskog poštenja, a govorio nam je i kako je u životu puno bitnije da budemo prije svega dobri i pošteni ljudi, pa tek onda dobri nogometaši«, priča o svojim nogometnim počecima Damir. 

Kako sustav natjecanja dopušta igranje za nogometne škole samo do dobi od 15 godina, a Dinamo nije imao sredstava za ligaška natjecanja kadeta ili juniora, završetkom osnovne škole dolazi i do osipanja polaznika nogometne škole. Za prvu ekipu su premladi, u ligaškom natjecanju mogu nastupiti tek s navršenih 16 godina, uz specijalni liječnički pregled. Upravo u tih godinu dana dio ovih darovitih dječaka u pravilu odustaje od nogometa. 

 

Izobrazba i povratak nogometu

 

Damir je učenik Tehničke škole u Apatinu, smjer kuhar. Osim nogometa, njegove velike dvije ljubavi su gastronomija i ribolov. 

»Nakon pauze od petnaestak mjeseci, nogometu sam se vratio, drugu opciju nisam ni imao. Nisam, poput velikog dijela mojih vršnjaka, opsjednut niti kompjutorskim igricama, niti kladionicama. Nisam ni ljubitelj alkohola, draži mi je sport. I zasigurno, znatno korisniji za zdravlje. Nadam se da ću se svojim radom nametnuti treneru Tadijanu i da ću zaigrati prave utakmice pred mojim Sonćanima. Na prvom mjestu mi je škola. Kuharstvu sam naginjao od djetinjstva, već od petog razreda volio sam pomagati majci u kuhinji i ubrzo sam znao pripremati i neka jednostavnija jela. Odrastanjem je ta ljubav jačala, pa mi je bilo najlogičnije upisati kuharsku školu. Ribolov je moja strast još od djetinjstva, a najdraži trofej mi je štuka od 4 kilograma. Ipak, ovoga proljeća najnestrpljivije očekujem nastavak nogometnog prvenstva i predstavljanje publici u prvoj ekipi mojega Dinama«, završava priču Damir Mihaljev.

 

Antrfile

 

»Damir je, prije svega, dobro odgojen mladić i vjerujem da će se razviti i u dobrog i poštenog čovjeka. Pretpostavljam da će za mnoge biti ugodno iznenađenje. Pratio sam njegove igre u ekipama Dinamove nogometne škole, a ove pripreme su samo potvrdile moja ranija zapažanja. Na treninzima je redovit, radi punim srcem. Odigrao je i dio naše prve prijateljske utakmice. Loptom barata odlično, ne plaši se duela niti sa znatno iskusnijim i korpulentnijim protivnicima«, kaže trener Dinama Željko Tadijan.

 

Ivan Andrašić